NAJPOZNATIJE MJESTO HODOČAŠĆA U REGIJI

Bez obzira jesu li ukazanja istinita ili nisu U MEĐUGORJU SE DOGAĐA ČUDO. Tamo je najveća ispovjedaonica Europe

Ono što posebno zanima Svetu Stolicu jest pastoralna skrb, u čemu Međugorje prednjači, bez obzira na nepriznata ukazanja: zabilježen je izniman broj ispovijedi, pričesti, obraćenja, duhovnih zvanja...

| Autor: Robert BURŠIĆ
(Foto EPA/FEHIM DEMIR)

(Foto EPA/FEHIM DEMIR)


Dok je bio nadbiskup u Buenos Airesu Jorge Bergoglio, danas papa Franjo, zabranio je sastanak u crkvi na temu Međugorja, jer je jedan od vidioca rekao kako će mu se Gospa ukazati u 16.30 sati. Stoga je nadbiskup Bergoglio rekao da ne želi da se taj sastanak održi. Nekoliko mjeseci nakon što je počeo svoj pontifikat izrazio je svoje sumnje glede vidioca koji kažu da redovno primaju poruke od Djevice Marije.

Onda su nekoliko godina kasnije mediji prenijeli da je papa Franjo u razgovora s novinarima na letu iz Fatime za Rim izrazio ozbiljnu sumnju da se Gospa ukazivala na dnevnoj bazi navodnim vidjelicama u Međugorju.

- Žena koju su oni vidjeli nije Isusova majka, izjavio je i napomenuo da je crkvena istraga o situaciji u Međugorju bacila sumnju na tvrdnje navodnih vidjelica.

- Više volim Madonu majku, našu majku, a ne Madonu voditeljicu odjela koja šalje poruke svakog dana, rekao je, navodeći da sva ukazanja spadaju u privatnu sferu te da od toga ne treba raditi javnu predstavu. "Ta navodna ukazanja - rekao je Papa - nemaju pretjeranu vrijednost, to je moje osobno mišljenje". I dalje: "Pa tko misli da bi Djevica bilo kome rekla "dođi sutra u isto vrijeme na isto mjesto, imam novu poruku za tebe".

Vatikan je naknadno objavio da je to bila jedna od najvećih manipulacija, kada je na pitanje o Međugorju prenesen samo dio Papina odgovora u kojem je rekao da Majku Božju ne zamišlja kao službenicu u poštanskom uredu. A papa Franjo je tada otkrio da je spasio Međugorje, što se moglo pronaći samo u službenim vatikanskim izvorima. Objasnio je kako je od relativizacije i razvodnjavanja Kongregacije za nauk vjere spasio izvještaj Međunarodnog istražnog povjerenstva Svete Stolice za Međugorje, koje je osnovao papa Benedikt XVI. i povjerio vodstvo kardinalu Camillu Ruiniju.

Ništa nadnaravno

Nezadovoljan činjenicom da je kardinal Gerhard Ludwig Müller, prefekt Kongegracije za nauk vjere, pokazivao prijezir prema međugorskom fenomenu i plasirao Vatikanu mnoge netočne informacije iz Hercegovine, u svibnju 2018. papa Franjo imenovao je umirovljenog varšavsko-praškog nadbiskupa Henryka Franciszeka Hosera svojim upraviteljem za župu Međugorje. Mediji su također prenijeli da je Papa kardinala Müllera, prigodom smjenjivanja, primio samo na dvije minute da mu to objavi. Nakon što je nadbiskup Hoser preminuo ovog ljeta od posljedica koronavirusa, Papa u Međugorje drugi put šalje delegata s posebnim ovlastima, mons. Alda Cavallija, iskusnog diplomata koji u Međugorje dolazi sa službe u Nizozemskoj. Time župa Međugorje ostaje izravno podređena upravi Svete Stolice i time se "izvukla" iz ovlasti mostarske biskupije, čiji su biskupi, bivši Pavao Žanić i Ratko Perić, ustrajno negirali bilo kakva nadnaravna događanja u ovom hercegovačkom mjestu.

A kada su mostarski biskupi negirali nadnaravna događanja, Gospina ukazanja djeci, redovito su se pozivali na Izjavu tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije, kada su biskupi na zasjedanju u Zadru 10. travnja 1991. godine izrijekom naveli da se na temelju do tada provedenih istraživanja ne može utvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama, a isto su tako 1984. i 1985. godine pozvali vjernike da pričekaju odluku Svete Stolice, te da ne organiziraju hodočašća.

