(Snimio Žarko Bašić / Pixsell)
Austrijske vlasti ne dopuštaju više misu, odnosno komemoraciju na Bleiburgu i malo je vjerojatno da će se to ubuduće promijeniti. Stoga je upitno što će uopće Počasnom bleiburškom vodu veliki komad zemlje na Blajburškom polju, na kojemu se nalazi spomen-obilježje ako se na njemu sredinom svibnja ne smiju masovno okupljati Hrvati. Racionalno bi zato bilo da PBV proda to zemljište, premda nije jasno što bi bilo s novcem dobivenim u tom poslu.
Postojala je, međutim, opasnost da ta udruga ostane bez najvećeg dijela te parcele čije je okrupnjavanje godinama financirala i hrvatska Vlada. No, prije dva tjedna je na Kotarskom sudu u Klagenfurtu došlo do nagodbe između odvjetnika PBV-a i udovice Ilije Abramovića, koji je kupovao zemlju uime PBV-a i nije bio vlasnik, pa je njegova, inače poslovno neposobna, Elfried ne može naslijediti. A upravo su to nakon Abramovićeve smrti u kolovozu 2020. pokušali izvesti pravni zastupnici udovice i već su potpisali kupoprodajni ugovor s lokalnim mljekarom Franzom Skukom.
– Dogovorena je nagodba da bi se izbjegao sudski postupak. To znači i da ćemo mi odustati od tužbe protiv Elfried Abramović.
Druga strana je svjesna da bi izgubila jer sva dokumentacija ide nama u prilog. Razgovori će se nastaviti, ali nema nikakve sumnje da će to zemljište, za koje Ilija Abramović nije osobno izdvojio ni kune, i dalje biti u vlasništvu Počasnog bleiburškog voda.
Naravno, mi ćemo se brinuti za gospođu Abramović, to nam je uvijek bila namjera i bez sudske odluke, rekao nam je jučer Milan Kovač, zamjenik predsjednika PBV-a.
Nedavno je u organizaciji ove u Austriji registrirane udruge održan u Zagrebu okrugli stol, na kojemu je odvjetnik PBV-a Andreas Horaček najavio sastanak 14. prosinca na sudu u Klagenfurtu i pritom opširno opisao taj prilično neobičan pravni spor. Budući da je zemljište na Blajburškom polju u statusu poljoprivrednog, PBV ga, sukladno austrijskim zakonima, nije mogao kupovati nego je to činio Abramović koji je tamo živio i godinama obnašao najviše dužnosti u PBV-u. Abramović je kod javnog bilježnika potpisao dokument kodicil, prema kojemu nakon njegove smrti zemljište veličine tek nešto manje od 30 tisuća četvornih metara pripada PBV-u.
– U ostavinskoj raspravi je udovica prvo izjavila da ne pretendira na to zemljište, ali kasnije je ona proglašena poslovno nesposobnom i dodijeljen joj je skrbnik da je pravno zastupa. Kodicil nije na sudu bio dovoljan dokaz vlasništva i u prosincu 2022. je donesena odluka da zemljište pripada Abramovićevoj udovici. Stupio sam u veljači ove godine u kontakt s njezinim odvjetnikom i kao razumno rješenje, s obzirom na zasluge pokojnika, ponudio Elfried Abramović 40 tisuća eura, kako se ne bismo upuštali u dugotrajan sudski postupak.
Ali, u travnju sam doznao da je zemljište, osim memorijalnog dijela na kojem je spomen-obilježje, prodano Franzu Skuku, čiji posjed graniči s ovom zemljom. U zemljišne knjige, u kojima je kao vlasnik još upisan Abramović, unio sam zabilježbu da tu nekretninu nitko ne može opteretiti bez odobrenja Počasnog bleiburškog voda i ta je zabrana još na snazi. Skuk dosad i nije platio zemljište o kojem je kupoprodajni ugovor u dobroj vjeri sklopio s pravnim zastupnikom Elfried Abramović, protiv koje smo mi, temeljem kodicila, u srpnju podnijeli tužbu.
U veljači bi trebalo biti prvo sudsko ročište. Vjerujem ipak da će doći do brzog rješenja jer bi za nju siguran gubitak procesa značio plaćanje sudskih troškova, a ona novca nema. Što se Skuka tiče, ona zna da bismo ga tužili ako bi se čak i uspio uknjižiti, ispričao odvjetnik Horaček na spomenutom okruglom stolu.
Iznio je sve detalje na kojima PBV zasniva pravo na zemljište koje je iznenadno postalo predmet spora.
– Nema tu nikakvih pravnih praznina, svakom bi sudu zaista teško bilo odlučiti da je Abramović bio vlasnik. Iz dokumentacije proizlazi da je Abramović isključivo bio povjerenik PBV-a. On nije niti dogovarao niti kupovao zemljište, to su radili članovi upravnog odbora PBV-a, jedino je uplaćivao sredstva za tu namjenu koja su dolazila od donacija, ali i od hrvatske Vlade.
Lako je pratiti trag novca u jednoj koruškoj banci, točno se vidi tko ga je uplaćivao. Osim toga, kad je 2010. netko iz PBV-a tužio Abramovića da je nehajno postupao s novcem, on je na policiji dao izjavu da je sav novac koji mu je bio stavljen na raspolaganje bio potrošen za kupnju zemljišta i postavljanje spomen-obilježja, rekao je Horaček.
Dakle, livada na kojoj su se po završetku Drugog svjetskog rata ulogorili pripadnici poražene vojske NDH i hrvatski civili prije nego što su ih Englezi izručili pobjedničkim komunistima, po svemu sudeći će ostati u vlasništvu PBV-a. Ali, to se zemljište može vratiti u nekadašnju funkciju samo u slučaju nekih dramatičnih političkih promjena u Austriji.