Imigracija je jedan od najsloženijih fenomena s kojim se susreću institucije Europske unije, njezine države članice i građani Unije. Posljednjih godina EU intenzivira napore u definiranju zajedničke europske migracijske politike, koja kombinira politiku solidarnosti prema migrantima s mjerama koje jamče javni red i sigurnost država članica.

No, očekivani rezultati i dalje izostaju, a situacija postaje sve ozbiljnija. S jedne strane, useljavanje je važna komponenta rasta stanovništva i gospodarskog razvoja Unije, s obzirom da se u EU-u smanjuje broj rođenih, raste broj umrlih i potreba za novim radnicima. To se događa i u Hrvatskoj, koja je tijekom proteklih deset godina izgubila gotovo deset posto stanovništva. Imigracija danas čini više od polovice rasta stanovništva u Uniji.

Posljedica (i) ratova

Prema preliminarnim službenim informacijama iz EU-a, u 2022. godini na vanjskoj granici Unije otkriveno je oko 330.000 neregularnih/nezakonitih prijelaza imigranata. To je najveći broj od 2016. godine. To ujedno predstavlja povećanje od 64 posto u odnosu na 2021. godinu.

No, ima još nešto što se namjerno prešućuje. Među imigrantima velik je broj izbjeglica koji bježe iz ratom zahvaćenih područja. Kada je riječ o ratovima i vojnim intervencijama na suverene države, odgovornost EU-a je ogromna. Na žalost, to je tabu tema o kojoj se još uvijek ne smije javno razgovarati. I to je jedan od bitnih razloga zašto se o imigracijama uglavnom razgovara kao o posljedicama, a ne o njezinim pravim uzrocima. "Unija koja je postala sinonim za mir, slobodu i trgovinu, sada živi uz onu vrstu ratovanja koja je nekoć stvorila samu potrebu za EU-om.

Rat će imati odlučujuće posljedice za švedsko predsjedanje", upozorio je aktualni švedski premijer Ulf Kristersson.

Nakon pandemije, ovo je druga godina za redom s naglim porastom broja nelegalnih ulazaka. Zapadnobalkanska ruta na kojoj se i mi nalazimo, čini gotovo polovicu ukupnog broja. Sirijci, Afganistanci i Tunižani zajedno su činili 47 posto takvih otkrivenih slučajeva u 2022. godini. Samo broj Sirijaca se povećao otprilike za 94.000. Prema riječima voditeljice agencije EU-a za azil Nine Gregori, od siječnja do listopada prošle godine u EU-u je podnijeto gotovo 790.000 zahtjeva za azil. To predstavlja porast od 54 posto u odnosu na isto razdoblje 2021. godine i pritom ne uključuje privremenu zaštitu odobrenu Ukrajincima.

Robert Fajt/CROPIX

Prema službenim podacima, hrvatska Vlada je u prosincu 2022. nizom mjera prilagodila rad policije ukidanju graničnih kontrola. Od 1.034 policijska službenika koji su obavljali poslove granične policije na granici prema Sloveniji i Mađarskoj, njih 742 su raspoređena na poslove provedbe kompenzacijskih mjera i suzbijanja nezakonitih migracija te na radna mjesta granične policije na vanjskoj granici.

Pritom ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska danas odgovorna za šengensku granicu EU-a koja s BiH ima više od 1.000 kilometara i onu sa Srbijom od 317 kilometara. U kojoj mjeri se ta granica, posebice na neprohodnim teško kontroliranim brdovitim područjima, može efikasno zaštititi od ilegalnih imigranata, to najbolje znaju naši pogranični policajci.

Pritom valja spomenuti da jedan od ozbiljnih problema nastaje kada imigrant ne postupi po rješenju o vraćanju, nego ostaje na teritoriju Hrvatske. U koliko migrant izgubi ili uništi odluku o povratku, zbog nemogućnosti utvrđivanja identiteta, vrlo je teško izvršiti prisilno udaljenje. Hrvatska je ulaskom u Schengen postala veoma privlačna imigrantima tražiteljima azila.

Zajednički europski pristup

Uoči izvanrednog sastanka Vijeća EU-a koji je nedavno održan, vlade Danske, Litve, Latvije, Estonije, Slovačke, Grčke, Malte i Austrije poslale su predsjednicima Komisije i Vijeća EU-a pismo, u kojemu između ostalog navode: "Pozivamo Komisiju da predstavi sveobuhvatan europski pristup za sve migracijske rute.

