RAZGOVOR
Dr. Hrvoje Stojić, makroekonomist i glavni ekonomist HUP-a: Kratkotrajna recesija na prijelazu iz ove u sljedeću godinu je neizbježna
Na to ukazuje kontinuirana geopolitička nestabilnost, visoke cijene energenata, kumulativni pad realnog dohotka te pogoršanje uvjeta financiranja gledano kroz rast realnih kamatnih stopa. U osnovnom scenariju, naknadni oporavak od druge polovice 2023. ne dozvoljava povratak rasta u euro području na predpandemijski trend ni do kraja 2024. godine, ističe Stojić
Dr. Hrvoje Stojić (foto: Bruno KONJEVIĆ/CROPIX)
Hrvoje Stojić, novi glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca, komentirao je naš list najnovija gospodarska kretanja u Hrvatskoj.
- Dobitnik ste priznanja za točne prognoze i analize ekonomskih kretanja u nekoliko susjednih država. Kakva ekonomska kretanja predviđate u Hrvatskoj 2023. godine? Kakav je će biti rast BDP-a u Hrvatskoj, postoje razne prognoze?
- U Hrvatskoj očekujemo manji pad BDP-a od oko 0,5 posto, u skladu s razvojem recesije u euro području te negativnim utjecajem na inozemnu potražnju uz istodobno skuplji uvoz energenata. Nakon gotovo potpunog oporavka od posljedica pandemije, daljnji rast turizma je ograničen smanjenjem investicija u kapacitete u odnosu na predpandemijske godine te suzdržanom potražnjom za putovanjima u neizvjesnom okruženju. Povišena inflacija također negativno utječe na sentiment potrošača te osobnu potrošnju, pri čemu postojane turističke aktivnosti, rastući socijalni transferi, stabilno tržište rada i rast plaća u privatnom sektoru djeluju kao amortizeri.
- Hoće li biti investicija?
- Investicijski izgledi su dvojaki, pri čemu rast kamata, strah od stagflacije, jenjavanje stambenog booma, pad profitabilnosti te porezna neizvjesnost negativno utječu na privatne investicije, dok rekordni priljev EU fondova nove generacije podržava javne investicije i ključni je argument protiv razvoja snažnije recesije. Negativni rizici mogu proizaći iz dublje energetske krize, geopolitičkih nestabilnosti, snažnije recesije u euro području, dugotrajnije visoke inflacije, prekomjernog monetarnog stezanja, volatilnosti financijskih tržišta te nedostatka radne snage. Poticajnije vanjsko okruženje, rekordni priljev EU fondova, strane investicije, otporniji turizam, snažniji utjecaj ciljanije fiskalne politike te daljnji rast kreditnog rejtinga su pozitivni rizici.
Predpandemijski trendovi na čekanju
- Može li se, po Vašoj procjeni, izbjeći recesija?
- Kratkotrajna recesija u euro području na prijelazu iz ove u sljedeću godinu je neizbježna. Na to ukazuje kontinuirana geopolitička nestabilnost, visoke cijene energenata, kumulativni pad realnog dohotka te pogoršanje uvjeta financiranja gledano kroz rast realnih kamatnih stopa. U osnovnom scenariju, naknadni oporavak od druge polovice 2023. ne dozvoljava povratak rasta u euro području na predpandemijski trend ni do kraja 2024. godine.
- Zašto će oporavak biti sporiji?
- Ključni razlozi za relativno slab oporavak uključuju kontinuiranu neizvjesnost na strani ponude, dugotrajno visoke cijene energenata, značajno monetarno stezanje te nedostatnu fiskalnu ekspanziju. Snažan rast troška financiranja s određenom odgodom usporava ekonomsku aktivnost, a ni nedavno snažno jačanje eura ne ide u prilog konkurentnosti. Za osjetnije poboljšanje izgleda potrebno je vidjeti dalekosežnije rješavanje energetske krize, izostanak recesije u SAD-u, snažniji oporavak Kine te poboljšanje policy miksa u EU-u, odnosno manje monetarnog stezanja uz jače te posebno bolje ciljanu fiskalnu ekspanziju.
