Nakon pobjede i rekorda na 60 metara, trčao sam na 400 i to sam odradio još i bolje nego na treningu, skinuo sam rekord za više od sekunde. Prvih 100 metara sam trčao sporije i onda kad sam vidio da su konkurenti ispred mene, samo sam ih krenuo prestizati. Na 200 metara nije bilo taktike, pun gas od početka do kraja, usprkos kontra vjetru. Onaj rekord na 400 metara je bio star 22 godine, a onaj na 60 metara 21 godinu, pojašnjava Ivan Jugovac
TRI TRKE - TRI REKORDA - Ivan Jugovac (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
Znalo se da je brz k'o vjetar, ali baš toliko… Ivan Jugovac, atletičar pulske Istre, bio je prvo ime nedavnog mlađekadetskog prvenstva Hrvatske u Varaždinu. Tri utrke, tri zlata i tri hrvatska rekorda. Na 60 metara istrčao je 7.54 sekunde, na 200 metara 24.58 sekunde, a na 400 metara 54.41 sekundu.
- Jesam li bio iznenađen? Pa baš i nisam, očekivao sam pobjede jer sam imao najbolji rezultat, ali nisam očekivao takve rezultate i rekorde, priznaje iskreno Ivan Jugovac. - Prvo sam trčao na 60m, to je kratko i brzo. Nakon te mi je pobjede bilo malo lakše jer su mi treneri rekli da je taj rekord najteže skinuti. Ja baš nisam tako mislio, ali dobro.
Iz svakog odgovora vidljivo je da Jugovac nije samo brz na stazi, već i po razmišljanju. Za učenika sedmog razreda vrlo je opušten i fokusiran. Potvrđuje to i njegova trenerica Jasna Bolić Pavičić.
- Lani je Ivan nastupio na mlađekadetskom prvenstvu osvojivši medalju i potom na dvoranskom gdje je srušio rekord na 200 m. Što se rekorda tiče, očekivala sam ih. Znala sam po treningu da može "skinuti" rekorde, ali mu to nisam rekla. Imali smo kontrolnu utrku na stadionu na 400m i vidjela sam po ručno štopanom rezultatu da će biti odličan na prvenstvu. Nisam mu ništa rekla, on je došao rasterećen na natjecanje i istrčao slobodno kao što i treba biti. Uostalom, tek je mlađi kadet. Rekla sam mu da trči najbolje što može, pojasnila je glavna trenerica Istre uvertiru u dva dana koji su odjeknuli hrvatskom atletikom.
I doista, rečenica "trči najbolje što možeš" pala je na plodno tlo. Nakon kratkog sprinta Ivan Jugovac je hrvatske rekorde "skinuo" i na 200 i 400 metara.
- Nakon utrke na 60 metara, trčao sam na 400 i to sam odradio još i bolje nego na treningu, skinuo sam rekord za više od sekunde. Taktika? Prvih 100 metara sam trčao sporije i onda kad sam vidio da su konkurenti ispred mene, samo sam ih krenuo prestizati. Na 200 metara nije bilo taktike, pun gas od početka do kraja. Mogu li izdržati? Mogu. Onaj rekord na 400 metara je bio star 22 godine, a onaj na 60 metara 21 godinu. Jedino je onaj na 200 bio mlađi, postavljen prije dvije godine.
U cijeloj priči ima i jedan "ali". Vjetar je, naime, puhao u prsa i to jak vjetar. Posebno prilikom utrke na 200 metara.
Ivan Jugovac
- Njegov najveći konkurent u Varaždinu je bio vjetar. Puhalo je u prsa te sam došla na start i rekla mu "nemaš konkurencije, ali danas se boriš protiv vjetra". Njegov odgovor bio je: "ne brini trenerice, rasturit ću ga". Borio se i protiv vjetra koji je puhao 2.1 metar u sekundi i to se prilično naglo digao. Da je taj vjetar puhao u leđa, ne bi mu se priznao rekord. Stoga je pravo pitanje koliko bi sad glasio rekord da nije bilo vjetra, dodala je trenerica Bolić Pavičić naglasivši da je s ovim natjecanjem zaključio ljetnu sezonu. - Još će na jesen nastupiti na kadetskom kupu što je izborno natjecanje za reprezentaciju, ali nećemo se posebno spremati za to već za dvoransku sezonu.
Trostruki hrvatski rekorder u atletiku je stigao, slučajno. Ne baš po vlastitom izboru. Zanimljivo, nije krenuo ni stopama svog oca, nekad vrsnog biciklista.
- U atletici sam već pet godina, ali nisam se ja odlučio za atletiku, mama je odlučila. Dvoumila se između rukometa i atletike jer je htjela da budem vani. Nogomet nije bio opcija jer sam antitalent. Prvi dan u atletici mi je bio super, ali već drugi dan sam se htio ispisati. Nisam taj dan pričao ni s kime, ali treći dan je bilo opet super i otad je sve super.
Društvo također, pojašnjava ovaj učenik 7. razreda OŠ Vladimira Nazora iz Krnice. Baš činjenica da svakodnevno putuje iz Krnice u Pulu govori o ljubavi spram "kraljice sportova". - Prošao sam sve mlađe skupine u klubu, od cicibana i limača kod trenerice Belušić, pa kod trenerice Miljković i onda sam došao u prednatjecatelje i sad sam mlađi kadet.
Iduće sezone prelazim u kadete, tako da će biti teže rušiti rekorde i osvajati medalje u konkurenciji starijih natjecatelja, ali za dvije godine vjerujem da će biti novih rekorda. Što se treninga tiče, treniram četiri do pet puta tjedno, uglavnom samostalno. Volim se družiti sa svima, ali kad radim - radim, poentirao je trostruki hrvatski rekorder.
Još ukoliko mu konačno poboljšaju uvjete za rad. Po zadnjim informacijama atletska staza na Verudi trebala bi krenuti u sanaciju polovicom kolovoza. Bilo je i vrijeme, jer ovo ruglo od tartana je postalo opasno po zdravlje atletičara.