ekonomska strana priče

Kako strani radnici doprinose hrvatskom gospodarstvu: Jesu li izazov, problem ili rješenje?

| Autor: Glas Istre
(Snimila Sandra Šimunović/Pixsell)

(Snimila Sandra Šimunović/Pixsell)


Nedavno objavljeno četvrto veliko godišnje istraživanje VAL grupe (IPSOS-grupa), o stavovima, uvjerenjima, strahovima i očekivanjima hrvatskih građana pokazalo je da će imigranti u godinama koje dolaze biti prvorazredno političko pitanje. 70 posto građana primjećuje veći broj stranih radnika u zajednici, a pola njih smatra da su imigranti prijetnja hrvatskoj kulturi i načinu života, prenosi HRT

No, što je s onom drugom, ekonomskom stranom cijele priče? Koliko strani radnici pridonose održivosti hrvatskog gospodarstva? Koliki je njihov doprinos hrvatskom BDP-u? Jesu li oni izazov, problem ili rješenje? HNB je napravio analizu, a sve o njoj rekao je u emisiji Studio 4 Frane Banić, glavni stručni suradnik u Direkciji za ekonomske analize.

Prema anketi poduzetnika u srpnju 2023., koju je objavio HNB, o ključnim ograničavajućim čimbenicima proizvodnje, čini se da je najveći problem nedostatak radne snage. Poglavito je to vidljivo u građevinarstvu, industrijskoj proizvodnji i uslugama. Sami poduzetnici ističu da im je to puno veći problem od uvjeta financiranja i nedovoljne potražnje. No, jedno je osjećaj i privid, a drugo su statistički podaci. Koliko trenutno u Hrvatskoj ima stranih radnika? I tu se statistike razlikuju. 

Banić smatra da su najrealnije statistike HZMO-a jer HZZ samo daje mišljenje prilikom zapošljavanja stranaca, a MUP izdaje dozvole, ali to ne znači da se svaki stranac koji ima dozvolu i zaposlio. S druge strane, poprilično je teško povjerovati da bi doprinose za stranog radnika uplaćivao ijedan poslodavac, ako stranac zaista kod njega i ne radi.

Došlo je i do velikih strukturnih promjena. U prošlosti se manjak radne snage popunjavao iz susjednih zemalja. Najnoviji podaci pokazuju veliku promjenu nacionalne strukture stranih radnika.
Kako ističe g. Banić, premda i dalje dominiraju radnici iz zemalja u okružju, primjerice radnika iz Nepala 2017. bilo je ukupno 4, a danas su na trećem mjestu po broju stranih radnika. Trenutno ih je gotovo 15 tisuća (14.721). Iz Bangladeša smo 2017. imali jednog radnika, a danas ih je 5334. 

S druge strane zamjetan je relativni pad postotka radnika iz Albanije. S 3,3 posto prije šest godina pali su na 2,4 posto.

Podaci iz analize HNB-a pokazuju da se dio potreba za radnom snagom rješavao zapošljavanjem umirovljenika, a dio stranim radnicima. No čini se da umirovljenici, osim u „zdravstvu“ i „stručnim djelatnostima“, gube bitku sa strancima.

No, Banić ističe da se udio umirovljenika i stranaca u ukupnoj zaposlenosti kreće tek između 2 i 16 posto te da tu ne odskačemo od uobičajenih prosjeka EU-a.

I sad dolazimo do ključnog pitanja, hoće li i koliko strani radnici pridonijeti rastu hrvatskog BDP-a? 

Banić tvrdi da su projekcije HNB-a ovakve: „Povećanje broja zaposlenih povećava procjenu potencijalnog BDP-a, a još više mijenja strukturu doprinosa pojedinih faktora. Tako je u specifikaciji modela s većim brojem stranih radnika stopa rasta potencijalnog BDP-a u razdoblju od 2018. do 2024. prosječno viša za 0,1 postotni bod u odnosu na stopu rasta potencijalnog BDP-a u osnovnoj specifikaciji pa kumulativna razlika u potencijalnom BDP-u iznosi oko 0,8 postotnih bodova“.

Je li to puno ili malo, zaključite sami. 

Ako ste pomislili da stranci, kao jeftina radna snaga jamče siguran uspjeh, sreću i eksponencijalni rast hrvatskog gospodarstva, promislite još jednom. A zašto demografija i migracije domaćeg stanovništva ne idu u prilog očuvanju postojećeg načina života, strukture stanovništva i ekonomije, nije pitanje za Hrvatsku narodnu banku nego za nekog drugog, zaključuje HRT.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter