Sutra se otvara 17. izdanje ljetnog događaja za parasportaše: Mikela Ristoski osvojila je posljednje zlato za Hrvatsku

(Arhiva Glasa Istre)

Paraolimpijske igre u Parizu (28. kolovoza - 8. rujna) bit će 17. izdanje ovog ljetnog međunarodnog multi-sportskog događaja za parasportaše. Otkako su 1960. u Rimu održane prve Paraolimpijske igre, do sada je održano 16 ljetnih i 13 zimskih POI. Povijest paraolimpijskih igara i paraolimpijskog pokreta veže se uz njemačkog neurologa Ludwiga Guttmanna.

Sin židovskog ugostitelja je 1939. sa suprugom i dvoje djece pobjegao u Englesku, a pet godina kasnije u bolnici Stoke Mandeville je osnovao Centar za ozljede leđne moždine i uveo revoluciju u tretman cerebralne paralize. Guttmann je shvatio da je tjelesna aktivnost važna za osobe s invaliditetom, pa je 28. srpnja 1948. na dan otvaranja Olimpijskih igara u Londonu, organizirao prve Igre na kojima su nastupile ekipe iz njegove bolnice i doma veterana iz Richmonda, a nadmetali su se u streličarstvu.

Na livadi ispred bolnice Stoke Mandeville 16 natjecatelja u kolicima nadmetalo se u streličarstvu, a već sljedeće godine nastupilo je pet ekipa iz različitih domova i bolnica. Postupno su uvođeni i drugi sportovi (atletika, košarka u kolicima, mačevanje, snooker, stolni tenis i plivanje) i uslijedile su godine kada se broj sudionika sve više povećavao, pa se postavilo pitanje prilagođenih borilišta, smještaja i sredstava.

Sredinom 1958. Guttmann je s Antoniom Magliom, direktorom Spinalnog centra talijanskog instituta INAIL razgovarao o mogućnosti da se Igre Stoke Mandeville 1960. održe u Rimu, gradu koji je Međunarodni olimpijski odbor (MOO) odabrao za domaćina OI. Ideju su podržale talijanske vlasti i postignut je dogovor. Na prvom izdanju POI nastupilo je 400 sportaša iz 23 zemlje, a nastupili su samo sportaši s ozljedama kralježnice.

Zlatni Kralj

U Torontu 1976. prvi put su nastupile osobe s amputacijama, te slijepi i slabovidni sportaši. Iste godine u švedskom Oernskoeldsviku su održane prve zimske POI.

Od OI u Seoulu 1988. godine paraolimpijske igre se održavaju u istom gradu i na istim borilištima kao i olimpijske igre.

Guttmann, koji je kasnije proglašen vitezom i dobio titulu Sir, preminuo je 1980. godine.

Hrvatski parasportaši do sada su na ljetnim paraolimpijskim igrama osvojili ukupno 26 medalja, pri čemu pet zlata, osam srebrnih i 13 brončanih medalja. Najbrojniju reprezentaciju Hrvatska je imala u Pekingu 2008. i Londonu 2012. godine sa po 25 predstavnika, dok je na zadnjim igrama u Tokiju, također bilo 22 sportaša. Najuspješnije Igre bile su u Pekingu gdje su hrvatski parasportaši osvojili tri zlata i jedno srebro, dok su u Tokiju osvojili sedam medalja, ali bez zlata - tri srebra i četiri bronce.

Hrvatska je prvi put na paraolimpijskim igrama nastupila u Barceloni 1992. godine, gdje je hrvatske boje branilo šest sportaša u tri sporta (atletika, plivanje, streljaštvo). U Barceloni je osvojena i prva hrvatska medalja, Milka Milinković je u bacanju koplja bila treća.

Brončana Vuković

Slijedile su četiri bronce u Ateni 2004. godine - tri plivačke Mihovila Španje te Jelene Vuković u bacanju diska.

U Pekingu 2008. Hrvatska je osvojila četiri medalje - tri zlata i srebro. Prva mjesta osvojili su Antonia Balek u bacanju koplja i kugle te Darko Kralj u bacanju kugle, dok je Branimir Budetić u bacanju koplja bio srebrni.

U Londonu 2012. Darko Kralj je osvojio srebro u bacanju kugle, drugi je bio i Zoran Talić u skoku u dalj, Mihovil Španja je doplivao do bronce, Puljanka Mikela Ristoski je doskočila do bronce, a treći je bio i Budetić u bacanju koplja.

U Rio de Janeiru 2016. Mikela Ristoski je bila »zlatna« u skoku u dalj, a Sandra Paović u stolnom tenisu. Anđela Mužinić i Helena Dretar Karić su osvojile srebro u ekipnoj konkurenciji u stolnom tenisu, kao i Zoran Talić u skoku u dalj. Velimir Šandor je bio treći u bacanju diska.

Na posljednjim POI u Tokiju je osvojen najveći broj medalja, sedam - tri srebra i četiri bronce. Srebrne medalje su osvojili Ivan Mikulić u tekvandou, Ivan Katanušić u bacanju diska te Velimir Šandor u bacanju diska, dok su bronce osvojili Deni Černi u bacanju kugle, Dino Sinovčić na 100 m leđno, Mikela Ristoski u skoku u dalj te Anđela Mužinić i Helena Dretar Karić ekipno u stolnom tenisu.

U Parizu će hrvatske boje braniti 22 parasportašice i parasportaša u šest sportova. Najviše predstavnika Hrvatska će imati u atletici, deset (Deni Černi, Ivan Katanušić, Matija Sloup, Erik Fabian Kaurin, Luka Baković, Velimir Šandor, Miljenko Vučić, Marijan Presečan, Mikela Ristoski, Ivana Purkić).

U parastolnom tenisu hrvatske boje će braniti četvero sportaša (Anđela Mužinić Vincetić, Helena Dretar Karić, Mirjana Lučić, Borna Zohil), po troje u paraplivanju (Dino Sinovčić, Emma Mečić, Paula Novina) i bocciji (Anamarija Arambašić, Dora Bašić, Davor Komar), te po jedan u paratriatlonu (Antonio Franko) i paratekvando (Ivan Mikulić).

Osam medalja Milinković, tri uzastopne Ristoski

Prvo hrvatsko odličje u povijesti Paraolimpijskih igara osvojila je Milka Milinković koja je u Barceloni 1992. bila treća u bacanju koplja. Milinković je od 1972. godine i nastupa u Heidelbergu do Seoula 1988. osvojila dva zlata (koplje, kugla), dva srebra (60m, kugla) i tri bronce (2xkoplje, kugla), a potom je 1992. godine u Barceloni osvojila i prvu paraolimpijsku medalju pod hrvatskom zastavom, broncu u bacanju koplja. Ukupno je Milinković osvojila osam paraolimpijskih odličja te nastupila na 10 POI. Preminula je u lipnju 2017.

Prvo zlato pod hrvatskom zastavom osvojio je Darko Kralj u bacanju kugle na POI u Pekingu 2008.

Najviše paraolimpijskih medalja ima plivač Mihovil Španja, četiri bronce. Prve tri je osvojio u Ateni 2004., a posljednju 2012. u Londonu.

Mikela Ristoski ima tri medalje, zlato iz Rio de Janeira te bronce iz Londona i Tokija.