BERLIN
Annalena Baerbock – "radikalno realistična" političarka
(Hina/EPA)
Kvalitete Annalene Baerbock, kancelarske kandidatkinje Zelenih na parlamentarnim izborima 26. rujna, ujedno su i crvena krpa za političke protivnike kako s lijeva tako i s desna.
Za ljevičare je ona tipičan primjer zašto se stranka Zeleni od prvobitno revolucionarne stranke hipija koji pletu džempere u Bundestagu pretvorila u stranku više srednje klase koja nema ozbiljnijih briga u životu od spašavanja endemskih vodozemaca i gradnje biciklističkih staza.
Za stranke krajnje desnice vrijede isti argumenti samo s drugim ideološkim predznakom: za njih su Zeleni stranka koja nema kontakta s tzv. "malim čovjekom" koja još dodatno želi otvoriti granice kako bi primila sve one koji žele doći u Njemačku i iskoristiti njemački socijalni sustav.
Uzorna "zelena" biografija
Annalena Baerbock je rođena 1980. u godini u kojoj je osnovana stranka za koju se sada kandidira kao moguća buduća kancelarka. Kao dijete lijevo orijentiranih roditelja s idiličnog seoskog gazdinstva u blizini Hannovera odlazila je na prosvjede protiv ratova i atomske energije. Uslijedio je studij prava i politologije na elitnim sveučilištima u Londonu i Hamburgu. Kasnije je pokušala i promovirati međunarodno pravo u Berlinu ali bez uspjeha.
U stranački život Zelenih je ušla relativno kasno, tek s 25 godina a stranački uspon bio je munjevit. S 28 je već postala predsjednica pokrajinskog ogranka Zelenih za Brandenburg nakon čega ulazi u Bundestag.
Od 2018. se zajedno s Robertom Habeckom nalazi na čelu stranke.
Ključni događaj koji ju je ohrabrio da se potpunosti posveti politici je bilo stažiranje u Europskom parlamentu i godina 2004. kada je ulaskom Poljske u Europsku uniju nestala i granica između Frankfurta na Odri i poljskih Slubica.
"Tada sam pomislila: politika zaista može pokrenuti neke velike stvari", napisala je Baerbock u svojoj autobiografiji.
Loša odluka oko kandidata
Slično kao i kod demokršćanske Unije CDU/CSU i Zeleni su se morali odlučiti za jednog kandidata/kandidatkinju. I slično kao kod Unije, gdje je u međuvremenu svima unutar stranke jasno da bi predsjednik CSU-a Markus Söder bio mnogo bolja opcija od predsjednika CDU-a Armina Lascheta, i Zeleni se trenutno pitaju je li izbor Annalene Baerbock bila ispravna odluka.
Nakon početnog uzleta na proljeće kada su Zeleni prestigli i Uniju i SPD i u ispitivanjima postali najjača stranka, uslijedio je niz strateških grešaka kancelarske kandidatkinje nakon kojih je uslijedio nagli pad popularnosti.
To se prije svega odnosi na lošu reakciju kandidatkinje Baerbock na optužbe da je dijelove svoje programatske političke knjige prepisala iz stranačkih programa ili da je iznosila netočne podatke vezane uz vrijeme provedeno na studijima.
Iako se većina ovih grešaka pokazala nerelevantnim za vjerodostojnost Bearbock kao političarke, konzervativni mediji, i tu prije svega tabloid Bild, uspjeli su zaustaviti vrtoglavi uspon zelene kandidatkinje.
No udarac konzervativnih snaga oko Unije, koji strahuju od uspona Zelenih, nije rezultirao porastom popularnosti demokršćana nego rastom popularnosti kandidata socijaldemokrata Scholza koji se trenutno nalazi daleko ispred konkurencije.
Manjak opuštenosti
Baerbock u svojim predizbornim nastupima voli isticati da je majka pokušavajući i igrati na kartu jedinog ženskog kandidata u konkurenciji s demokršćaninom Arminom Laschetom i socijaldemokratom Olafom Scholzom no ni to nije osobito pomoglo.
Sada mnogi stranački stratezi žale što u utrku za kancelara nisu pogurali dopredsjednika Zelenih Roberta Habecka koji za razliku od svoje dopredsjednice slovi kao predstavnik "realne" frakcije unutar Zelenih čiji su se pripadnici, poput premijera Baden-Württemberga Winfrieda Kretschmana, pokazali kao političari koji su u stanju koalirati i s demokršćanima.
Habeck, za razliku od svoje kolegice Baerbock slovi kao tipični "štreber" koji se do u najmanji detalj priprema na nastupe, slovi kao opušteni političar sklon improvizacijama. I upravo je to što zelenoj kandidatkinji prema ocjenama kritičara najviše nedostaje: tračak opuštenosti.
No opuštenosti nema kad je u pitanju glavna tema kandidatkinje Baerbock: zaštita klime. Još su tijekom propalih koalicijskih pregovora s demokršćanima i liberalima nakon izbora 2017. neki analitičari smatrali da su zbog tvrdokornih klimatskih ciljeva Zelenih pregovori oko prve demokršćansko-liberalno-zelene vlade tada i propali.
Ona je svoju politiku tada nazvala "radikalno realnom". Mnogi koji priželjkuju stranku lijevog centra nakon izbora nadaju se da to neće smanjiti šanse za novi početak Zelenih i socijaldemokrata i reprizu koalicijske vlade koja je vladala Njemačkom od 1998. do 2005. kada je kormilo preuzela Angela Merkel.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
