Europska unija - a pomalo i europski mediji – zanemarili su kroz proteklu pandemijsku godinu problem migranata koji se još uvijek pokušavaju doseliti u bogatije zemlje zapada. Dok se u nas povremeno izvješćuje o migrantskoj krizi u susjednoj Bosni i Hercegovini, kao i o balkanskim rutama za šverc ljudi na kojima se prema tvrdnjama Radio Slobodne Europe zarađuje oko pedeset milijuna eura godišnje, iznenađenja su se pojavila na posve drugim krajevima starog kontinenta.

Španjolska se našla pred golemim prilivom migranata u svoje teritorijalne enklave koje drži u Africi, na području okruženom državom Maroko, u koje nasilno ulaze useljenici tražeći azil u Europskoj uniji.

Sirija sigurna zemlja

Liberalna Danska pokušava se pak riješiti sirijskih migranata koji su tamo prispjeli proteklih godina, a čuju se iz tvrdnje kako je Sirija danas sigurna zemlja – o čemu je do sada govorio jedino mađarski premijer Viktor Orban.

Nadolazeće ljeto doplutat će i nove migrante na talijanske obale, na otok Lampedusu i u Grčku – dok će odbacivanje afričkih, bliskoistočnih i dalekoistočnih migrantskih skupina u doba pandemije dobiti novo značenje i među liberalnim političarima koji su do sada zagovarali pro-migrantsku politiku. Europska unija zatvorila je svoje granice, njezini političari zatvaraju oči pred tim problemom dok medijima preostaje baviti se opisom stanja na terenu i posljedicama koje ono donosi.

Proteklih dana Španjolska je rasporedila vojne trupe nakon što je rekordni broj od osam tisuća migranata ušao u njezinu sjevernoafričku enklavu Ceuta iz Maroka. Migranti su pokazali krajnji očaj – kako je Ceuta ograđena golemom žicom – migranti, među kojima je 1.500 maloljetnika, plivali su ili čekali oseku na pregaze na „europski teritorij“ na obalama Maroka.

Pritisak migranata pojačan je i na drugu španjolsku enklavu, Mellilu, gdje je također poslana vojska kako bi je „očistila“ od migranata. Poslani su čak i tenkovi i borbena vozila, a političku suglasnost dao je španjolski socijalistički premijer Pedro Sánchez koji je osobno otputovao u Ceutu i Melillu kako bi riješio krizu.

Osim protjerivanja obespravljenih migranata, izbila je i diplomatska kriza jer je španjolski ministar vanjskih poslova rekao marokanskom izaslaniku da mu se "gadi" što se dogodilo. Nakon toga, Rabat je povukao veleposlanika iz Madrida „na konzultacije“ – što je izazvalo neočekivane napetosti između država.

Španjolci tvrde kako je većina migranata pristigla iz samog Maroka te kako su vojsku poslali kao ispomoć graničnoj policiji na glavnom ulazu u Ceutu koje se naziva Tarajal i nalazi se s južne strane enklave.

Mediji opisuju dramatični prizore zabilježene u moru dok su se obitelji probijale kroz vodu pa su policajci španjolske Guardia Civil odlazili u vodu spašavati malu djecu.

Ministar vanjskih poslova Fernando Grande-Marlaska rekao je da će dvjesta vojnika, plus isto toliko dodatnih policajaca, pomoći Ceutinim uobičajenim graničnim snagama od 1.100 vojnika. U toj španjolskoj enklavi živi oko 80.000 stanovnika.

Nakon intervencije vojske, dio migranata odustao je od ilegalnog ulaska na teritorij EU dok je dosta njih u Maroko vraćeno nasilnim putom.

Granice EU-a

Zanimljivo je kako su proteklih mjeseci enklave Ceuta i Melilla postale magneti za afričke migrante koji pokušavaju doći do Europe. Prije nekoliko dana su i marokanske snage sigurnosti u Fnidequ, susjednom gradu Ceute, koristile suzavac kako bi rastjerale veliku gomilu migranata na graničnoj ogradi.

Poziciju Bruxellesa prema tom problemu najbolje i najkraće oslikava tweet predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela koji poručuje premijeru Sanchezu - "Granice Španjolske su granice Europske unije."

