Ilustracija (Pixabay)
Na sastanku održanom s predstavnicima Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) sredinom prosinca predstavnici Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) nisu postigli dogovor o linearnom povećanju plaća za tri platna razreda iz nacionalnog Kolektivnog ugovora ugostiteljstva, a koje bi pratilo porast minimalne zakonske plaće u Republici Hrvatskoj.
S obzirom na to da se minimalna plaća u Hrvatskoj određuje svake godine, sindikati na kolektivnim pregovorima pregovaraju i minimalne osnovne plaće bez dodataka za sva četiri platna razreda po složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora ugostiteljstva kako bi bile usklađene sa zakonski određenom minimalnom plaćom i kako bi se iznosi minimalne plaće za sva ostala tri platna razreda povećale u približno proporcionalnom iznosu.
Platni razredi složenosti poslova su jednostavni poslovi, primjerice čistača, za koje vrijedi propisana minimalna plaća, a tu su potom i razredi za koje se plaća pregovara, i to, manje zahtjevni poslovi, primjerice sobarica, zahtjevni poslovi, primjerice kuhari ili recepcionari, i vrlo zahtjevni poslovi što su, na primjer, kuhari specijalisti.
U STUH-u navode kako su u HUP-u prvi puta odbili slijediti dosadašnju praksu i sindikatima su izjavili kako ne mogu uskladiti minimalne osnovne plaće za drugi, treći i četvrti platni razred Kolektivnog ugovora ugostiteljstva s minimalnom propisanom plaćom koja će u 2025. godini iznositi 970 eura bruto.
Time će i minimalna plaća za prva tri platna razreda u Kolektivnom ugovoru ugostiteljstva iznositi 970 eura bruto, a od nje će tek nešto viša biti ona za četvrti platni razred koja sada iznosi 980 eura.
– Sve to nas zabrinjava jer ne vidimo perspektivu kvalitetnog i održivog turizma u budućnosti jer turizmu prijeti opasnost rušenja kvalitete usluge jer će se sektor svesti na nekvalificiranu ili nisko kvalificiranu uvoznu radnu snagu, kazao je Eduard Andrić, predsjednik STUH-a podsjetivši kako su i poslodavci sudjelovali u izradi Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine koja, između ostalog, za ciljeve ima stvaranje boljih uvjeta života i rada radnicima u turizmu, osiguranje kvalitetnih i održivih radnih mjesta lokalnom stanovništvu i jačanje ljudskih potencijala u turizmu.
– Ono što nam kao sindikatu preostaje su kolektivni pregovori na razini pojedinačnih društava u kojima su radnici organizirani u Sindikat turizma i usluga Hrvatske i na taj se način izboriti za veće plaće radnicima svih platnih razreda kako bi one linearno pratile porast minimalne plaće u Hrvatskoj, kazao je Andrić.
Problem koji je u turističkoj branši stvorilo povećanje zakonskog minimalca, nije jedini problem. Plaće u turizmu su 20 posto niže od prosjeka u Hrvatskoj. Naprotiv, taj omjer se još i povećao, s obzirom na to da su prije nekih osam godina bile "samo" 15 posto niže od republičkog prosjeka.
Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD), pojasnila je, pak, kako je jednim dijelom to zato što su se znatno povećale plaće u državnom sektoru, a jednim dijelom i zbog činjenice da je zaposleno jako puno pomoćne radne snage, i strane i domaće, kojoj su plaće u pravilu na minimalcu.
– Činjenica je da zbog povećanja minimalne plaće mi dolazimo u situaciju da nam se srozava omjer između složenijih i jednostavnijih poslova. Sada prema kolektivnom ugovoru ugostiteljstva imamo tri grupe poslova i s novim zakonskim izmjenama je ispalo da su sada svi na minimalnoj plaći.
Svi razredi su izjednačeni. I dok ne budemo ispregovarali nove visine plaća, a obično pregovore započinjemo nakon Nove godine, one će u praktički svim razredima biti iste. To nije u redu i jasno da se sindikati sada zalažu da se plaće povećaju sukladno razredima i složenosti poslova i to ne na način da se čeka 1. svibnja, kao što je to uobičajeno, već da se to riješi od 1. siječnja, pojasnila je Cvitić.
Ukazala je na još jedan problem, a to je da su lokalni, domaći radnici koji nisu na smještaju i prehrani kod poslodavca, ustvari u neravnopravnom položaju jer imaju ista primanja kao i radnici kojima poslodavac osigurava smještaj i hranu, a veće troškove.
Već nekoliko godina u SIKD-u pokušavaju stoga argumentirano tvrditi kako bi iz tog razloga trebalo lokalnim radnicima dati dodatak na plaću.
– Mi smo u nekim kompanijama već i za 2024. uspjeli dogovoriti dodatke na plaću za domicilne radnike u toku sezone. Cilj nam je da to ugovorimo i za 2025., ali ne da se taj dodatak isplaćuje samo tijekom sezone, već cijele godine, kazala je Cvitić.
Dodala je i kako su najveći odlasci radnika iz turističkih firmi prisutni u zimskim mjesecima, od siječnja do ožujka. To je zato što kroz sezonu radnici na plaći imaju dodatke i neoporezive naknade, nakon sezone u pravilu dobiju regres za godišnji odmor, potom krajem godine božićnicu, dar za dijete i slično, dok im u zimi ide samo "gola" plaća. A koja je 30 i više posto niža nego u sezoni.
U prosjeku iznosi nekih 800 eura, s time da se uz više godina minulog rada zna penjati do maksimalno tisuću eura. A u toku sezone taj isti radnik dobije uz sve dodatke do 1.400 ili 1.500 eura, dakle i do 50 posto više.
– To su prevelike razlike. Slažem se da treba nagraditi ljude onda kada najviše rade, ali oni moraju živjeti od plaće svih 12 mjeseci. Zato tražimo da se s povećanjem ne čeka do svibnja, ukazala je predsjednica SIKD-a.
Osvrnula se i na još jedan evidentan problem u turizmu, a to je kvaliteta usluge. Reći će kako su produktivnost i kvaliteta kontinuirano u opadanju, i to iz razloga što se zapošljava nestručna radna snaga, koja se, nerijetko, po prvi put susreće s ovim poslom.
Za to su, ukazuje, krivi i sami poslodavci koji su se u vrijeme, kada je educiranih radnika još i bilo na tržištu, djelatnika olako rješavali računajući kako će uvijek imati na raspolaganju dovoljno radne snage.
Ali i Vlada koja nije uspjela motivirati ljude da ostanu u svojoj zemlji i ovdje rade, već naprotiv, dovela do toga da si mlade obitelji u Hrvatskoj ne mogu osigurati egzistenciju. I sada se uvozi nestručna strana radna snaga suočena i s jezičnim barijerama.
– Najgore je to da smo mi tim stranim radnicima samo stanica na putu u zapadne Europske zemlje. Nakon jedne ili dvije sezone, nakon što nauče posao i jezik, ti radnici u pravilu se ne vraćaju na rad u Hrvatskoj, nego idu dalje u neku drugu EU zemlju.
I ako mi ne napravimo zaokret u smislu da zapošljavamo lokalno stanovništvo na neodređeno vrijeme, i ako im se ozbiljno ne poveća plaća, još ćemo samo srezati tu kvalitetu. A s druge strane imamo već sad visoke cijene koje podrazumijevaju određeni nivo usluge. Posljednje vrijeme se puno govori o održivosti, ali uz ovakvu situaciju, pitanje je kamo to sve skupa ide, ukazala je Cvitić.
Zaključila je da se u aktualnom trenutku čini kao da bi cijelo hrvatsko gospodarstvo stalo bez stranih radnika, ali i kako je strani radnik za poslodavca u turizmu od 15 do 20 posto skuplji od domaćeg radnika, odnosno oko četiri tisuće eura na godišnjem nivou.
Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije ističe da su produktivnost i kvaliteta kontinuirano u opadanju, zato što se zapošljava nestručna radna snaga, koja se, nerijetko, po prvi put susreće s ovim poslom.
Za to su krivi i sami poslodavci koji su se djelatnika olako rješavali računajući da će uvijek imati na raspolaganju dovoljno radne snage.
Iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) na naš upit o usklađivanju plaća odgovorili su kako su svjesni potrebe za povećanjem plaća u 2025. godini, no kako će se pregovori sa sindikatima o usklađenju minimalnih plaća kroz granski kolektivni ugovor odgoditi dok se ne vidi kako će se provesti pregovori sa sindikatima na razini pojedine kompanije, odnosno dok se kompanije u okviru svojih mogućnosti ne usklade s novim uvjetima u 2025.
– Zbog ponovnog velikog administrativnog povećanja minimalne plaće u Republici Hrvatskoj i financijskih i operativnih prilagodbi koje ista zahtijeva tvrtke nisu u mogućnosti pratiti i dodatna linearna povećanja plaća kroz granski kolektivni ugovor. Stoga je naš stav da se pregovori o granskom kolektivnom ugovoru odgode do kraja glavne turističke sezone odnosno kolovoza/rujna, kažu u HUP-u.