- Kakva je Vaša procjena u vezi rasta ili opadanje inflacije? Hoće li se smanjiti na godišnjoj razini?
- Nakon prosječnih 10,8 posto u 2022., u 2023. očekujemo pad godišnje stope inflacije na 6,5 posto. Godišnja stopa inflacije nastavit će padati u narednim mjesecima zahvaljujući slabljenju pritisaka po osnovi cijena energenata, ako ga i bude.
Pritom smo prosječnu godišnju prognozu revidirali naniže sa 7,5 posto zahvaljujući znatno povoljnijim očekivanjima u pogledu kretanja cijena energenata kroz drugu polovicu godine. U ovoj godini također očekujemo pozitivan efekt normalizacije globalnih lanaca nabave, cijena energenata te općenito snažnog usporavanja agregatne potražnje na kretanje cijena dobara.
I dalje je prisutna visoka neizvjesnost oko cijena energenata, koje su trenutno u padu zahvaljujući iznimno blagoj zimi diljem EU. Unatoč državnim subvencijama, cijene električne struje su i dalje višestruko iznad razina prije 2021. godine., što upućuje na još uvijek tinjajuću energetsku krizu. Na kraju očekujemo da nešto snažniji rast plaća nastaviti podržavati inflacijske silnice, posebno u uslužnim sektorima.
- Što su glavni uzroci porasta inflacije – pandemija, ukrajinski rat, uvođenje eura?
- Rast cijena u Hrvatskoj se potpuno pogrešno stavlja u kontekst uvođenja eura s obzirom na to da se s rastućim inflacijom suočavamo već dvije godine. Pored poznatih tenzija u globalnim lancima nabave, energetske krize te poskupljenja niza sirovina, za eksploziju inflacije nemalu odgovornost imaju države.
Naime, razbuktala inflacija je također nusproizvod debelih državnih potpora, neviđene fiskalne ekspanzije, odnosno pregrijavanja domaće agregatne potražnje posljednjih godina. Na rastuću svijest oko nemale uloge javnog sektora u pogledu odgovornosti ukazuju upozorenja nekih centralnih banaka članica euro područja kao i signali politike protiv daljnje zajedničke potrošnje na razini EU, kao i revitalizacija rasprave oko fiskalnih pravila u budućnosti.
Smanjiti nesrazmjer energetskih beneficija
- Hrvatski građani imaju dosta zaštićene cijene električne energije i plina.
- U području energetskih režija stanovništva te poduzeća od rujna 2021. naovamo Hrvatska je šakom i kapom osigurala subvencije na razini od čak 4,2 posto BDP-a, što je pozicionira na relativno visoko osmo mjesto na EU-u ljestvici prema izdašnosti mjera potpore.
Ne želim reći da mjere potpore nisu bile nužne, no stanovništvo u Hrvatskoj oduvijek plaća puno nižu cijenu energenata u odnosu na poduzeća nego što je to slučaj u većini članica EU-u pa bi u budućnosti trebalo smanjiti taj nesrazmjer. Uostalom, nije istina da su sve kategorije stanovništva jednako ugrožene rastućim cijenama energenata. Isto tako, mogli bi se uvesti horizontalni kriteriji koje kategorije kompanija – naprimjer, prema udjelu troška energenata u ukupnim prihodima - te stanovništva (prema imovinskom cenzusu ili socijalnim kriterijima) imaju pravo na državne potpore.
S obzirom na visok udio energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije zahvaljujući hidrološkom potencijalu, netko bi nam mogao postaviti pitanje zašto i koje to energente subvencioniramo znatno iznad prosjeka EU-a.
- Koji su sektori najugroženiji s porastom inflacije i hoće li doći do recesije u cijelom gospodarstvu ili jednom njegovom dijelu?
