"Mijenja se dob pacijenata, oni su sve mlađi i mlađi. Postoje pacijenti koji trebaju drugačiju vrstu skrbi i pristupa. To je proces", započela je Čulav.

Opisala je kako izgleda jedan radni dan. "Osim organizacije posla, imate svoju ordinaciju, u koju dolaze pacijenti i obitelji. Većina posla se odvija na terenu jer idemo u kuće pacijenata. Kad sam počela odlaziti volonterski u posjete, dok sam još radila u bolnici, uočila sam ogroman prostor koji je nepokriven i zanemaren, nepravedno zanemaren – a to su te posjeti kući."

"To ljudima koji su iscrpljeni od bolesti strašno puno znači", dodala je ona.

Ističe da u toj priči novac ne bi smio biti bitan. Dodaje da se palijativna skrb počela razvijati tako što se pacijent stavio ispred dijagnoze. "Shvatilo se da ako ih ne možete izliječiti, da im omogućite da dostojanstveno odu s ovog svijeta."

"Primijetila sam da svako naše djelovanje produžava kod većine ljudi život", istaknula je Čulav.

"Meni je nepoznanica radno vrijeme. Ti ljudi se oslone jako na vas, zovu vas, bitno im je da znaju da ste tu", dodala je, a prenosi N1.

Povezane vijesti

• Ministarstvo poboljšava palijativnu skrb za branitelje
• Sindikati i Udruga pacijenata protiv "kanadizacije" zdravstva
• HZZO nije ugovorio uvijek dostupnu palijativnu skrb