Pacijentica Sanja Šutej već devet godina vodi bitku s rakom. Iskustvo koje je u početku bilo brzo i organizirano danas je, kaže, postalo prava agonija, prenosi HRT.

– Idete sa strahom hoćete li dobiti pregled, ima li doktora ili nema doktora, opisala je svoje iskustvo.

Nives Badurina, kojoj je bolest metastazirala na kosti, svjedoči o sličnim teškoćama.

– Aparati za zračenje kvare se češće od magnetskih. Zračenje mi je bilo odgađano pa sam se pitala ima li to više ikakvog smisla, ispričala je.

Kada kvržica postane utrka s vremenom

Jedna pacijentica, koja želi ostati anonimna, ispričala je koliko teško može biti doći do osnovne dijagnostike, čak i kada sumnje na rak postoje.

– Imam 45 godina i četvero djece. Zadnju bebu rodila sam u listopadu, a ubrzo nakon toga napipala sam kvržicu na dojci. Nekih mjesec dana mislila sam da je možda apsces ili neka upala, ali bol nije prestajala i sve je bilo gore, ispričala je.

Put do specijalista bio je pun prepreka.

– Poslala sam mail doktoru opće prakse, a on mi je rekao da je to u nadležnosti ginekologa. Ginekolog mi je pak rekao da to nije njihova domena i da se obratim doktoru opće prakse. Kada sam napokon dobila uputnicu, nastala je ludnica jer sam shvatila da se uopće ne mogu odmah naručiti na ultrazvuk. Sestra je rekla da primaju narudžbe tek za šest mjeseci, kazala je.

Kad su bolovi postali neizdrživi, pomoć je potražila na hitnoj.

– Otišla sam na hitnu krajem prosinca. Tamo su pregledali, napipali kvržicu i rekli mi da idem kući. Nakon dvije hitne pomoći, preko veze sam došla do kirurga koji mi je rekao da imam tumor. Jako je agresivan i brzina reakcije bila je ključna, naglasila je.

Izgubljeno vrijeme i borba za pretrage

Dijagnoza je stigla prekasno, a borba s terminima nastavila se i nakon početka liječenja.

– Napipala sam kvržicu krajem listopada ili početkom studenog, a dijagnozu sam dobila tek sredinom veljače. U međuvremenu je tumor narastao za jedan centimetar, što je jako puno, objasnila je.

Problemi su se nastavili i kad je trebalo zakazati dodatne pretrage.

– Kada sam pročitala otpusno pismo, vidjela sam da se moram naručiti za bazne pretrage – magnet, ultrazvuk srca, ultrazvuk dojke i sve ostalo. Pokušavala sam se naručiti na ultrazvuk srca i dobila termin za listopad, a trebalo mi je za lipanj. Opet sam morala povlačiti veze da bih dobila termin kad mi treba, kazala je.

Svoje iskustvo sažela je jednostavno:

– Vjerujem da bi se cijela terapija riješila još u prvom mjesecu, dok je tumor bio manji. Mene je spasila samo upornost i ljudi oko mene. zaključila je.

Propast programa "72 sata" i povratak čekanja

Program "72 sata", koji je nekoć omogućavao brzu dijagnozu i liječenje, ukinut je, a posljedice osjećaju pacijenti diljem zemlje.

– Na početku su se svi liječnici dogovarali oko pacijenata. Danas tog sustava više nema, kazala je Sanja Šutej.

Predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata Mario Drlje upozorava na važnost tog programa.

– To je bila nada na prvoj crti teško oboljelih. Ne vidimo nijedan razlog za njegovo ukidanje – poručio je.

Kašnjenja, kvarovi, čekanja: kad terapija ovisi o sreći

Ne samo da pacijenti čekaju na preglede i dijagnostiku, nego nerijetko moraju povlačiti veze kako bi dobili osnovne preglede na vrijeme.

– Čekala sam rendgen pluća četiri mjeseca, zbog čega se cijeli proces liječenja odužio, rekla je Šutej.

Badurina je opisala koliko sustav može biti zbunjujući.

– Pregled kod onkologa naručen za tri mjeseca, CT za pet. Ne mogu povezati preglede, što je kod moje dijagnoze ključno, istaknula je.

Ivica Belina, stručnjak za zdravstvenu politiku, upozorava da su uređaji za zračenje zastarjeli.

– Većina linearnih akceleratora u Hrvatskoj tri su godine prestari i ne mogu se popravljati jer nema rezervnih dijelova, kazao je.

Moguća rješenja: više organizacije, manje prebacivanja odgovornosti

Unatoč sumornoj slici, sugovornici u emisiji "Labirint" ističu da postoje načini kako poboljšati onkološku skrb u Hrvatskoj.

Iva Kirac, Ravnateljica Instituta za gastroenterološke tumore, upozorava da je ključno imati jasne i ostvarive dugoročne planove.

– Bez dugoročnih planova nema šanse da dođemo do razine Danske, gdje pacijenti žive 50 posto duže nakon dijagnoze raka, istaknula je.T

Vesna Ramljak svojedobno je kroz projekt One Day Clinic pokazala da brza dijagnostika može funkcionirati – no projekt je ukinut.

Nataša Škaričić, novinarka koja prati događanja u zdravstvu, naglašava potrebu ozbiljne političke odgovornosti.

– Po zdravom razumu, čak i bez dubokog razumijevanja zdravstvene politike, jasno je da ovakvo stanje zahtijeva ozbiljnu odgovornost onih koji su ga omogućili, upozorila je.

Sugovornici se slažu: rješenje nije u privatizaciji, već u jačanju javnog zdravstva, kvalitetnijoj organizaciji i dostupnijoj prevenciji.

Cijeli prilog možete pogledati na stranicama HRT-a.