- Na općenitoj razini, inflacija najviše pogađa one dijelove gospodarstva, odnosno kompanije koje ne mogu prevaliti povećane troškove inputa na krajnje potrošače. Također, velike kompanije su otpornije u odnosu na manja poduzeća. Kao mjerilo ugroze inflacijom najbolje je gledati razmjere odstupanja od očekivanih profitnih marži u nekom periodu.
U tom smislu, negativna iznenađenja na razini EU-a se najviše vide u sektorima potrošačkih dobara i usluga, kemijskoj industriji, automobilskoj industriji, proizvodnji potrepština za osobnu njegu pa i u nekretninama. S obzirom na visok nominalni rast BDP-a sektori poput energetike, financija te strateških sirovina (commodity) među glavnim su dobitnicima u okruženju visoke inflacije i kamatnih stopa.
- Kako će pad kupovne moći većeg dijela građana utjecati na trgovački sektor? Može li smanjena potražnja doista dovesti do pada cijena u uslužnim djelatnostima ili trgovini na malo? Drugim riječima, hoće li konkurencija među trgovcima smanjiti cijene?
- Nakon relativno snažne izvedbe tijekom prve polovice godine, trgovina na malo bilježi snažno realno usporavanje od kolovoza naovamo te napokon realni pad od 0,8 posto godišnje u prosincu. Takvu dinamiku realno je očekivati i kroz prvu polovicu ove godine. Naime, povišena inflacija te kumulativni pad realnog dohotka negativno utječu na sentiment potrošača te osobnu potrošnju.
Trgovci su, međutim, danas otporniji u usporedbi s periodom svjetske financijske krize od 2008. te inicijalno povišene inflacije, zahvaljujući generalno užem ne-prehrambenom portfelju, povećanom udjelu robnih marki te svježih artikala na policama. Na europskoj razini omjer prehrambenih u odnosu na ne-prehrambene artikle povećao se na 60/40 s razine od 55/45 tijekom krize 2008. Prilagođavajući se zahtjevima tržišta, trgovci danas imaju veći udio diskontne robe s obzirom na to da se u krizi životnih troškova kupci okreću jeftinijim alternativama.
- Hoće li to dovesti do smanjenja inflacije?
- Općenito govoreći, pad agregatne potražnje uobičajeno doprinosi jenjavanju inflatornih pritisaka, dakako ovisno o elastičnosti potražnje za određenim proizvodima te uslugama Nastavak pogoršanja kupovne moći u ovoj godini potaknut će konkurenciju među trgovcima preko agresivnijih cjenovnih politika te promocija kao sve važnijeg strateškog alata. Moguće je da i na tržištu dođe do određene konsolidacije trgovaca.
Ne manje važnu ulogu u konkurentnosti trgovaca igrat će sposobnost usvajanja novih tehnologija te automatizacija kroz investicije u IT infrastrukture, nabavne lance, umjetnu inteligenciju, scan&go te click&collect kanale, itd. Napokon, u 2023. ne valja očekivati poboljšanje profitabilnosti trgovaca s obzirom na rast gotovo svih operativnih troškova u okruženju visoke inflacije e povećan oprez kupaca, odnosno racionalizaciju diskrecijske potrošnje.
Prelazak iz zdravstvene u energetsku krizu
- Vlada spominje državni intervencionizam jer je smanjila cijene energenata i traži solidarnost, a trgovci i ugostitelji pravo na zajamčeno slobodno tržište. Ipak, odlučuju građani kako će trošiti ili ne trošiti svoj novac?
- Treću godinu radimo u izvanrednim uvjetima pa smo tako iz zdravstvene krize koja je blokirala svijet ušli u energetsku krizu koja je nametnula enormne troškove poslovanja. Sve je to rezultiralo državnim intervencijama neviđenih razmjera da bi se spasila ponudbena strana ekonomije, prvenstveno tržište rada. Uz dužnu zahvalnost na mjerama potpore koje su spriječile svojevrsnu kataklizmu u nekim sektorima uslijed obje krize, svakako moramo gledati širu sliku.