Ono što posebno zanima Svetu Stolicu jest pastoralna skrb, u čemu Međugorje prednjači, bez obzira na nepriznata ukazanja: zabilježen je izniman broj ispovijedi, pričesti, obraćenja, duhovnih zvanja... Mons. Hoser je svojevremeno Međugorje ocijenio proročkim i karizmatičnim mjestom molitve za mir u svijetu, tu se događa nova evangelizacija, a po njemu najveće čudo Međugorja su ispovijedi. I kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, za Međugorje će reći da je "najveća ispovjedaonica Europe" i računa na to da će Rim priznati evangelizacijski potencijal koji se krije ovdje i koji je doveo do nebrojenih obraćenja i milosnih djela.

Briga o hodočasnicima

Što je otkrila Komisija za Međugorje koja je radila do siječnja 2014. godine, a na čijem je čelu bio kardinal Camillo Ruini, a članovi uz ostale bili kardinali Josip Bozanić i Vinko Puljić, teolozi Franjo Topić (Travnik) i Nela Veronika Gašpar (Rijeka), redovnica kćeri Družbe Božje ljubavi, te isusovac, psiholog Mijo Nikić (Zagreb). Komisija je primijetila razliku između početka međugorskog fenomena i njegova daljnjeg razvoja. Članovi i stručnjaci izjasnili su se s 13 glasova za priznavanje nadprirodnosti prvih viđenja (između 24. lipnja i 3. srpnja 1981.). Glede druge faze ukazanja, Komisija je imala na umu teške smetnje zbog sukoba biskupa i franjevaca u župi, kao i činjenice da su se ukazanja nastavila unatoč tome što su djeca rekla da će prestati.

Usto, Komisija se izjasnila za ukidanje zabrane organiziranog hodočašća u Međugorju i izglasala većinom glasova da se u Međugorju ustanovi "vlast ovisna o Svetoj Stolici" te da se župa pretvori u svetište papinskog prava. Odluka je to vođena pastoralnim motivima - briga o milijunima hodočasnika koji tamo dolaze, izbjegavanje formiranja "paralelnih crkvi", jasnoća u ekonomskim pitanjima, koja ne bi podrazumijevala priznavanje nadnaravnosti ukazanja.

Nakon što je proučio izvještaj Ruinijeve komisije i mišljenje članova Kongregacije za nauk vjere, Papa je povjerio Hoseru misiju "posebnog izaslanika Svete Stolice" da "stekne dublje saznanje o pastoralnoj situaciji" u Međugorju i "prije svega, o potrebama vjernika koji dolaze na hodočašće" kako bi "sugerirao možebitne pastoralne inicijative za budućnost".

Značajan se pomak dogodio kad je papa Franjo odredio da je moguće organizirati hodočašća u Međugorje uvijek pazeći da ne budu tumačena kao priznanje fenomena ukazanja, koji još zahtijeva ispitivanje Crkve. Štoviše, tada je izjavljivao: "Bog čini čuda u Međugorju. Postoji milost u Međugorju. Ne može se poreći, ljudi se obraćaju".

Zgrtanje novca

Pod fenomenom Međugorja ne misli se samo na doživljaje vidjelica: Vicke, Marije, Marijane, Ivanke, Ivana i Jakova, već i na brojnu zainteresiranost znanstvenog i crkvenog svijeta. Misli se i na napetost između hercegovačkih franjevaca, koji su voditelji većine hercegovačkih župa i zalagači postojanosti nadnaravnog Međugorja, i biskupijskih svećenika kao protivnika ukazanja i miroljubivih Gospinih poruka. Uz sve to, fenomen čini i veliki broj hodočasnika koji, usprkos dugogodišnjem negativnom stavu Svete stolice i postojanosti velike sumnje u vjerodostojnost ukazanja, dolaze u Međugorje nadograditi svoju duhovnu stranu i pronaći mir.

Gospina su ukazanja dramatično promijenila živote međugorskih stanovnika. Nekadašnji su se poljoprivrednici preko noći pretvorili u ugostitelje, hotelijere i trgovce. Može se reći da Međugorje danas ima dva lica. Jedno je duhovno, a drugo je ono poduzetničko, iza kojeg se krije nemilosrdna borba za novac koja je vidljiva na svakom metru glavnih međugorskih prometnica u vidu suvenirnica, trgovina, hotela i sličnog.

Gospe moja, što to od tebe čine?

Don Dražen Kutleša, svećenik mostarske biskupije, donedavni porečki i pulski biskup a sada splitsko-makarski nadbiskup koadjutor, priredio je 2001. godine knjigu "Ogledalo pravde" s podnaslovom "Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju".

Kada su 24., odnosno 25. lipnja 1981. godine počela Gospina ukazanja u župi Međugorje u biskupiji mostarsko-duvanjskoj i trebinjsko-mrkanjskoj, u koju spada župa Međugorje, biskupom je bio mons. Pavao Žanić, a naslijedio ga je mons. Ratko Perić.

Don Kutleša u svom radu, među ostalim, navodi: "Pravo govoreći, biskup Žanić se ponajviše nadao kako je nebo progovorilo da razriješi hercegovački slučaj, kad su se već nemoćnima pokazale razne crkvene ustanove. Tijekom svoje službe u Mostaru pokušao je u više navrata stupiti u kontakt sa Svetom Stolicu po pitanju Međugorja. U pismima je navodio kako je stav dijecezanskog svećenstva poprilično rezerviran te kako mu nije jasno, ako se Gospa doista ukazala, zašto je odabrala župu neposlušnih franjevaca. Jedini odgovor koji je stizao iz Vatikana bio je da svi svećenici budu oprezni. Posebno je upamćena njegova propovijed na krizmi u Međugorju kada je rekao da je šest godina molio, studirao i šutio samo kako bi mogao doći do istine. Izrekao je svoje nezadovoljstvo prema ponašanju franjevaca koji su javno s oltara iznosili svoja mišljenja o Međugorju, iako to nije bilo dozvoljeno od strane Crkve. Također, nije skrivao svoju sumnjičavost prema ukazivanjima u kući, ogradi, polju, vinogradu, crkvi, oltaru, koru, zvoniku, automobilu, školama itd. te se zapitao: "Gospe moja, što to od tebe čine?". Zaključno je rekao kako ukazanja u Međugorju nije bilo, te pozvao sve da se okrenu istini.

Don Kutleša je istaknuo da se nikad u povijesti nije dogodilo da je Gospa stala protiv crkvenih odluka Svete Stolice i mjesnog biskupa, osim u Međugorju! A nakon što su djeca 1993. godine rekla da je to zadnje Gospino ukazanje te da više neće biti poruka, ali su se ukazanja nastavila, don Kutleša je zaključio: "Gospa ne bi bila lažljivica, a ni poštarica koja bi na grub način uvodila red među hercegovačkim svećenstvom".

Žanića je naslijedio biskup dr. Ratko Perić, profesor na sveučilištu Gregoriana u Rimu i rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Nastavio je stopama svoga prethodnika glede Gospinih ukazanja u Međugorju. U svojim govorima uvijek je isticao da je riječ o više manipulacija vidjelaca i svećenika koji su tamo bili na službi. Po njemu, nemoguće je donijeti zaključak o Međugorju jer se priče o njemu protežu od naive do fanatizma.

 

Svi vidioci zasnovali obitelj

 

Svi su vidioci zasnovali obitelj i žive od vlastita rada. I oni se, kao i većina u Međugorju i okolici, uglavnom bave hodočasničkim turizmom. Troje ih s obiteljima stalno živi u župi Međugorje (Ivanka, Mirjana i Jakov), dvoje na dvjema adresama (Ivan i Marija), jednoj inozemnoj i jednoj rodnoj, a Vicka u Krehinu Gradcu nedaleko rodne župe. Zajedno imaju 18 djece, troje ih je brak sklopilo sa strancima. Ivanka Ivanković-Elez sa suprugom Rajkom i troje djece živi u Miletini (naselje u Ljubuškom), a Mirjana Dragičević-Soldo sa suprugom Markom i dvije kćeri u Bijakovićima u župi Međugorje.

Ivan Dragičević sa suprugom Laureen Murphy, bivšom Miss Massachusettsa, i četvero djece živi u SAD-u i u Bijakovićima, a najmlađi vidjelac Jakov Čolo, koji u braku s Talijankom Annalisom Barozzi, ima troje djece s obitelji i živi također u Bijakovićima.

Marija Pavlović-Lunetti sa suprugom, Talijanom Paolom, ima četiri sina, žive u Monzi, a ljeti u njezinim rodnim Bijakovićima. Vicka Ivanković-Mijatović sa suprugom Marijem ima dvoje djece i živi u Krehinu Gradcu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter