PIŠE JURICA KÖRBLER
Svijet je već naviknuo na sve Trumpove gluposti, Amerika je izgubila ugled, a gubi i bitku s koronom: OPASNO JE IMATI NEOZBILJNOG PREDSJEDNIKA U VREMENIMA VELIKIH KRIZA
(EPA)
”Spremni smo, dobro radimo i sjajno se nosimo. Ostanite mirni, virus će otići, kazao je Trump. A virus, ne samo da nije otišao, već je pokosio zemlju. U Americi se i dalje ne vidi kraj epidemije, u trenutku kada je 1,7 milijuna zaraženih, u nekim državama poput Floride, Virginije i Georgije broj zaraženih i dalje raste
Dok je broj umrlih od koronavirusa prešao 100.000, predsjednik Amerike otišao je igrati golf. Najutjecajniju državu na svijetu, Sjedinjene Države, potresa nezabilježena kriza, a krajem godine Amerikanci će izabrati novog predsjednika. Sve ono što se događalo i što slijedi ne pamti se u novijoj povijesti velike Amerike, uz dodatak da su i talibani izvojevali pobjedu u Afganistanu. Nadjačali su supersilu, piše ”New York Times”, uz najavu da su talibani na ivici ostvarenja svoje najvatrenije želje da otjeraju američke vojnike.
Neshvatljiv je gubitak i u Americi sa žrtvama koronavirusa, jedinstvena je ocjena mnogih analitičara. Da je Trump reagirao na vrijeme, da je shvatio poruke koje su dolazile i iz obavještajne zajednice, procjena je da bi bilo znatno manje žrtava. Tako istraživači sa sveučilišta Columbija tvrde da bi se, da je reakcija predsjednika bila samo dva tjedna ranije, spriječilo 84 posto smrtnih slučajeva i sačuvali životi brojnih Amerikanaca.
Trumpova bezosjećajnost
Na sve gluposti koje smo se naslušali od Trumpa u njegovom mandatu već se navikao cijeli svijet, Amerika je izgubila na ugledu, a onda se pokazalo koliko je opasno imati tako neozbiljnog predsjednika u vremenima velikih kriza. Ozbiljni političar Joe Biden, koji će se u studenom suprotstaviti Trumpu, sve je vrijeme šutio, svjestan da u ovom trenutku ne može promijeniti činjenicu da je u Bijeloj kući čovjek poput Trumpa, ali je očito u zadnje vrijeme prekipjelo i njemu i bivšem predsjedniku Baracku Obami. Sada je dosta, kratka je poruka njihovih reakcija.
Još 10. ožujka kada je u Americi bilo 959 potvrđenih slučajeva i 28 smrtnih ishoda Trump je nakon sastanka s republikanskim senatorima rekao: ”Spremni smo, dobro radimo i sjajno se nosimo. Ostanite mirni, virus će otići”. Ne samo da virus nije otišao, već je pokosio zemlju. A u Americi se i dalje ne vidi kraj, u trenutku kada je 1,7 milijuna zaraženih, u nekim državama poput Floride, Virginije i Georgije broj zaraženih i dalje raste. Postrojenje Smithfield Foods u Tar Heelu je jedno od najvećih u svijetu gdje se prerađuje svinjsko meso, a dnevno se zakolje 30.000 svinja. Tamo virus kosi sve pred sobom, kao i u drugim pogonima mesne industrije širom Amerike, pa je zaraženo 17.000 radnika.
Dan sjećanja ove je godine u znaku 100.000 američkih žrtava, a Trump i na obilježavanju na nacionalnom groblju Arlington nije nosio masku. Američki Superman prkosi i centru za kontrolu i prevenciju bolesti koji je preporučio svim građanima da u ovom času nose maske. Joe Biden je poslušao i nosio je masku na prvom javnom istupu od sredine ožujka, jer je kampanju sve vrijeme do sada vodio iz svoje kuće. Biden i njegova supruga, sa crnim maskama na licu, položili su vijenac za veterane i Delawareu, a suradnici bivšeg potpredsjednika su jasno rekli da će predsjednički kandidat slijediti upute koje daju epidemiolozi i stručnjaci.
Trump bi odmah 'otvorio' cijelu Ameriku, pa neka košta što košta, Biden je oprezan i zalaže se za postepeno otvaranje da se broj žrtava ne bi još povećao. Trumpova bezosjećajnost za svoje građane ostat će zabilježena u povijest, pa mu neće mnogo pomoći Fox Nerws koji se ismijavao crnoj maski Joe Bidena. ”Ovo pomaže objasniti zašto Trump ne voli javno nositi masku”, istovremeno dok je predsjednik demonstrativno najavio kako će preseliti republikansku konvenciju iz Charlottea u kolovozu, ako demokratski senator zadrži ograničenja.
Prolaz pandemije je još daleko, zaključak je ozbiljnih stručnjaka, pa i onih koje je angažirala Trumpova administracija da pomognu predsjedniku. Oni koji su upozoravali da treba brža reakcija od one koja je od Trumpa došla tek 16. ožujka kada je sve već bilo prekasno. Virus je obavio svoje, širio se. ”Trump je vukao noge, pokušavajući se probiti kroz pandemiju, zaobići stvarnost što je dovelo do nebrojenog broja žrtava”, piše NYT. Na njegovim rukama nema samo krvi, konstatira list, to je kao u pretposljednjoj sceni iz filma ”Carrie”.
Bidenova kućna kampanja
Liberalni krugovi smatraju da Joe Biden nema veliki posao da istjera neodgovornog stanara Bijele kuće. Tvrde da mu ne trebaju veliki skupovi, medijska kampanja, svakodnevno prisustvo u medijima. To što je sve vrijeme bio u kući i nije davao izjave, najbolje je što se moglo dogoditi Bidenu i njegovoj kampanji. Mnogi podsjećaju i na vrijeme dok je bio potpredsjednik pa su njegovi nastupi često bili kontraproduktivni. Čim je progovorio, učinio bi grešku. Sada je koristio drugu taktiku, šutio je i poentirao. Greške je, jednu za drugom, radio Donald Trump. I sada svi oni koji priželjkuju pobjedu demokratskog kandidata preporučuju Bidenu, ”šuti i dalje, to je najbolje za tebe”.
”Sada znamo da je Trump tijekom siječnja i veljače ignorirao opetovana upozorenja obavještajnih agencija o prijetnji koju predstavlja virus. On i njegov krug nisu htjeli čuti loše vijesti, a posebno ne one koje bi prijetile ekonomiji. U trenutku kada se Trump suočio sa stvarnošću, bilo je prekasno”, piše nobelovac Paul Krugman, ugledni profesor iz New Yorka. Za njega, najgore bi tek moglo doći. ”Ako vas nisu prestrašile fotografije velikih gužvi ljudi koji se okupljaju na Dan sjećanja i to bez maski na licima, onda ćete možda biti iznenađeni kada se sljedećih dana pojave nove vijesti o žrtvama”.
Krugman tvrdi da je Trump je jadan lik. ”Zamislite koliko morate biti nesigurni, koliko vam nedostaje samopoštovanja da se stalno hvalite i tvrdite da ste nepogrešivi po svakom pitanju”. Ne štedi Krugman ni Bidena, za kojeg kaže da možda nije najimpresivniji predsjednički kandidat, ali je ipak političar koji je sposoban priznati da je pogriješio. ”Prošlih mjeseci smo vidjeli koliko štete može učiniti predsjednik koji nikada nije u krivu. Zar ne bi bilo olakšanje da u Bijeloj kući bude netko tko nije nepogrešiv”, kaže ekonomist koji je 2008. godine dobio Nobela.
Amerikanci se u mislima vraćaju i u prošlost. Bio je rujan 2008. godine kada se Barack Obama sastao sa svojim suradnicima u Chicagu. Ankete mu u tom trenutku nisu davale prednost, već da gubi od senatora John McCaina. Svi su bili jako zabrinuti. Kada je sastanak završio Obama je izlazio iz sobe i zatekao još zabrinutije suradnike koji nisu bili na sastanku. ”Sprema se katastrofa”, rekli su mu, najavljujući slom Lehman Brothersa. Pozorno ih je budući predsjednik saslušao i rekao ”To sve mijenja, svijet će se promijeniti i sve na čemu sada radimo sutra će biti drukčije”.
Bio je vizionar i pobijedio je. Već sljedećeg jutra Lehman Brothers je podnio zahtjev za bankrot, burza je krenula u slobodan pad.
Lice kojem se vjeruje
Predsjednički su se kandidati do izbora samo okrenuli aktualnoj situaciji i izabran je onaj za kojeg su Amerikanci procijenili da zemlju može izvući iz krize. I nisu pogriješili. Sada su opet u istoj situaciji, a sve što se sada događa prevazilazi i opasnost iz 2008. Tako i Trump i Biden moraju ponovo 'postaviti' novu kampanju, jer sve teme koje su planirali staviti u prvi plan jednostavno su pale u vodu.
Posljednjih 14 dana u predsjedničkoj trci 2008. sve su promijenili, a sada će i Trump i Biden morati naciji pokazati tko je kompetentniji, tko je spremniji dokazati se u krizi.
A sve ono što čeka Amerikance u studenom, hrvatski građani će imati u srpnju. Iako su usporedbe krajnje deplasirane između američke i hrvatske situacije, a pogotovo je nemoguće naći ekvivalent Donalda Trumpa u hrvatskoj politici, jedina sličnost s Amerikom i njenim izborima je to što će i u Hrvatskoj biti samo jedna važna tema. Tko može preuzeti odgovornost da zemlji osigura budućnost u ovim teškim vremenima. Plenković ili Bernardić. Tko je kompetentniji, kome građani više vjeruju. Sve druge teme bit će od drugorazrednog značaja.
I Hrvatska i Amerika traže lice kojem se vjeruje. Da opet napravimo malu usporedbu s Amerikom iz 2008. godine, Barack Obama u tom času nije imao toliko utakmica u nogama kao McCain, bivši ratni zarobljenik u Vijetnamu, koji se predstavljao kao ekspert za nacionalnu sigurnost, nasuprot protukandidatu koji nema iskustvo potrebno za Bijelu kuću. McCain je izgubio.
U Hrvatskoj bi možda moglo biti obratno. Plenković sada uživa glas sigurnog vođe, dok se Davoru Bernardiću stavlja pod nos da nije lider i da nema iskustva za vođenje jedne takve velike firme, kao što je Republika Hrvatska. Ali, igrati samo na to, nije preporučljivo. U danima koji dolaze hrvatske građane kandidati za premijera moraju uvjeriti da će vući poteze u njihovom interesu, a ne interesu raznih lobija, dok će Amerikanci morati presuditi je li bolje da ih dalje vodi Donald Trump ili pomalo uspavani Joe Biden, koji bar za sebe ne tvrdi da je sveznajući. Dok zemlja broji mrtve.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
