(Foto Pixsell)
Toplinski valovi, dugi periodi bez kiše, vrućina i sparina, koje bez kombinacije prirodnih i tehnoloških rješenja jedva izdrže i najzdraviji, pojave su koje obilježavaju još jedno ljeto, ali koje neće nestati ni u onima ispred nas. Diljem cijelog Jadrana temperature mora sad se već rutinski penju iznad 25 stupnjeva Celzijeva, mjestimično i par stupnjeva više, zbog čega kupače bolje od zarona znaju ohladiti obalni povjetarci.
No, ako kopnene životinje u predugom i pretoplom ljetu više ne mogu uživati, svejedno ne može biti ni morskoj flori i fauni koje se također suočavaju sa sve ekstremnijim životnim uvjetima.
Prema riječima stručnjaka, ihtiologa Prirodoslovnog muzeja Rijeka Marcela Kovačića i predstojnika rovinjskog Centra za istraživanje mora Martina Andreasa Pfannkuchena, zatopljavanje mora utječe na brojne faktore koji mijenjaju život Jadrana, Mediterana i drugih svjetskih mora i oceana.
– Da se Jadransko more zagrijava, dokazano je ne samo u znanstvenim radovima nego i iskustvom ljudi koji puno borave na i u moru. Ronioci zadnjih godina vide da se zimski temperaturni minimum mijenja od površine do donje granice ronjenja, da sjeverni Jadran postaje manje hladan i sličan ranijim temperaturama južnog Jadrana, a južni Jadran postaje još topliji. Kod riba, te promjene nisu toliko očite u svakodnevnom iskustvu.
Utjecaj zagrijavanja Jadranskog mora na ribe za sada je prvenstveno znanstveno dokazan kroz utjecaj na termofilne vrste, dok su naše znanje ili dokazani podaci o direktnom utjecaju zagrijavanja na autohtone vrste riba sklonije hladnijem moru u Jadranu puno slabiji, navodi Kovačić, dok ekolog mora Pfannkuchen ističe kako se ove godine bilježi intenzivnije zagrijavanje sjevernog Jadrana nego je to slučaj inače.
– Meteorološki uvjeti rezultirali su zatvorenom cirkulacijom sjevernog Jadrana izuzetno rano u godini. Povećane temperature ubrzavaju metabolizam i rast svih morskih životinja i biljaka, tako da se svaki prirodni ciklus ili fenomen razvija brže i u većem opsegu. To može rezultirati u promjenama u ponašanju Jadrana kao ekosustava, mikroorganizmi mogu brzo razviti vrlo velike biomase, što u slučaju nepoželjnih mikroorganizama može imati nepoželjne posljedice, kao što su brze bakterijske infekcije.
Također, zbog povećanih temperatura mora svi organizmi troše više kisika jer im se sve metaboličke aktivnosti ubrzavaju, a kad su morski organizmi pod temperaturnim stresom, još su osjetljiviji na takve patogene, objašnjava znanstvenik dodajući da toplina u moru utječe i na smanjivanje mogućnosti otapanja kisika što može rezultirati njegovim manjkom u morskom ekosustavu. Od kombinacije ovih nedaća često pate tzv. bentički beskralješnjaci kao što su spužve i koralji koji zbog porasta temperature mogu izgubiti svoje boje i gotovo u potpunosti izblijedjeti.
Ipak, najveći problem zagrijanog mora nije taj što je živim bićima vruće. Kada su u pitanju ribe, Marcelo Kovačić napominje da se eventualni štetni utjecaj na autohtone vrste riba može svesti na promjene u ponudi hrane tj. u sastavu vrsta s kojima se one hrane, na utjecaj kompeticije ili predatorstva termofilnih vrsta, i na fiziološke probleme u uvjetima povećane temperature i posljedične promjene fizičkih i kemijskih osobina morske vode.
– Vrste za koje se može očekivati da će prve imati takve probleme su vrste sklone hladnijem moru koje imaju široki areal od umjereno hladnog Atlantika ili borealnog područja sve do sjevernog Jadrana. Zanimljivo je da se one često u sjevernom Jadranu nalaze pliće nego li u ostatku Jadrana i Mediterana, a gledano u Mediteranu općenito, Lionski zaljev i sjeverni Jadran njegove su najhladnije točke.
Moguće je, prema nekim objavljenim znanstvenim pretpostavkama, da ova mjesta postanu posljednja skloništa za mediteranske vrste riba sklonije hladnijem moru, ali i da bi u nastavku zagrijavanja ove točke mogle postati pretople i za njih, govori ihtiolog.
