Na koji način zaštititi vrijednost svoje ušteđevine u vrijeme kada cijene rastu, iako je inflacija službeno niska i pod kontrolom, pitanje je koje muči građane koji, na mnogima teško shvatljiv način ipak na koncu svakog mjeseca uspijevaju nešto i uštedjeti, ostaviti u kasici, čarapi ili banci.

Iako se to za četveročlanu hrvatsku obitelj s prosječnim primanjima i dvoje školske djece čini nemogućom misijom, oni koji to uspiju moraju dobro razmisliti kako zadržati vrijednost novca, a možda ga i oploditi. Cijene hrane, pića, najamnine, usluga… sve toliko brzo raste da je pravo umijeće to financijski pratiti i pri tome još ostaviti nešto sa strane.

Osobno bogatstvo

Postoji golema količina štednje koja nije u bankama, koja je izvan financijskog sustava i koja se procjenjuje na oko 8 milijardi kuna. Toliko, naime, kuna još nije zamijenjeno za eure i taj se novac polako transferira u eure, iako banke povećanjem iznosa svojih usluga gule račune štediša i zarađuju enorman novac.

Ekonomski analitičar Damir Novotny tvrdi da ne postoji univerzalni recept i da je teško dati univerzalno rješenje, jer kada bi to bilo tako, svi bi taj recept i primjenjivali.

– Svatko od nas, osobito u tržišno orijentiranim ekonomijama kao što je Hrvatska, i kakve prevladavaju danas u svijetu, mora ocijeniti što je njemu važnije iz pogleda zadovoljavanja svojih potreba. Naravno, treba gledati na koje načine svako kućanstvo, svaki pojedinac može svoje viškove dohodaka, akumulirane na bilo kakav način, sačuvati.

Ne samo da ga inflatorni pritisci ne obezvrijede, kao što smo to viđali nekoliko puta u proteklih 30-ak godina, već i da se poveća, odnosno naraste osobno bogatstvo, kaže Novotny, ocijenivši to kompliciranom temom, matematičkom jednadžbom s velikim brojem nepoznanica.

Navodi da u Hrvatskoj postoji stoljetna tradicija štednje u štedionicama i bankama.

– Kod nas postoji tradicija štednje i štednja u banci je zapravo glavni smjer gdje su naša kućanstva nastojala zadržati vrijednost svojih uloga i to tako da su štedjeli u onoj valuti koju koriste Nijemci. To je bilo nekakvo pravilo pa se na neki način zadržala vrijednost štednje. I kamatne stope koje su varirale jedno vrijeme su bile vrlo visoke na štednju što je koristilo štedišama, podsjeća Novotny.

Smatra da su se ulaskom Hrvatske u EU stvari bitno promijenile i da se može reći kako su, osim štednje u bankama koja još uvijek dominira, nekretnine i dalje jako popularan oblik investiranja ušteđenih sredstava.

Vrijednost nekretnina

– Nisam, međutim, siguran da možemo generalno ustvrditi kako je to dobar smjer ulaganja. Naravno da je dobar ako ulažete u nekretnine koje ste naslijedili pa ih još malo opremite za turizam, ali ako ulažete u nekretnine u Magadenovcu ili Strizivojni, bojim se da je to loš smjer ulaganja, ističe naš sugovornik podsjetivši da, gledajući refleksiju iz socijalističkog društva smo se mi u Hrvatskoj, a to vrijedi i za Sloveniju, uglavnom usmjeravali prema nekretninama jer su i Hrvatska i Slovenija imale tradiciju urbaniziranih naselja gdje se vrijednost nekretnina očuvala i gdje su se mogle prodavati zato što je postojalo tržište nekretnina.

Drži da je inflacija učinila svoje i ako sada pogledamo, bez obzira na rast cijena nekretnina, zapravo je to bio loš posao.

– Ne možemo reći da su nekretnine koje imaju vijek trajanja 30, 50 pa i stotinu godina, bile baš dobro ulaganje. To je špekulativan smjer ulaganja jer čekate godinama da se pojavi nekakav kupac ili da kupite komad zemlje u Slavoniji i mislite kako će doći netko i platiti vam tri puta više nego što ste vi platili. To jednostavno nije dobro, ocjenjuje Novotny.

Hrvatska je zemlja koja ima prilično visoke štedne rezerve. Uspoređujući se sa zemljama istočne Europe, Hrvatska štednja je iznimno visoka i različito je raspoređena po regijama i kućanstvima.

Novotny smatra da je u tržišno orijentiranim razvijenim zemljama najbolji, daleko najbolji oblik investiranja ušteđevine koju kućanstva imaju, ulaganje u dionice.

– To se pokazalo i u Hrvatskoj. Oni koji su ulagali u primjerice dionice Podravke, jedno od naših najboljih dioničarskih društava, prije 20 godina cijenu dionice platili su prosječno oko 180 kuna, a danas je ona više od 150 eura, što znači da se upeterostručila. To se nije dogodilo u Hrvatskoj 100 godina jer nije bilo dioničarskog tržišta, ali danas su hrvatski građani građani EU-a i mogu ulagati i u dionice u cijelom EU-u bez ograničenja.

Naravno da neću preporučiti nekome tko nije dovoljno pismen da ulaže u dionice američkih kompanija koje donose vrlo visoke uloge, ali zato postoje investicijski fondovi koji pomažu da se ulaže indirektno u te dionice. U ovom trenutku možemo reći da investicijski fondovi koji su dostupni putem hrvatskih banaka mogu biti dobar smjer ulaganja viškova štednje, objašnjava Novotny.

Za ulaganje viška novca ili ušteđevine u kupovinu investicijskog zlata kaže da zlato predstavlja jednu od roba u koju se može investirati, ali da je i to špekulativno ulaganje.

– To malim ulagačima ne bih nikako preporučio. Središnje banke više ne koriste zlato kao podlogu za emisiju novca. Zlato i srebro, plemeniti metali općenito, nekada su bili važni. Danas je to manje, iako naravno u kriznim vremenima postoji bijeg u zlato.

Kako je zlato ograničeno, postaje skuplje, onda nakon krize pada cijena zlata na neku normalnu vrijednost. Stoga nije točno da zlato nije gubilo na svojoj vrijednosti zato što je veliko pitanje kome treba zlato. Treba zlatarima, govorimo o pragmatičnoj, a ne teorijskoj koristi, tvrdi Novotny.

Zlato sve popularnije

Pavo Đanić, prodajni predstavnik tvrtke Tetragram projekt Osijek kaže da ulaganje u investicijsko zlato zadnjih godina postaje sve popularnije u Hrvatskoj, ali i u ostatku Europe.

– Tu se podrazumijevaju zlatne poluge izrađene od čistog zlata i zlatnici minimalno 90-postotne čistoće. Tržište zlata je vrlo fleksibilno, što omogućuje da se zlato uz minimalne razlike može prodati po kupovnoj cijeni, za razliku od nekretnina koje je u hitnim slučajevima često teško prodati po povoljnoj cijeni. Također je, za razliku od investicijskih fondova i dionica, zlato otporno na recesije, političke krize, a u nesigurnim vremenima cijena zlata raste, kaže Đanić.

Podsjeća da je u posljednjih pola stoljeća cijena zlata rasla u prosjeku osam posto godišnje, što je vlasnicima donijelo i značajnu korist. Đanić smatra da će nestabilnosti u svijetu kojima svjedočimo, a kojih će i u narednim godinama biti, sve češći odgovor na pitanje u što uložiti višak novca i ušteđevinu

Virtualna imovina

Špekulativnim oblikom ulaganja ekonomski analitičar Damir Novotny smatra i ulaganje u kriptovalute i nikako ga ne preporučuje jer svaki ulagač tu treba biti spreman na visoki rizik.

– Virtualnu imovinu pokušavaju prikazati kao virtualni novac, a to nikada nije postala, jer da bi postala novac, mora biti općenito prihvaćeno i u svakodnevnoj upotrebi. To jednostavno nije niti bitcoin niti bilo koja druga kriptovaluta. To vam je kao da vam kažem – uložite u sportsku prognozu, loto.

Mi znamo kako funkcionira to tržište i znamo da je u međuvremenu bilo velikih prevara gdje su mali ulagači izgubili veliki novac, pa i neki u Hrvatskoj. Mali ulagači, u smislu desetaka tisuća eura, ulože u virtualnu valutu, odnosno u kriptovalute, i onda nalete na nekakve posrednike koji ih prevare, pobjegnu i više ih nema, kaže Novotny.

Prema njegovom savjetu legitimno je preporučiti dioničarsko tržište, koje je regulirano i uređeno tržište dionicama na burzama gdje možete vidjeti financijske pokazatelje.

– Ako ste malo financijski pismeniji, možete analizirati promet tih dionica, analizirati povijest tih kretanja i informirati se. Ako niste dovoljno spretni i nemate vještine za to, onda se obratite bankama koje imaju posebne savjetnike ili vam preporuče neki dionički fond koji kupuje dionice. To bih rekao da je za male i srednje štediše najbolji smjer, zaključuje Novotny.

Povezane vijesti

• Ulaganje u nekretnine je odlično, ali ima još nešto bolje!
• Tisuće ljudi prosvjeduju u Portugalu zbog stambene krize
• Cijena zlata nastavlja rasti! Stručnjaci objašnjavaju što se događa i tko ga kupuje