Sustav azila je propao, on uglavnom pogoduje trgovcima ljudima koji iskorištavaju nesreću žena, muškaraca i djece. Vjerujemo da je došlo vrijeme za inovativan, otvoren i učinkovit odgovor, usmjeren na uklanjanje poticaja za poduzimanje opasnih putovanja u Europu i odlučno ometanje poslovnog modela kriminalnih krijumčarskih mreža. Kao politički čelnici moramo djelovati odlučno kako bismo spriječili posljedice još jedne velike migracijske krize."

Svake godine više od 300.000 stranih državljana primi nalog da napusti EU s obzirom da su ušli ili borave neregularno/protuzakonito. Međutim, otprilike samo 21 posto njih vraća se u svoju domovinu, ili u zemlju iz koje su putovali u EU. Stječe se dojam da su se ilegalne imigracije počele tretirati kao "normalne". Drugim riječima, još nema političke volje da se taj krucijalan problem riješi. To prepoznajemo i po strategijama pojedinih država članica EU-a za suzbijanje ilegalnih imigracija, koje nisu na tragu pronalaženja novih efikasnih mjera.

Švedska, na žalost, nije uspjela (nije jedina zemlja) integrirati ogroman broj imigranata koje je primila u protekla dva desetljeća. To je dovelo do tzv. paralelnih zajednica i nasilja, izjavila je bivša premijerka Andersson kada je pokrenula niz inicijativa za borbu protiv organiziranog kriminala. "Segregacija može ići toliko daleko da u Švedskoj danas imamo paralelna društva", rekla je.

"Europska unija 2023. godine neće uspjeti postići dogovor o migrantima. Pokušat ćemo unaprijediti proces, ali ga neće biti moguće završiti tijekom švedskog predsjedanja. Nećemo postići dogovor prije proljeća 2024. godine. Umjesto toga, usredotočit ćemo se na ekonomsku pomoć Ukrajini", izjavio je švedski veleposlanik u EU-u Lars Danielsson za Financial Times.

Čak i veliki mediji poput BBC-ja priznaju da Švedska ima jednu od najviših stopa ubojstava vatrenim oružjem u Europi. U službenom izvješću švedske vlade objavljenom 2021. godine, navodi se da godišnje četvero od milijun ljudi u Švedskoj umire od pucnjave. Europski prosjek je 1,6. Statistike otkrivaju da je 85 posto osumnjičenih za smrtonosne pucnjave u Švedskoj rođeno u inozemstvu, ili imaju imigrantsko podrijetlo.

Integracija u francusko društvo

Prema rezultatima istraživanja koje je proveo Institut Montaigne, imigracija evidentno transformira francusko društvo. Dvije trećine useljenika živi u gradovima s više od 100.000 stanovnika.

U tim je gradovima udio odraslog stanovništva neeuropskog podrijetla (prva i druga generacija) porastao za više od 50 posto. U isto vrijeme, mnogi gradovi s više od 10.000 stanovnika sada ugošćuju velike useljeničke populacije. Samo dvije regije prihvaćaju više od 10 posto useljenika: Île de France (gdje živi gotovo 40 posto useljenika) i PACA, pri čemu se neki departmani posebno ističu (Seine-Saint-Denis i Alpes-Maritimes). Primjerice, u Seine-Saint-Denisu ima oko 70 posto useljenika i potomaka useljenika.

Suvremeno useljavanje i integracija rezultat je veoma složenih i teških procesa akulturacije, jer je riječ o imigrantima iz Afrike, Pakistana, Sirije... Nije isto integrirati imigrante sa Zapadnog Balkana i Istočne Europe, i one koji dolaze iz kultura koje su veoma različite od europskih (Pakistanci, Sirijci, Kurdi, Nepalci, Kinezi, Filipinci, Nigerijci...).

Na lokalnoj razini, prema rezultatima ovoga istraživanja, tradicionalne strukture socijalizacije - udruge, sindikati..., više ne igraju istu ulogu kao u prošlosti. One danas imaju veoma izraženu vjersku orijentaciju. Rezultati pojedinih istraživanja (Francuska, Italija) pokazali su da se oko petnaestak posto imigranata uopće ne želi integrirati.

Povjerenica Ylva Johansson i koordinatorica europske politike povratka Mari Juritsch predstavile su novu EU strategiju povratka imigranata koji ne udovoljavaju zakonskim kriterijima za ostanak u Uniji. Suočeni s više od 342 tisuće odluka o povratku koje su 2021. izdale države EU-a, samo se 80 tisuća imigranata vratilo u svoju zemlju podrijetla. To je, prema podacima Eurostata u 2022. godini, manje od četvrtine ukupnog broja. Komisija je zabrinuta niskom stopom repatrijacije, posebice zato što su 2022. zabilježeni intenzivniji migracijski tokovi.

Zemlje EU-a zaprimile su 924.000 zahtjeva za azilom, što je više od 50 posto u odnosu na 2021. godinu. Zemlje s najviše zahtjeva u apsolutnim brojkama su Njemačka, Francuska, Španjolska i Austrija, dok u odnosu na broj stanovnika prednjače Cipar, Austrija i Grčka. Da bi vratili imigrante koji ne udovoljavaju zakonskim kriterijima u domovinu, zemlje podrijetla moraju prethodno prihvatiti njihov povratak. Ukratko, potrebni su novi bilateralni sporazumi sklopljeni između pojedinih država članica EU-a i zemalja podrijetla migranata. Hoće li do takvih sporazuma doći i kada će oni zaživjeti?

Neki prizivaju nove zidove

Vijeće EU-a je odobrilo otvaranje pregovora s Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom za proširenje sporazuma o suradnji s Frontexom, jer - kako je poznato, izazovi migracija na zapadnobalkanskoj ruti ne počinju na granicama EU-a. Suradnja s partnerima, uključujući raspoređivanje osoblja Frontexa, ključna je za pravovremeno otkrivanje i zaustavljanje neregularnih migracijskih kretanja.

Hoće li se time poboljšati zaštita vanjskih granica EU-a i pridonijeti naporima koje zemlje Zapadnog Balkana ulažu u sprječavanju krijumčara da koriste svoje teritorije kao tranzitne stanice? Optimisti ističu da će sporazumi dogovoreni u okviru novog mandata Frontexa omogućiti agenciji da pomogne tim zemljama u njihovim naporima da upravljaju migracijskim tokovima u borbi protiv ilegalne imigracije i prekograničnog kriminala.

Čak i Europska pučka stranka, najveća skupina u Europskom parlamentu, zauzela je strože stavove o imigraciji. Njezin predsjednik Manfred Weber zalaže se za izgradnju graničnih zidova koje financira EU. "Moramo biti realni. Već desetljećima imamo barijeru na granici između Maroka i Španjolske. Imamo to na grčko-turskoj i bugarsko-turskoj granici. A nakon Lukašenkovih napada na Poljsku i Litvu, i tamo ćemo učiniti isto. Ponavljam, nitko ne želi zidove, ali ako treba, moramo ih graditi, a Komisija EU-a trebala bi biti spremna financirati ih", rekao je Weber.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) objavila je 26. rujna prošle godine veoma tmurne ekonomske prognoze za europske zemlje u 2023. godini. Niske temperature ove zime, inflacija i energetski problemi odigrat će važnu ulogu u ovom scenariju. Istovremeno, broj tražitelja azila iz Sirije, Afganistana, Pakistana... i broj ilegalnih prelazaka granice naglo su porasli u 2022. godini.

Frontex je do kraja protekle godine zabilježio otprilike 280.000 nezakonitih ulazaka u EU (77 posto više nego 2021. godine). Europski građani su sve više zabrinuti. Potrebna im je snažna zaštita vanjskih granica. Trebamo potpuno operativnu graničnu i obalnu stražu (Frontex).

Država, a ne mafija, treba odlučivati tko smije a tko ne smije ući u Uniju. Ukoliko želimo zadržati slobodno kretanje unutar EU-a, građani moraju znati da su vanjske granice sigurne i zaštićene. Istovremeno, Unija mora konačno iznaći pravo rješenje - poštujući kriterije o ljudskim pravima i slobodama, kako integrirati one koji su udovoljili utvrđenim kriterijima (azil...) te vratiti imigrante koji po zakonu nemaju pravo ostati ovdje.

Povezane vijesti

• EU pritišće Grčku zbog migranata i schengena
• Puno govora o jedinstvu, NO BEZ KONKRETNIH REZULTATA
• Konačno usvojen pakt o migracijama i azilu