Aleksej Navaljni: Naravno da se vraćam u Rusiju. Ako to ne učinim, za njih će to biti idealni ishod. Voljeli bi me imati kao još jednog političkog emigranta

Aleksej Navalni

Nevjerojatna priča sa Aleksejom Navaljnijem u glavnoj ulozi još uvijek nije dobila epilog. Je li politička sudbina ruskog oporbenog političara zauvijek završila i da li se Vladimir Putin riješio svog najopasnijeg protivnika ili tek slijedi konačni obračun? Što će uopće biti za zdravljem čovjeka koji je najvjerojatnije otrovan i kakve će posljedice ovaj strašni incident imati za međunarodne odnose?

Na sva ta, ali i mnoga druga pitanja ćemo pričekati. Sudbina Navaljnog je i dalje upitna, čega je i on osobno svjestan. U intervjuu koji je dao New Yorkeru rusko-američkoj novinarki Mashi Gessen detaljno je opisao što se događalo, prije svega u trenutku kada je ušao u avion za Moskvu gdje mu je pozlilo.

- Na letu od Tomska do glavnog grada ušao sam u toalet i shvatio da neću moći izaći. Odmah sam znao da sam otrovan. Bilo mi je teško otvoriti vrata, vidio sam ih, ali ništa više od toga. Pretpostavljam da sam imao bolove u trbuhu, ispričao je Navaljni koji nije od jučer u političkom životu Putinove Rusije. Već kao mladi odvjetnik u Moskvi je prikupljao podatke da bi dokazao širenje korupcije i zloupotrebu političke moći u ruskoj vladi. Sve je objavljivao na blogu, potkrepljivao dokumentima, ugovorima. Slijedio je tragove bogaćenja, donosio fotografije luksuznih vila, bijesnih automobila i bankovnih računa onih koji su bili na vlasti. Vidjelo se da je korupcija zahvatila sve segmente života, da novopečeni bogataši dolare stavljaju u banku na imena članova obitelji. Na YouTube-u je objavljivao dronom snimljene filmove koji su prikazivali luksuzne vile političara, a među njima i vilu Dmitrija Mededeva.

Trovanje u avionu

Novinarka New Yorkera pitala je Navaljnog je li u životu imao iskustva s narkozama, na što joj je odgovorio da je bio na operaciji slijepog crijeva i da mu je poznato to iskustvo.

- Ovo što se meni dogodilo nije ništa slično narkozi. Neki kažu da se može usporediti s napadom panike, osjećajem rastuće tjeskobe. Ipak sam smogao snage i izašao iz toaleta i mogao sam uspravno stajati. Vidio sam mjesto gdje sam sjedio u avionu i osjećao da nikada neću do njega doći, opisao je Navaljni svoje iskustvo.

Trebao je pomoć, ali je bio sav blokiran da bi je zatražio. Ipak, posljednjim snagama uspio je reći stjuardesi da mu nije dobro.

- Vjerojatno ću uskoro umrijeti, progovorio je i legao na pod. "Gospodine, ostanite s nama, nemojte gubiti svijest”, govorili su mu članovi osoblja aviona koji su odmah reagirali. Međutim, izgubio je svijest.

Navaljni je dugo vremena trn u oku Putinove vrhuške. Bio je jedan od vođa prosvjeda kada se sumnjalo da su prošli izbori u Rusiji bili namješteni, a New Yorker konstatira da su mnogi koji su to isto tvrdili, od Garija Kasparova do Borisa Nemcova bili spriječeni da nastave s političkim angažmanom. Aktivistica za ljudska prava Olga Romanova je mrtva. Prema Navaljnom poduzete su drukčije mjere, uslijedile su tužbe, pa je na sudu zbog pronevjere koja nije dokazana osuđen na pet godina zatvora. Nakon što su tisuće Moskovljana izašle na ulicu pušten je iz zatvora i upućen na kućno izdržavanje kazne. Suprotstavio se tome, jer to nije po zakonu, a njegov brat Oleg godinama je iza rešetaka također zbog dvojbenih optužbi.

Na pitanje Mashe Gessen kako se osjećao dok je ležao na podu zrakoplova Navaljni je odgovorio da je bio ravnodušan. ”Bilo mi je jasno da je to kraj. Zamišljao sam da umirem, mislio o važnim stvarima koje nisam dovršio. U glavi mi je bila i pomisao što će biti s mojom djecom, mojom suprugom. Ali, teško mi je bilo uloviti misli, uopće razmišljati”.

Izborna prijevara

Putnici u avionu čuli su vriskove, ali Navaljni se toga ne sjeća. Moguće da je halucinirao. A onda se film počeo vrtjeti nevjerojatnom brzinom. Primljen je u bolnicu, obavljeni su pregledi, ali se on toga ne sjeća. Tek dugo nakon što se našao na podu zrakoplova bio je svjestan da je u bolnici i da ne osjeća noge.

"Postupno sam počeo uspostavljati kontakt sa stvarnošću, bio sam svjestan da je kraj mene supruga Julija koju sam čekao svaki dan da mi namjesti jastuk. Noge i dalje nisam osjećao i imao sam strašne halucinacije, kao da sam u zatvorskoj ćeliji, a policajci mi ne daju spavati. U glavi mi je bilo kao da traže da izrecitiram pravila za boravak u zatvoru, uz dodatak iz tekstova rap grupe Krovostok”.

