profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i vanjski član Odbora za financije Hrvatskog sabora
Dr. Josip Tica: Ako se nešto dramatično ne promijeni, već ove godine imat ćemo standard kakav smo imali 1979.
Dr. Josip Tica (Snimio Goran Mehkek / Cropix)
Ugledni ekonomist dr. Josip Tica, profesor na Ekonomskom fakultetu zagrebačkog sveučilišta i politički aktivna javna osoba – u SDP-u i Odboru za financije Hrvatskog sabora – objašnjava aktualne ekonomske trendove te komentira rezultate istraživanja koja govore da će građani Hrvatske naredne godine dostići kupovnu moć i standard kakav su imali prije 44 godine u SR Hrvatskoj.
- Početak financijske godine započeo je propašću američke banke Silicon Valley te kolapsom i spasom u posljednji trenutak Credite Suisse banke. Što je uzrokovalo te turbulencije koje su zabrinule globalni financijski sektor pa i hrvatsku javnost?
- Direktno se ti događaji ne mogu prenijeti na prilike u Hrvatskoj. To što se dogodilo u SAD-u uzrokovano je politikom poslovanja spomenute banke koja nije mogla podnijeti podizanje kamatnih stopa od strane središnje banke. Izgubili su mnogo na tom dizanju što regulatori nisu uočili. Riječ je o banci u koju su novac držali start-upovi i ljudi koji ih pokreću, tako da je kriza izazvala veliku potražnju za povrat depozita. Dio njih nije bio osiguran i došlo je do panike. Ali, ključan pokretač nije bio u središtu bankarskog sustava, nego u promjeni monetarne politike.
- Konkretno, što znači dizanje kamatnih stopa?
- Kad imate neki iznos u oročenju ili obveznicama, naprimjer, koje istječu u budućnosti, a želite ga unovčiti danas, onda se on umanjuje za kamatnu stopu. Ako kamata poraste, onda dobivate još manji iznos.
- A Credit Suisse?
- Riječ je o problematičnoj banci koja je već duže vrijeme imala problema u poslovanju. Jedan od glavnih depozitara iz Saudijske Arabije odlučio je da neće dokapitalizirati banku, što je izazvalo problem, a to je bila strateška odluka ulagača. U tom trenutku nisu imali balans u poslovanju, mogli su ići u bankrot, tražiti kupca ili je banku mogla spasiti država. No, to su dva specifična slučaja. Moguće je da ima još takvih banaka koje nisu dobro diverzificirale svoja sredstva ili imaju previše obveznica, no na regulatorima je da identificiraju te probleme.
Elitne obveznice
- Je li rat u Ukrajini uzdrmao bankarski sektor u Europskoj uniji?
- Tu imamo domino efekt. Rat je povećao cijene energenata, što je jedan od ključnih uzročnika inflacije. Odgovor na inflaciju je dizanje kamatnih stopa od strane Europske središnje banke. To je ugrozilo poslovne modele nekih banaka. Tako da je očito da postoji uzročno-posljedična veza s ratom u Ukrajini.
- Narodne obveznice, kako ih naziva premijer, polako su izašle iz fokusa javnosti i postale ne-tema. Kako ocjenjujete njihovo uvođenje, narodne obveznice je upisalo 1,12 posto hrvatskih građana, da ne kažemo naroda?
- U Hrvatskoj postoji desetak posto ljudi s velikom štednjom, njima ta štednja raste i oni su odlučili ulagati u obveznice. Kamata na obveznice je 3,25 posto, kamate u bankama su oko nule, pa je to pozitivno za ljude s ušteđevinama. Ali, velik broj građana nije mogao upisati obveznice. Narodne obveznice idu na ruku onima koji ionako dobro stoje i inflacija ih ne bi uništila, dok 99 posto populacije to ne može učiniti.
- Riječ je o elitnim, a ne o narodnim obveznicama?
- Više od osamdeset posto građana nije u stanju formirati neku značajniju štednju u bankama. Dio njih jedna spaja kraj s krajem, kako se kaže. Svakako se radi o elitnoj obveznici ciljanoj na najviše dohodovne skupine koje su iskoristile tu politiku Vlade.
- Nisu li mogli bolje investirati? Zajamčeni prinos na obveznicu je 3,25 posto na godinu, a sada imamo inflaciju od 10,9 posto na godišnjoj razini. Dakle, vrijednost uloženog novca neće se sačuvati?
- Tako je, realno je to negativna kamatna stopa veća od šest posto. To jest gubitak, ali manji od držanja novca u banci. Treba naglasiti da je zbog toga dio imućnijih ljudi počeo kupovati nekretnine da bi sačuvao svoj kapital. Računaju da će cijena nekretnina rasti u skladu s inflacijom pa je dobra strana obveznica možda u tome da se malo ispuše pritisak na nekretnine.
- Postoji li neka granica u tim investicijama, Hrvati nisu arapski šeici?
- Ljudi će kupovati ako misle da im se to isplati. U udžbenicima imate primjer nazvan tulipanija; u Nizozemskoj su lukovice tulipana u jednom trenutku bile strašno skupe. Ljudi imaju iracionalne poteze kad počnu vjerovati da nešto mnogo vrijedi. To može dugo trajati i daleko otići. Ključan problem je u inflaciji, nekretnine su u prošloj godini uspjele poništiti inflaciju. No, kako vrijeme odmiče, kamate će biti sve veće i u jednom trenutku doći će do preokreta; bit će sve isplativije ulagati u obveznice nego u nekretnine. Posljedično tome, doći će do promjene na tržištu.
- Broj ulagača u nekretnine nije velik, to su oni s velikim štednjama ili zaradom?
- U Hrvatskoj oko devedeset posto ljudi živi u vlastitim nekretninama. Što se tiče onih koji imaju više nekretnina, nemam točne podatke, ali indikativni su podaci HEP-a za Zagreb. Od 300 tisuća stanova, u njih 50 tisuća nema potrošnje struje. Dakle, prazni su.
Siromašna elita
- Kako komentirate podatak da je inflacija u posljednjih godinu dana srušila realan standard građana za pet do deset posto?
- Da, ako gledate godišnju inflaciju od 12 posto i prosječne plaće i mirovine koje nisu pratile taj rast, vidjet ćete da ste od prosječne plaće i mirovine krajem 2022. godine mogli kupiti četiri do pet posto manje roba i usluga nego godinu dana ranije. Pad standarda najviše je pogodio one s najmanjim plaćama; oni koji najmanje imaju jedva pokrivaju troškove života i kad potroše cijela primanja. Najgore su među radnicima i umirovljenicima prošli oni s najmanjim primanjima jer oni nemaju prostora za štednju.
- Premijer kaže da je Hrvatska u najelitnijem društvu, u eurozoni, Schengenu i NATO savezu. Istodobno smo drugi po siromaštvu u Europskoj uniji. Mi smo siromašna elita. Što građani imaju od svega toga?
- U Hrvatskoj su provedene određene reforme, imali smo ekonomski rast i prošli smo dobro u nekim segmentima. Ali, kada pogledate po skupinama stanovništva, posebno onima ispod medijalnog dohotka, kod njih je rast standarda bio niži od prosjeka. Oni su u tom ekonomskom rastu bili isključeni i to je problem ekonomskog problema koji nije inkluzvan. Oni koji imaju manje dobivaju manje i obrnuto; tko ima više, taj dobiva više. Kolač je sve veći, ali oni koji su dobivali manji dio dobivaju još manje. To je podjela kao kod Superhika koji uzima siromašnima da bi dao bogatima.
- Opozicija – gdje ste i Vi kao član Središnjeg savjeta SDP-a – govori da treba smanjiti poreze na plaće kako bi one porasle. Kako bi država financirala svoje obaveze?
- Dobili smo dojam da se Vlada pokušala okoristiti inflacijom da napuni proračun. Prihodi proračuna rasli su 15 do 18 posto, ovisno o procjenama, a mirovine i plaće su rasle pet do devet posto. Najveći dio proračuna je zadan – to su plaće i mirovine – ali postavlja se pitanje zašto mirovine i plaće nisu porasle onoliko koliko je porastao proračun? Gdje je otišao ostatak prihoda?
- Pa gdje?
- Hrvatska je višak novca iskoristila za otplatu dugova. U tome je rekorder. Sad smo u korak s Njemačkom po omjeru duga i BDP-a.
- To znači da su se mogle porezno rasteretiti plaće, čime bi se povećala kupovna moć, a novac bi se kroz PDV vratio u proračun?