- Kako ona izgleda?
- Najveći korisnici potpora tijekom pandemije su uglavnom bili sektori koji su zatvoreni ili im je značajno sužen opseg poslovanja pa bez potpora ne bi preživjeli, što bi rezultiralo velikim rastom nezaposlenosti. Energetske potpore su u nekim slučajevima sačuvale bazičnu rentabilnost kompanija koje bi zbog troškovnih udara zaustavljale investicije, smanjile zaposlenost te kroz podizanje cijena krajnjim potrošačima dodatno doprinosile razbuktaloj inflaciji.
Pritom nije zgorega ponoviti da je visoka inflacija pored uvezenih šokova na strani ponude u stvari sve više nusproizvod (pre)izdašnih državnih potpora, odnosno neviđene fiskalne ekspanzije kojoj svjedočimo zadnjih godina je i razbuktala inflacija. Visoka inflacija je u stvari često i gori razvoj događaja u odnosu na recesiju. Recesije su naime prirodna pa čak i nužna pojava u ekonomiji kako bi se amortiziralo posljedice loših ekonomskih politika, eksternalije prekomjernih ekonomskih ciklusa, loših investicijskih odluka i slično, dok inflacija trajno oštećuje vrijednost imovine i posebno trajno pogađa niže dohodovne skupine.
- Smatrate li korisnim zamrzavanje djela proizvoda, uglavnom prehrambenih, koje je Vlada učinila, a prijeti i sa znatno širim popisom?
- Hrvatska udruga poslodavaca je krajem rujna, kada je donesena mjera limitiranja cijena devet proizvoda, upozorila da ta mjera može dovesti do negativnih posljedica, ali isto tako i da razumijemo namjeru Vlade da pomogne najugroženijima. Ipak, mogli smo tijekom ovih mjeseci vidjeti da je često na policama nedostajalo namirnica s limitiranim cijenama te da su supstituirani s drugim proizvodima.
Podaci o inflaciji pokazali su da mjera nije zaustavila ni rast cijena hrane pa je upitno ima li ta mjera pozitivne učinke. S druge strane, limitiranje cijene električne energije na cijenu od 180 odnosno 230 MW satu za velike tvrtke pomoglo je barem u kontekstu predvidivosti poslovanja jer su, važno je naglasiti, to i dalje četiri do pet puta veći troškovi za električnu energiju nego prije energetskog šoka.
Bliži nam se kraj ožujka kada ta mjera ističe, a nemamo informaciju o tome hoće li se mjera produljiti ili ne. Iako su u međuvremenu cijene električne energije i plina pale, na snazi je i dalje tinjajuća energetska kriza pa HUP očekuje brzi nastavak razgovora s Vladom o tom problemu jer je za stabilnost poslovanja, a time i izbjegavanje krize najvažnije znati pod kojim će se uvjetima morati poslovati.
- Jesu li crne i bijele liste u trgovačkim lancima, kojih još nema, uopće ekonomski opravdane ili je riječ o PR-u?
- Da se htjelo sustavno pratiti cijene ključnih prehrambenih proizvoda, mjesecima prije uvođenja eura mogla se za mali novac razviti aplikacija koja bi po transparentnoj metodologiji pratila sporne cijene prije te nakon uvođenja eura. Da se zaista sve ne svede na PR, smatram da još jednom treba pojasniti razloge poskupljenja kroz vrijeme, a koji nemaju nikakve veze s uvođenjem eura.
Ako govorimo o trgovini pretežito prehrambenim proizvodima, onda treba biti svjestan niza značajnih poskupljenja inputa u proizvodnji hrane, od umjetnog gnojiva (dva i pol puta), energenata (preko dva puta) žitarica (preko 50%) i drugih sirovina pa sve do ambalaže.
Lani je rast cijena donekle obuzdan određenim povoljnijim ugovorima za nabavu energenata i sirovina iz proteklih godina, a u ovu godinu mnogi su ušli s nepovoljnijim ugovorima za nabavu inputa. Kompanije naravno traže načine kako amortizirati poskupljenja kroz račun dobiti i gubitka kako ne bi ugrozile tržišnu poziciju, što ima veći efekt na maloprodajne cijene u odnosu na utjecaj države.
- Do dogovara većine velikih trgovaca i Vlade nije došlo.
- Na kraju treba ponoviti da su trgovci članice Hrvatske udruga poslodavaca u više navrata podržali inicijativu praćenja cijena tražili razgovore s Ministarstvom gospodarstva. Umjesto dvosmjerne komunikacije, rečeno nam je "pristanite pa ćemo razgovarati o metodologiji". Za to vrijeme trgovce se kao cijeli sektor granatira preko medija…
Drugo najveće porezno opterećenje u EU-u
- Imamo li neki inozemni primjer o solidarnosti velikih kompanija i stanovništva?
- Novi čelnik Toyote nedavno je rekao da je najveća solidarnost, odnosno doprinos koji oni kao kompanija mogu ponuditi državi kontinuirano jačanje konkurentnosti. U tom smislu, HUP inzistira na jačanju javnog fokusa na prave teme poput drugog najvećeg poreznog opterećenja u Hrvatskoj na EU ljestvici, dok stagniramo na samom začelju po produktivnosti i profitabilnosti ekonomije.
Niska profitabilnost u kombinaciji s visokim poreznim teretom te učestalim kreiranjem neizvjesnosti u uvjetima poslovanja rezultira time i da nam je stopa investicija ispod prosjeka EU. To u konačnici sugerira da nam je potencijalna stopa rasta ispod prosjeka EU, što hrvatskim kompanijama na općenitoj razini ograničava prostor u podizanju plaća u usporedbi s fleksibilnijim, propulzivnijim tržištima rada diljem EU-a.
Umjesto gubitka vremena na rasprave o tablicama cijena trgovaca za koje ključni akteri ne znaju što će uopće s njima, morali bi inzistirati na temama poput podizanja stope zaposlenosti, olakšanja uvjeta poslovanja, dizanja produktivnosti, adekvatnije nagrade zaposlenima budući da ulazak u euro područje doprinosi jačanju konkurentskih pritisaka.
- Neke banke već podižu kredite vezane uz Euribor. Hoće li porast kreditnih rata usporiti ekonomiju?
- Rast kamata s određenim odmakom utječe na hlađenje agregatne potražnje u ekonomiji, odnosno usporavanje rasta ekonomije, a ni nedavno snažno jačanje eura ne ide u prilog konkurentnosti.
U posljednje vrijeme u više je navrata zaoštrena retorika ključnih dužnosnika Europske središnje banke kroz pripremu financijskih tržišta na jači zahtijevan rast depozitne stope prema 3,50 posto do ljeta ove godine u borbi protiv inflacije. Rast kamata uz istovremeno smanjenje bilance ESB-a po dinamici od 15 milijardi eura mjesečno od ožujka nadalje, podiže rizik potresa te fragmentacije na obvezničkim tržištima u situaciji kad državama članicama euro područja značajno rastu potrebe za financiranjem.
U spomenutom scenariju za očekivati je pritiske na rast kamatnih spreadova perifernih članica euro područje, gdje spada i Hrvatska, što stvara dodatni pritisak na rast cijene financiranja države. U našim domaćim uvjetima financiranja, uvezeni kamatni šok mogao bi biti djelomično ublažen izuzetno snažnim labavljenjem regulative te posljedičnim rastom viška likvidnosti u domaćem bankarskom sustavu koja je oko 20 milijardi eura. U konačnici uvjeti financiranja ovise o konkurenciji banaka i prilagodbi domaće potražnje u neizvjesnim makroekonomskim uvjetima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
