Pozitivni pomaci ohrabruju, ali ne možemo biti zadovoljni. Bilo je 75 poginulih na milijun stanovnika, a EU prosjek je manji od 50. 

Prema podacima koji nisu konačni (uračunavaju i oni, koji od posljedica nasreću u 2019., možda preminu do 30 dana nakon nesreće), tijekom 2019. na našim je cestama poginulo 297 osoba, 6,3 posto manje nego u 2018.

Privremeni rezultati ohrabruju, ali daleko su od toga da možemo biti zadovoljni, iz sljedećih razloga:1. Prema Nacionalnom programu o sigurnosti cestovnog prometa 2011-2020 trebali bismo u 2020. imati ‘samo’ 213 poginulih.

Ovogodišnjih 86 više (+39%) pokazuje da će se plan teško ispuniti, premda smo od 2010,, kad je program uveden, imali ekstenzivno iseljavanje, i to pretežito radno, dakle i vozački najaktivnijeg dijela stanovništva.

U tom kontekstu, već godinama, neprestano imamo upola veću smrtnost na cestama od EU prosjeka. Naime, uzimajući u obzir realni broj stanovnika, na hrvatskim je cestama u 2019. bilo 75 poginulih na milijun stanovnika, a prosjek EU-a (kojeg Hrvatska pogoršava!) je manji od 50.

Time je Hrvatska, od 2013. neprestano na dnu među 28 članica EU-a, na 25.-26. mjestu.
Kako bi se to promijenilo predlažem sljedećih 10 mjera:

1. Povećati izvjesnost kažnjavanja, kako bi oni koji drastično krše prometne propise bili svjesni rizika da će biti uhvaćeni u prekršaju, odgovarajuće kažnjeni i isključeni iz prometa. U tu svrhu ceste, pogotovo opasne dionice i mjesta, treba premrežiti radarskim kamerama, čije su snimke dokaz na sudu.

2. Početi  intenzivno i dosljedno provoditi mjere iz sustava EuroRAP, kao bi prometnice ‘opraštale pogreške vozačima’, a ne bi ubijale, kao što se to desilo i 31. prosinca 2019. kod Požege (na slici). Treba sustavno početi zaštićivati ili uklanjati betonske mostiće preko uzdužnih odvodnih kanala, armirano-betonske i čelične stupove, stabla i ostale krute predmete i objekte uz cestu. Uvesti termin ‘cesta-smrt’, za najpogibeljnije prometnice poput one kod Alilovaca (Požega), gdje je 31. prosinca 2019., u 18 sati poginuo 47-godišnji policajac, zabivši se Audijem u nezaštićeni armirano-betonski stup uz cestu.. Na prometnice poput navedene, do konačnog rješenja (uklanjanja i/ili zaštićivanja pogibeljnih krutih objekata u zonama izlijetanja,, treba postaviti ležeće policajce preko cijelog profila kolnika, uzastopno svakih 50 metara, brzinu ograničiti na 30 km/h i postaviti radarske kamere.

3. Unaprijediti rad pravosuđa, po kvaliteti, pravednosti i učinkovitosti te uvesti mjere kako bi se ujednačila sudska praksa te se ne bi drastično mijenjala ovisno o imovinskim, političkim, utjecajnim i drugim kriterijima.

4. Radi poražavajuće hrvatske realnosti da gotovo 40 posto osoba poginulih, odnosno preminulih do 30 dana nakon nesreće, preživi trenutak nesreće, treba čim prije utemeljiti Hitnu helikoptersku medicinsku službu (HHMS), sa šest baza (Zagreb, Požega, Rijeka, Zadar, Split, Ploče).

5. U postupak policijske rutinske kontrole, a pogotovo postupak očevida prometnih nesreća, treba uvesti informacijsko-elektroničku forenziku korištenja mobilnog uređaja u prometu. U koordinaciji FER-a, FPZ-a, MUP-a i MMPI-a i HT-a, treba osmisliti i realizirati metode, sredstva i opremu, kojom bi policijski službenici učinkovito provoditi kontrole. Treba sustavno početi kažnjavati i korištenje mobitela tijekom zaustavljanja na semaforu, čime se povećavaju ionako velike gužve.

6. Prioritet treba biti kontrola vozača na alkohol, posebice u noćima vikenda, uz intenziviranje kontrola na droge te lijekove i stimulativna sredstva, koje vozači ne smiju koristiti. Zakonski treba regulirati i odgovornost ugostitelja za alkoholiziranost vozača koji skrive prometnu nesreću s ozljedama i posebice, sa smrtnim ishodom.

7. Financijsku odgovornost, uz mogućnost ovrhe nad vozilom, za evidentirane prekršaje počinjene vozilom (prebrza vožnja, nevezivanje, korištenje mobitela, slalom-vožnja, nepropuštanje pješaka) izravno prebaciti na vlasnika vozača (koji potom mogu u sudskom postupku potraživati nadoknadu od osoba kojima je neodgovorno ustupili vozilo). Ta mjera, koja bi olakšala rad policije i pravosuđa i djelovala snažno preventivno, provodi se u niz prometno i pravno uređenih zemalja sa s upola manjom razmjernom smrtnošću od Hrvatske, poput Kanade, a koristila se još u uređenom pravosuđu Austro Ugarske (za smrt pješaka izazvanu kočijom sudski je odgovarao vlasnik kočije, a ne vozač).

8. Poticati smanjivanje cijena taksi prijevoza, uz odnosno prijevoza preko taksiju sličnih platformi, uz subvencioniranje u noćima vikenda. U financiranje te mjere trebaju se uključiti osiguravateljske tvrtke, jer im smanjuje rashode.

9. Za automobile s 5 Euro NCAP zvjezdica za sigurnost trošarinu i godišnji porez smanjiti za 50 posto, a ako usto imaju autonomno kočenje, potpuno. Uvesti dodatni bonus na autoosiguranje za sigurna vozila i malus za nesigurna.

10. Uvesti nagrađivanja vozača koji su pet i više godina bez ijednog prometnog prekršaja (50, 60 posto… popusta na sva davanja i cestarinu). U financiranje te mjere prvenstveno bi se trebale uključiti osiguravajuće kuća, a dijelom i država, jer izravno i znatno smanjuju materijalne rashode, uz ostale nemjerljive koristi. Ta bi mjera vrijedila samo za vozače bez i najmanjeg prekršaja, i bez opomene.

POGINULI NA HRVATSKIM CESTAMA
1979. ………………1605 (‘crni’ rekord)
1990. ………………1360
2000. ……………… 655
2001. ……………… 647
2002. ……………… 627
2003. ……………… 701
2004. ……………… 608
2005. ……………… 597
2006. ……………… 614
2007. ……………… 619
2008. ……………… 664
2009. ……………… 548
2010. ……………… 426
2011. ……………… 418
2012. ……………… 393
2013. ……………… 368
2014. ……………… 308
2015. ……………… 348
2016. ……………… 307
2017. ……………… 331
2018. ……………… 317
2019. …………….. 297 (privremeno, konačno će biti poznato 31. siječnja 2020.)

Povezane vijesti

• DO POČETKA LISTOPADA 19 MRTVIH Na cesti sve raspoložive policijske snage, slijede pojačane kontrole do kraja godine
• STANJE SIGURNOSTI ZADOVOLJAVAJUĆE, u Istri u devet mjeseci 3.430 KAZNENIH DJELA
• ZAPANJUJUĆE BROJKE: Broj poginulih na hrvatskim cestama od 1979. do 2019. nevjerojatno je pao. Usprkos tome, Hrvatska je na dnu EU u tom segmentu