- Mogao se iskoristiti za porast mirovina pa da ljudi sačuvaju životni standard ili da se rasterete plaće što bi omogućilo radnicima da sačuvaju standard. Došlo bi i do povećanja potrošnje, što bi moglo utjecati na inflaciju, ali kod nas taj nagib Filipsove krivulje nije tako strm pa efekt ne bi bio velik. Tako bi ipak zaštitili standard građana i ekonomija bi se potaknula. Ali, u stvarnosti su realno pale mirovine i plaće, uz rekordnu dobit poduzeća i rekordno smanjenje duga i BDP-a na razini EU-a. Dogodila se redistribucija od građana prema proračunu.
- Drugim riječima, što je dobro za državu, nije dobro za njezine građane. No, nameće se i jedna druga tema – hoće li banke povećati kamate, kako one za štednju, tako i za kreditna zaduženja?
- Prema podacima Europske središnje banke, u većini zemalja eurozone došlo je do rasta kamata i to ide preko dva posto na štednju. Kamate na kredite također rastu, to su spojene posude. Kod nas se to još ne događa, ali je izvjesno da će se dogoditi. Neke poslovne banke već su dužnicima poslale obavijest da mogu očekivati porast kamata.
Pad inflacije u najavi
- Očekujete li smanjenje inflacije na pet-šest posto do kraja godine, kako to najavljuje HNB?
- To je realno ako ne bude novih šokova. Vidjeli ste nedavno smanjenje proizvodnje nafte od strane članica OPEC-a, što utječe na cijene energenata. U slučaju da ne porastu energenti na svjetskom tržištu te da ne bude novih iznenađenja, realno je da će do pada inflacije u Hrvatskoj doći već kad budu vidljivi pokazatelji za travanj i svibanj. Prošle godine u travnju Vlada je utrostručila cijene struje, što je bio najveći udar na gospodarstvu i sada ćemo, godinu kasnije, vidjeti učinak te mjere. Cijene i dalje rastu, ali sve sporije i sporije.
- Najviše rastu cijene hrane?
- I energije, a na svjetskom tržištu također su najviše poskupjeli hrana i energija. Kod nas nema ni pravog tržišnog natjecanja pa je dio poduzeća dizao svoje profitne marže. Zato su podaci o dobiti nekih tvrtki rekordne.
- Platit će porez na ekstraprofit?
- Hoće, ali ključno je pitanje društvene odgovornosti. Ako imate spoznaju rasta cijene energije i hrane, ako se vidi da građanima pada standard, onda je pitanje svih dionika u društvu da podnesu svoj dio tereta, a ne da se pokušaju okoristiti.
- Hrvatska uvozi sve vrste hrane koja je kod nas skuplja nego u zemljama iz kojih dolazi. Ona je toliko skuplja da to nije samo razlika u PDV-u?
- Treba uračunati niži PDV u tim zemljama transportne troškove, ali i marže koje su veće. Javnost je upoznata kako je u Sloveniji i kakve su cijene, razlike su opipljive i bez neke velike ekonomske analize. To pokazuju da postoje problemi funkcioniranja tržišta u tom segmentu gospodarstva.
- Objavili ste istraživanje o kupovnoj moći stanovništva u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća, za vrijeme SR Hrvatske kao sastavnice SFRJ. Tada je standard bio veći, možemo li ga dostići?
- Polako idemo k toj točci. Radimo novi udžbenik gospodarstva Hrvatske i ponovno se bavimo tom temom. Pokazalo se da bi, korigirano za inflaciju, prosječna plaća mogla biti blizu prosječnoj plaći iz 1978. ili 1979. godine. Plaće su počele padati u osamdesetim godinama s ekonomskim krizama, pad je nastavljen tijekom rata pa je počela rasti nakon toga. Ponovno je zabilježen pad plaća u krizi 2009. godine, no ako se nastavi ovakav rast plaća, 2023. godine mogli bi dostići 1979. godinu.
- Kako su rasle i padale plaće u drugim tranzicijskim državama?
- To je usko vezano s rastom BDP-a. Nama je BDP niži, ali dobar dio tranzicijskih zemalja zapadne Europe uspio je podići BDP i značajno podići standard svojih građana kroz protekla tri desetljeća. Mi smo malo retro, ali recimo Poljska je tri puta povećala standard u to vrijeme.
