VELIMIR TODOROVIĆ: Nisam mislio da ću doživjeti retrospektivu svog rada u ovako kratkom vremenu

PFT

Klub Pulske filmske tvornice u sklopu programa "Autor u gostima" predstavio je jednog od osnivača PFT-a Velimira Todorovića koji je pričao o svojim počecima, motivacijama i pogledima za filmsko i drugo stvaranje, filmskoj pedagogiji, kolegama, nagradama i priznanjima, a razgovoru su se pridružile i njegove kolege iz PFT-a. Bila je to prilika da se prikaže i šest filmova koje je Todorović snimio, uglavnom u suradnji s drugim autorima.

Tomizziana

Todorović je rođen u Puli, a studirao je na Filozofskom fakultetu u Rijeci gdje je diplomirao na Odsjeku za psihologiju. U drugoj polovici devedesetih počeo se intenzivno baviti fotografijom u sklopu pulskog Foto kluba. Početkom 2002. počeo se zanimati za produkciju glazbe. Sredinom 2004. postao je polaznik radionica PFT-a, nakon čega realizira niz filmova kao autor i koautor, između ostalog i filmsku priču predstave "Tomizziana" Damira Zlatara Freya. Radi kao voditelj Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti pri Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije.

- Nisam mislio da ću doživjeti retrospektivu svog rada u ovako kratkom vremenu, pogotovo pod ovim nazivom, kazao je Todorović budući da je većinu filmova napravio u suatorstvu s Rajkom Banom, a jedan od filmova snimio je i s Markom Zdravkovićem-Kuncem koji je razgovor vodio. Prikazani su filmovi "…I na kraju mravi pojedu ribu" iz 2007., zatim "Sat(i) Đure Vage" koji je u suradnji s Rajkom Banom snimio 2008., pa "Kulturni konglomerat Karlo Rojc" iz 2004., a "Para bellum" iz 2010. je još jedna suradnja s Banom kao koautorom, dok je u eksperimentalno-dokumentarnom Rojcu koautor bio Zdravković-Kunac, a samostalno je Todorović potpisao dokumentarno-eksperimentalni "Trkušica" iz 2008.

Za "Kulturni konglomerat Karlo Rojc" priznao je da se baš ne ponosi njime, iako za to nema razloga jer je pogotovo danas zanimljivo vidjeti odnosno usporediti koliko se i kako Rojc do danas u tih više od 15 godina promijenio i je li napredovao. Slično je s filmom "…I na kraju mravi pojedu ribu" kojeg zbilja nije pretjerano nazvati proročanskim kao što su neki nakon projekcije i učinili budući da većine toga što se vidi u filmu danas nema - ni Arena trikotaže, ni Uljanika... Film je ušao na Zagrebdox u revijalnu konkurenciju, a Biljana Čakić koja je jedno vrijeme vodila radionice PFT-a rekla je da je to "dokument vremena i komadić umjetnosti".

Komadić vremena

- Vi ste komadić vremena koje je bilo u raspadu prenijeli i dali sliku budućnosti. Jako važan film, komentirala je Čakić na što je Ban skromno odgovorio da je to bila potpuna slučajnost.

"Sat(i) Đure Vage" posveta su legendarnom Đuri Pejčiću, po svojoj vagi dobro poznatog s pulskih ulica i trgova, ali metafora je to i o prolaznosti vremena. Desetominutni igrani "Para bellum" Todorović pamti po tome da je jedino za njega napravio storyboard odnosno ploču gdje je scenarij predstavljen u slikama, a na snimanju tog filma razbili su i kameru, no i pored tog problema uspjeli su realizirati film i u kratkoj minutaži puno toga ispričati.