Iako su mora i oceani najveći planetarni apsorberi toplinske energije s kapacitetima da prikupljenu energiju zadrže i ujednačeno distribuiraju, zbog čega razlike između temperature mora izmjerene na mjestu do kojeg sunčeve zrake ne stižu i one izmjerene na površini dostižu preko 15 stupnjeva, posljednjih se godina topli sloj morske vode mjeri sve dublje. Martin Pfannkuchen izdvaja kako zagrijavanje mora prati generalni meteorološki trend naše regije, što sa sobom nosi ozbiljne migracijske posljedice.
– Jadran je dio Mediterana koji je jako osjetljiv na meteorološke promjene i trendove, a sjeverni Jadran trenutno je i dio Mediterana koji se najbrže zagrijava. Prosječna temperatura jadranskog sjevera u zadnjih je deset godina rasla preko dva stupnja i taj trend bi se mogao nastaviti.
Meteorološki modeli još nisu pouzdani za prognoze dometa preko 10 ili 25 godina tako da nismo u mogućnosti predvidjeti regionalnu klimu u tom razdoblju, no znamo da više temperature već sad pogoduju određenim vrstama, naprimjer invazivnima iz južnijih krajeva, koje nadjačavaju one adaptirane na niže temperature.
Nekoliko vrsta iz toplih krajeva sada se pojavljuju i u srednjem i sjevernom Jadranu kao što su riba lav i napuhača, a vrste južnog i srednjeg Jadrana – lampuge, barakude, murine – sada redovito dolaze u sjeverni Jadran. Još je veći broj vrsta iz mikrosvijeta koje dolaze iz tropskih mora, a sada mogu ovdje preživjeti, navodi istraživač rovinjskog Centra.
Premda znanost bilježi kako se od lesepsijskih migranata, riba koje su stigle iz Crvenog mora preko Sueskog kanala u Mediteran, u Jadranu nalazi oko petnaestak vrsta, Kovačić ističe kako utjecaj unesenih termofilnih vrsta riba zasad nije značajan po ekosistem i autohtone ribe Jadrana.
– Usporedbe radi, kada sam prije petnaestak godina ronio u Izraelu, svaka druga vrsta koju bih sreo bila je unesena vrsta, a u koćarskim lovinama u Izraelu još od 2006. godine pola ulova čine lesepsijski migranti. To ne znači da se, s daljnjim zagrijavanjem, slična stvar ne može dogoditi i u Jadranu.
Neke termofilne vrste su u Jadranu bile od ranije poznate, ali su sada očito brojnije, kao npr. kostorog, Balistes capriscus, ili su ranije bile ograničene na južni Jadran da bi se u zadnjih nekoliko desetljeća probile prvo u srednji i zatim u sjeverni Jadran, kao vladika arbanaška, Thalassoma pavo, ili papigača, Spariosoma cretense.
Što se tiče povećanja populacija autohtonih termofilnih vrsta, tu imamo dokazane i očite primjere: povećani broj primjeraka strijelke (Pomatomus saltatrix) utječe na smanjenje broja drugih riba kao što je cipal kojim se ona hrani, kaže Pfannkuchen.
Opisane promjene jadranskih ekosustava prouzročuju kompleksne te ne uvijek lako uočljive i istražene efekte od kojih se mnogi trebaju tek proučiti, no već je sada jasno da će zagrijavanje mora nekim vrstama pogodovati, a nekima štetiti.
– Kako je Jadran zatvoreno more, ne postoji mogućnost migracija u sjevernije regije, a vrste koje su prilagođene na život u plitkom moru nemaju mogućnost za migraciju u duboko, stoga su bentičke vrste koje ne mogu migrirati, brzo pobjeći ili su čak nemobilne jako ugrožene. Bentički fenomen anoksije, odnosno potpune nestašice kisika u tijelu, nastaje kao posljedica hiperprodukcije mikrobne biomase pod velikim temperaturama, što može rezultirati masovnim pomorom bentičkih staništa.
S druge strane, za nekoliko bentičkih vrsta beskralješnjaka zabilježeno je da su sva njihova plitka staništa nestala i sada ih možemo pronaći samo na dubljim mjestima, napominje Martin Pfannkuchen, dok Marcelo Kovačić misli da danas ne raspolažemo s dovoljno podataka o utjecaju zagrijavanja mora na autohtone jadranske vrste riba, osim onih termofilnih, i zato su nam buduće posljedice zagrijavanja Jadrana po autohtone vrste riba još uvijek nepoznanica.
– U ovom času, među jadranskim ribama jasni su pobjednici zagrijavanja, ali gubitnici zagrijavanja još nisu, zaključio je Kovačić.