Šoping preko granice
Naša novinarska ekipa provjerila je cijene u trgovinama u Sloveniji i Italiji. Špeža u susjedstvu se itekako isplati
(Snimila Ana Križanec)
Mnogi građani smatraju da bojkot domaćih trgovina prehranom, kao i trgovačkih lanaca na jedan dan ne može učiniti mnogo kako bi se smanjile cijene, već je jedno od rješenja da se glavnina ili najveća mjesečna ili polumjesečna kupnja obavi izvan granica Hrvatske. To je za mnoge ne samo teoretski, već i praktično izvedivo jer većina stanovništva živi uz granicu, pa odlazak ne predstavlja ni preveliki trošak.
Pun prtljažnik
Građani Rijeke i šire okolice ponovo se sve više okreću susjednim državama, posebno gradovima Ilirskoj Bistrici i Trstu, kako bi uštedjeli na troškovima hrane. Ova pojava nije nova, ali je postala izraženija nakon uvođenja eura u Hrvatsku, što je dovelo do značajnog poskupljenja osnovnih životnih namirnica. U srijedu naša novinarska ekipa napravila je novinarsku patrolu na relaciji Rijeka – Ilirska Bistrica – Trst, kako bi ne samo provjerila i usporedila cijene u trgovinama, već iz razgovora s kupcima saznala koliko često i za koji iznos kupuju izvan granica Hrvatske. I naravno, što misle o bojkotu trgovina u petak.
Željka i Irenu Jolić iz Rijeke zatekli smo punih kolica ispred supermarketa u Ilirskoj Bistrici, kako spremaju kupljene stvari u prtljažnik svog automobila.
– Idemo otprilike dva puta mjesečno i ušteda je prema našoj procjeni od 40 do 50 eura na računu od 130 eura, kaže ovaj bračni par koji nam pokazuje račun.
Smatraju da za ovaj iznos u Hrvatskoj ne bi mogli napuniti kolica, kao ni bunker svog automobila. Kažu da svakako podržavaju akciju bojkota, u prvom redu da se zaštite oni s malim plaćama i oni stariji, koji si ne mogu omogućiti odlazak izvan granice kako bi napunili hranom bunkere svojih automobila.
– Danas nema gužve pa sam zato došao, kaže nam u prolazu Mario, te naglašava da je u subotu na ovom parkiralištu prava ludnica. Kaže, nema fotografiranja, jer ga je supruga poslala s popisom što mora kupiti pa ne želi da ga prijatelji zezaju.
Pokazuje nam vrećicu s kojom ide u šoping.
– Planiram je napuniti za 50 eura, a to kod nas ne bih mogao ni za 100 eura, kaže Mario te kaže da podržava kontinuirani bojkot trgovina u Hrvatskoj, a ne samo u petak.
Kvalitetna hrana
Na parkiralištu susjednog centra gospođa Katarina, nakon nagovaranja, ipak pristaje na fotografiranje. Napominje kako je vegetarijanka i da je kvalitetna hrana koju kupuje u Sloveniji jeftinija od identične u Hrvatskoj. U Ilirsku Bistricu odlazi dva puta mjesečno, jer se i s troškom benzina put isplati. I ona podržava bojkot domaćih trgovina u nadi da će se nešto promijeniti.
– Ne samo da se isplati kupovati u marketima, već je i ponuda u ugostiteljskm objektima jeftinija, uključuje se sugovornik na parkiralištu, te kaže da su se prošli put nakon šopinga u obližnjoj gostilni i počastili pizzom, sokovima i kavom i da ih je sve to došlo 11 eura.
Iz razgovora saznajemo da se sve manje kupuje brendirana roba, već jeftinije, a podjednako kvalitetne trgovačke marke i da se zaobilaze trgovine poput Tuša ili Spara, gdje uopće nema RI tablica. To nam potvrđuju i djelatnice tih trgovina, koje kažu da kupaca iz Hrvatske kod njih nema, a razlog su skoro identične cijene kao i u Hrvatskoj.
U Trstu slična priča. U jednoj trgovini »jeftinog lanca«, susrećemo obitelj iz Rijeke. Predstavljamo se, suprug bježi glavom bez obzira, a supruga je spremna na razgovor, ali bez fotografiranja. Podržava akciju bojkota, ali misli da se time neće ništa riješiti.
– Ovdje u ovoj trgovini sve je jeftinije nego u razvikanim trgovačkim lancima u trgovačkim centrima u Trstu i okolici, ali većina ljudi ne poznaje ove trgovine, od kojih mnoge imaju i besplatan parking. Mnogi naši prijatelji jednostavno su navikli na velike trgovačke centre s garažama i poznate brendove, ali razlike u kvaliteti zapravo nema. Njima je to više doživljaj kupnje, ali nije tako velika ušteda ako nisu akcije u pitanju. Ušteda je i s karticama, ali za to treba iskustvo, kaže sugovornica.
Još jedna riječka obitelj puni bunker svoga automobila.
– Neću se predstavljati jer će mi prijatelji reći da sam bio u Trstu u šopingu, a da im nisam donio neke stvari. Znaju da poslovno često idem u Trst pa mi stalno nešto naručuju. Mogu im donijeti samo lijek, kada im treba, kaže naš sugovornik.
Njegova supruga bi se još predstavila i fotografirala, ali joj suprug ne dozvoljava jer će im se prijatelji naljutiti, a kaže da je i ovaj put morao poslovno u Trst, pa je šoping na brzinu samo usput.
– Kupujemo veće količine mlijeka bez laktoze, kao i sredstva za perilicu posuđa jer su uštede velike. Ušteda je samo ako napunimo bunker onim stvarima koje trebamo i gdje je velika ušteda. Ne kupujemo brendirane robne marke jer je to samo gubitak novca, a kvaliteta je identična, kaže naša sugovornica.
Po magli
Na parkiralištu još jedan automobil s riječkim tablicama, a malo stariji putnici slažu stvari u bunker.
– Ne pitajte me ništa, supruga me po ovoj magli natjerala u Trst po neku robu, dobro da živu glavu izvučemo, ne vidi se prst pred nosom, govori naš sugovornik dok ga supruga odvraća s razgovora s nama.
Gospodin se raspričao o tome kako se još više uštedi na odjeći nego na hrani u Trstu.
– Znate, postoji neki dućan s jeftinom robom, kod željezničke stanice ima svega, reći ću vam adresu, sve je jeftino, objašnjava gospodin dok ga supruga tjera u auto, uz napomenu da će ih uz maglu uhvatiti i noć.
Većina kupaca koje smo sreli po Sloveniji i Italiji i pitali koje je njihovo mišljenje o skupoći hrane u Hrvatskoj, ali pod uvjetom da im nećemo napisati ime niti ih fotografirati, tvrde da su za sve krivi političari.
– Sebi su digli plaće i žive u paralelnom svijetu, a upravo bi oni trebali riješiti taj problem, a njih baš briga, kaže nam sugovornik i kaže da to sigurno nećemo napisati, te napominje da trgovci samo koriste priliku i love u mutnom. On smatra da se najveće uštede ostvaruju planiranim kombiniranjem trgovačkih brendova i akcija, a bez dobre informiranosti ne ostvaruju se neke veće uštede.
– Oni koji su komotni i s puno novca, kao ni političari, na to ne obraćaju pažnju, njima visoke cijene nisu problem, objašnjava nam revoltirani kupac ispred jednog trgovačkog centra.
Ima i onih koji se ne boje otvoreno kritizirati i otvoreno podržavaju bojkot trgovačkih lanaca.
– Građanski otpor pokrenut na društvenim mrežama protiv beskrupulozno visokih cijena pokazao je da hrvatsko građanstvo izlazi iz vremena apatije i beznađa, kaže nam Vlasta Rotschild, te napominje da su desetljeća sustavno uništavane poljoprivredne i industrijske proizvodnje, u korist takozvanih velikih igrača, uz sveprisutnu korupciju, dovela veliku većinu građana na rub siromaštva ili vrlo blizu tog potonuća. Ona smatra da sustavni pritisak kako na korporacije, tako i na Vladine politike, može rezultirati učinkom smanjenja cijena, ali ostane li sve na ovoj jednoj inicijativi, cijene će i dalje biti bezobrazno visoke.
Razmišljanje svih onih koje smo zatekli u punjenju svojih bunkera na parkiralištima je da se čak i kada se uračunaju troškovi putovanja, isplati otići do Ilirske Bistrice ili Trsta. Ovaj trend ukazuje na promjenu potrošačkih navika. Građani postaju sve informiraniji o cijenama i uspoređuju ih s onima u susjednim zemljama. Društvene mreže i online platforme postale su važni alati za razmjenu informacija o cijenama i promocijama. Odlazak u Ilirsku Bistricu i Trst zbog jeftinije hrane odražava šire ekonomske promjene i izazove s kojima se suočavaju potrošači. Dok se građani bore s rastućim troškovima života unutar Hrvatske, ovaj trend može imati dugoročne posljedice na domaću ekonomiju i način na koji građani percipiraju vrijednost svojih kupovina.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