- Kako gledate na ocjene ekonomista-suverenista, poput dr. Ivana Lovrinčevića, da je uvođenje eura politički, a ne ekonomski potez?
- Ne slažem se s time. Devedeset posto štednje hrvatskih građana bilo je najprije u njemačkoj marci, kasnije u eurima i teško je imati vlastitu valutu u zemlji gdje stanovništvo štedi u tuđoj valuti. Nijemci štede u eurima, u Britaniji u funtama, u Švedskoj u krunama, a u Hrvatskoj nismo štedjeli u kunama, nego u eurima. Sjetimo se primjera švicarca; ljudi su dizali kredite u jednoj valuti, a zarađivali u drugoj. Sada smo valutni rizik maknuli iz sektora i poduzeća i kućanstava. Danas svi prihoduju i plaćaju u istoj valuti, što je visoka razina sigurnosti u ekonomiji.
- Naglašavaju se koristi za turizam?
- Pa koristit će i turizmu, isto kao i Schengen. Najvažnija stvar za razvoj turizma bila je Schengen, kad idete na put, ne želite satima čekati na granici.
- Da, sada možete čekati na naplatnim postajama, u Lučkom naprimjer?
- Dobro, to je problem sporosti funkcioniranja sustava. Napravimo most, a nemamo pristupne ceste, uđemo u Schengen i ostavimo naplatne kućice, itd. To je klasični primjer da javni sektor ne funkcionira kako treba. Ali, u svakom slučaju u euro i Schengen su ključni za gospodarski razvoj.
Kockanje s turizmom
- Polaže li se previše nade u turizam? Već čujemo najave da će ova godina biti neviđeno uspješna?
- Baziranje razvoja samo na turizmu jednako je kockanju. Mi se kockamo da će turisti doći, napuniti proračun, i tako dalje. S druge strane, to nas sprječava da se bavimo drugim temama. Turizam je s jedne strane dobra vijest, a s druge teret. Ako se uspoređujemo sa zemljama u srednjoj Europi koje su bitno podigle svoj životni standard, vidimo da im gledamo u leđa iako nisu imale turizam pa su snažno napredovale. Nas je ta reindustrijalizacija zaobišla, Slavonija je iseljena zato jer nisu otvorena radna mjesta koja su trebala biti otvorena. Razlog je sustav koji je trom, spor i ne funkcionira. Osim toga, trebamo gledati i na okolišni aspekt turizma.
- Na što mislite?
- U strategiji razvoja turizma naveli smo da ćemo smanjiti udio nekvalitetnog smještaja i povećati udio kvalitetnog smještaja. No, dogodio se suprotan efekt, sada apartmana ima više od pedeset posto; posve različito od strategije, plana i svega što smo htjeli napraviti. Uz to, infrastruktura treba biti maksimalno razvijena, treba obratiti pažnju na zagađenje i ne smijemo zaboraviti da ljudi ne dolaze u Hrvatsku zato jer smo i betonirali obalu, nego zbog onog što je bilo tamo prije betoniranja. Mi trošimo okoliš više nego što se može podnijeti. Postat ćemo neatraktivni turistima.
- Turistički radnici još uvijek broje noćenja i dolaske?
- Da, još uvijek idemo na kvantitetu umjesto na kvalitetu. Idemo u krivom smjeru i nema ni ozbiljnog konsenzusa ni po tom pitanju.
- Kakva je Vaša prognoza, u kakvom će stanju biti državne financije kad se ispune sva predizborna obećanja Vlade u ovoj godini?
- Za sada proračun izgleda solidno. Svakog dana se uredno puni, imali smo rekordno smanjenje javnog duga i BDP-a. Po mom mišljenju, ključno pitanje fiskalne politike i proračuna je kako zaštiti najugroženije skupine stanovništva. Udar inflacije na standard je bio strahovit i tu država mora podmetnuti leđa i zaštiti građane jer je neetično da pumpamo proračun i punimo blagajne poduzećima dok pada životni standard. To nije održivo, a ni pametno.
- Hoće li to izazvati političke promjene?
- Mislim da to nije OK, postoji cijeli niz problema u ekonomiji koje treba rješavati. Nemam dojam da se rješavaju, od naplatnih kućica do turizma. Država djeluje zapušteno i mislim da se njome može mnogo bolje upravljati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
