Imidž Mladena Bušljete potvrđuje mnoge definicije njegovih prijatelja i sugrađana, a po mišljenju većine njih Mladen je posljednji i istinski lički boem. Podosta poseban i svoj. Na pitanje o starosti i broju godina, Mladenov je odgovor gotovo očekivan.

-To ti neću reći jer se dečka i cure nikada ne pita za godine. Dovoljan je podatak da sam ja dečko za ženidbu, govori Mladen gladeći svoju pomalo divlju, ali njegovanu i pletenicama urešenu bradu čiji izdanci dosežu i 60 centimetara. Sinoć se vratio s velike tradicijske izložbe održane u Oštarijame kod Ogulina.

-Bilo je super jer sam ja unikat izgledom gdje se god pojavim. Kao i moje košare. Pozirao sam jučer za stotine foto-aparata i mobitela. Tako je gdje se god pojavim.

(Snimio Marin Smolčić)

Torbice za modne revije u inozemstvu

Gotovo da niti nema kvalitetnije tradicijske izložbe u Lici i šire gdje se Mladen nije pojavio sa svojim pletenim košarama, torbicama, bocama i ostalim ukrasima. Dovoljno je spomenuti dvije najjače: "Jesen u Lici" u Gospiću i "Dani sira i krumpira" u Lovincu. Mladen je posvuda rado viđen jer uz svoj ručni rad širi elokventan, gotovo zarazni optimizam. Prošle godine su Mladenove pletene torbice završile na modnoj reviji u Milanu. Javljali su mu se menadžeri i jedan serijal ženskih torbica će vjerojatno uskoro završiti na tjednu visoke mode u Parizu.

Veći dio mladosti Mladen je bio pomorac. Kada se vratio pred rat u svoje Trnovačko Novoselo nadomak Gospića postao je hrvatski branitelj. Nakon Oluje bilo mu je žao napustiti Liku.

(Snimio Marin Smolčić)

-Živim sam, ali volim Liku, društvo i onako po lički "proljudikati" sa svakim. Malo je ljudi s kojima ja nisam dobar. To su stvarno rijetki. Pri tome ne gledam na dob, nacije, vjere, školsku spremu ili bilo kakve druge razlike. Najprije te gledam kao osobu, čovjeka s kojim dijelim mnogo toga zajedničkoga. Prošao sam cijeli svijet i to je nekako oblikovalo ovu moju ličku dušu, kazuje nam ova nježna duša. Zašto nježna?

Život bez životinja bi izgubio na ljepoti

Mladen osim ljudi obožava životinje. Trenutno ima konja idealnog za terapijsko jahanje i još puno, puno toga.

-Da vidiš moga jarca, ima oko 100 kila. Držim i kozu koja ima par jarića. Sjednem na livadi, a jarići se igraju i trčkaraju oko mene. Imam kokice i zečeve. Uza sve to držim mnoštvo pasa: pastirske pasmine hrvatske ovčare i kangala, ali i par maza pasmine shih-tzu. Moja kujica Lucijana samo što ne govori! Ove male maze mi ne daju mira, uvukle su mi se "pod kožu" i moram ih povremeno voditi na izložbe. Ako ih ostavim same doma onda nastaje tuga do neba! Životinje obožavam i ne bih mogao živjeti bez njih, kategorički naglašava Mladen.

Pitamo ga u čemu je tajna kvalitete njegovog pletiva?!?

(Snimio Marin Smolčić)

-Tajna je znati ubrati šibe u pravo vrijeme. Čim na proljeće vrba prolista nije više dobra za pletenje jer je šiba puna vlage. Zato ja šibe skupljam kada vegetacijski ciklus zamire i drvo više ne povlači vlagu. U kasnu jesen i zimi. Osim toga ja imam određene vrbike i jaruge gdje su šibe posebno dobre i čvrste, a vrbe zdrave i izdašne. To su lokacije uz određene rijeke i potoke. Berem ih i u pojedinim jarugama. Ostalo su moji prsti i vještina pletenja, tvrdi naš sugovornik.

Na brojnim tradicijskim izložbama povremeno se pojave nakupci preprodajući košare i pletiva koje je načinio netko drugi ili su pletene strojno. U tom smislu s Mladenom nema problema jer će se lako prihvatiti pletenja košara i pod njegovim vještim prstima pred brojnom publikom nastaju košare, torbice, plete boce i bocune. To je najbolja potvrda po kojoj je se vidi kako je riječ o istinskom majstoru od zanata.

Povezane vijesti

• BOŽO KOVAČEVIĆ, bivši ministar vanjskih poslova i hrvatski veleposlanik u Moskvi: Ratni sukob u Ukrajini bio bi katastrofa i za tu zemlju i za Rusiju, ali i za Zapad
• ANDREA LATINOVIĆ: Novinarstvo devedesetih bilo je ono pravo, novinarstvo u punom smislu riječi. Znala su se pravila posla, nije bilo improvizacije, muljanja, senzacionalizma i "žutila". DANAS VLADAJU POTPUNO DRUGI KRITERIJI
• Posebno je ironično da tijela javne vlasti javnim novcem financiraju tužbe protiv građana koji problematiziraju njihov javni rad