Povjerenica EU za unutarnje poslove Ylva Johansson opisala je broj dolazaka u Ceutu kao "bez presedana" i "zabrinjavajući", napominjući da je "velik broj njih djece". U drugu enklavu, Melilla – za koju BBC javlja da ima „zastrašujuću graničnu ogradu“ - 86 podsaharskih Afrikanaca ušlo je preko mora dok je još nekoliko stotina migranata blokirano od strane snaga sigurnosti.

U Mellili su marokanski stražari, prema navodima španjolskih dužnosnika, pomogli u onemogućavanju migranata, dok su u Ceuti stajali i gledali kako migranti odlaze na more kako bi pokušali doći do enklave. Pri plivanju su koristili opremu za plažu – obruče na napuhavanje i gumene čamčiće. Do sada je zabilježen jedan poginuli u tom pothvatu.

Enklave Ceuta i Mellila nepoznanica su za dio javnosti iako su pod nadzorom Španjolske od 17. stoljeće i imaju poluautonomni status. Maroko polaže pravo na taj teritorij.

Kriza s migrantima podudara se s obnovljenim napetostima u Zapadnoj Sahari koju je 1975. godine pripojio Maroko, iako je bila pod španjolskom upravom. Oko kontrole Zapadne Sahare spore se Maroko, Španjolska i autohtoni narod Sahrawi predvođen frontom Polisario.

Vruće vijesti za migrante ne dolaze samo s ruba Afrike, nego i iz Danske koja je počela ukidati pravo boravka sirijskim izbjeglicama što ih je udomila nakon 2014. godine.

U travnju su, kao prva europska zemlja, ukinuli dozvole boravka za više od dvjesta sirijskih izbjeglica. Danska se tim potezom suočila s osudama unutar EU-a, UN-ove agencije za izbjeglice i skupina za ljudska prava.

Nemir u Skandinaviji

Vlasti u Kopenhagenu, naime, tvrde da su dijelovi Sirije sada dovoljno sigurni za povratak izbjeglica. Što je izazvalo najavu niza protesta duž Danske koji su započeli već ove srijede. Borci za ljudska prava podržavaju prava migranata da ostanu u njihovoj zemlji dok je to potrebno iako je Danska postala poznata po tome što je posljednjih godina više puta pooštravala imigracijsku politiku.

Odluka danskih vlasti dovela je i do pravih obiteljskih tragedija. Kako izvješćuje BBC, obitelj mlade Sirijke Sare, srednjoškolke, još je u veljači obaviještena o tome da mora napustiti zemlju zajedno s roditeljima te mlađom braćom i sestrama. "Cijeli moj život je ovdje. Kako se sada mogu vratiti u Siriju?", kaže 19-godišnjakinja, koja tečno govori danski i trebala bi polagati završne srednjoškolske ispite sljedeći mjesec. Želi postati arhitektica, ali nakon šest godina u Danskoj njezina budućnost u Danskoj sada je pod sumnjom.

Sarina obitelj pripada grupi od više od 200 sirijskih državljana kojima je prebivalište povučeno iz razloga što se Damask i okolna regija sada smatraju sigurnim. Njezin otac Mohammed bio je odvjetnik u Siriji koji je u Dansku došao 2014. godine kada mu je život bio ugrožen. Ostatak obitelji pobjegao je iz rata godinu dana kasnije putujući preko Turske i Grčke. Prije dva tjedna njihova je žalba odbijena i oni imaju 60 dana da otputuju iako se plaše uhićenja i mučenja pod vlašću predsjednika Bashara al-Assada.

"Rizično je da se svaka osoba koja je napustila Siriju vrati natrag", kaže Sara čiji je otac vodio restoran i rekao: "Prije četiri godine prestali smo uzimati novac od danske vlade."

U Danskoj danas živi oko 35 tisuća sirijskih državljana i promjena politike prema njima – koja bi mogla uslijediti i u drugim državama EU – znači potpunu promjenu u politici prema migrantima. Povratak u Damask i okolicu za izbjegle Sirijce prema brojnim mišljenjima znači veliki rizik na koji ih tjeraju danske vlasti.

Ali, za mnoge je to znak da Europska unija i njezine najbogatije države više ne žele migrante na svom teritoriju. To je činjenica koju Afrikanci koji jurišaju na španjolske enklave na obali Maroka još nisu doznali – za njih je EU još uvijek svjetionik blagostanja i mirnog života.

Povezane vijesti

• Nepregledne kolone izbjeglica ulaze preko Bapske
• Više od 1.000 migranata čeka na ulaz u Hrvatsku
• U Hrvatsku ušlo 223.935 migranata