Supruga Julija i njegov bliski suradnik Leonid Vojkov govorili su mu da treba dugotrajno liječenje, a bilo je trenutaka kada ih nije mogao prepoznati. ”Sjećam se da sam u mašti s njima vodio nevjerojatne razgovore. Julija je iscrtala srce za svaki dan koji sam proveo u bolnici, a ja se samo sjećam užasnog osjećaja što nisam mogao ni govoriti, ni pisati”.

Sigurno se nije mogao sjetiti ni vremena kada se pokušao kandidirati za predsjednika Rusije. Tada su se strani mediji raspisali da je riječ o čovjeku kojeg se Putin najviše boji. A neprikosnoveni vladar Rusije svog političkog konkurenta nikada nije želio imenovati. Navaljni je bio čelnik oporbene stranke Napredak, a prije sedam godina malo je nedostajalo da postane gradonačelnik Moskve. Iako je poslije izbora tvrdio da je prevaren, ništa nije pomoglo i mogao je samo nastaviti s objavljivanjem materijala na blogu LiveJournal. Na YouTubeu je njegove filmove gledalo četiri milijuna ljudi, na Twitteru ga je pratilo dva milijuna, a vladajuću je stranku nazivao ”prevarantskom i lopovskom”.

”Shvaćate li da ste Aleksej Navaljni”, pitali su ga liječnici i kada je to potvrdio nastavili s pitanjem zna li koliko mu je godina. Bilo je to već u Berlinu, gdje je prevezen na inzistiranje njemačke kancelarke Angele Merkel. ”Možete li nešto reći”? Puno mu se riječi vrzmalo u glavi, ali nije mogao ništa izgovoriti. ”To je bilo mučenje. Vjerojatno sam izgledao kao mačka u Shreku, inteligentnih očiju, ali bez riječi”.

Intervenirala Merkel

Nakon tjedan dana liječničke njege u Njemačkoj Navaljni je progovorio. I to na engleskom! Tjerali su ga da izgovara riječi, što je činio s mukom. Miješala su mu se slova. ”Želio sam tražiti vodu, ali nisam to mogao izgovoriti". Liječnici su mu objasnili da je dugo bio u komi i da naprosto ne znaju što će biti dalje. "Do tad nije zabilježen slučaj da bi netko preživio trovanje novičokom”. Ostaju samo slučajevi ruskog dvostrukog agenta Sergeja Skripala i njegove kćerke Julije. Ali, Navaljni je otrovan drugom vrstom nervnog agensa, s tvari koja treba samo usmrtiti.

U trenutku kada je davao intervju za New Yorker Navaljni se počeo oporavljati. Kaže da je izgubio svu fleksibilnost, a oporavak je išao polagano. Prvo je morao žlicom grabiti vodu iz čaše i uliti je u drugu čašu. ”Bilo je to jebeno teško, nesnosna muka. Kada su mi dobacili lopticu nisam je mogao uhvatiti, jer su mi se ruke tresle”. Sada može polako hodati i iz dana u dan ide u sve duže šetnje. Teško mu je koncentrirati se dugo vremena, a zamara se i ako se dugo bavi nekom temom. ”Teško mi je i dalje skinuti majicu, jer se snaga vraća brže od koordinacije i ravnoteže. Sada ipak mogu koristiti telefon, unatoč tome što mi se ruke i dalje tresu”.

Čim je Navaljni dovezen u Berlin dva laboratorija, jedan u Švedskoj i drugi u Francuskoj su utvrdila da je bio otrovan. Testiranje je obavljeno dok je još bio u komi, a njegova supruga je dala dopuštenje. A onda su ruske vlasti počele širiti dezinformacije da je agent CIA-e.

”Kada su mi rekli da sam otrovan trebalo je vremena da to shvatim. Još mi uvijek zvuči bizarno. Sada mi je jasno kako rade ruske vlasti. Nekada smo mislili da znamo da Putin ljude dijeli u različite kategorije. Postoje tajni agenti i bivši tajni agenti koji se mogu međusobno ubijati, trovati, jer imaju svoja pravila. Zatim su tu političari i drugi civili, a njima slijede uhićenja, izmišljene kaznene prijave. Sada, kada se mene pokušalo ubiti, poslana je snažna poruka - tajanstvena smrt ubuduće mora plašiti mlade ljude koji se protive režimu. Očito su željeli da se nikada ne uđe u trag otrovu jer na svijetu postoji samo sedamnaest laboratorija koji mogu otkriti trovanje novičokom. Zato su i čekali da prođe neko vrijeme smatrajući da više neće biti tragova i nakon toga sam otpremljen u Njemačku”.

Potvrđeno trovanje

Navaljni kaže da su mnogi i prije njega bili otrovani, aktivisti i novinari. ”Znate, uvijek postoji ona dilema 'zar su zaista otrovani'. I oko mene su bili liječnici u Omsku koji su tvrdili da nisam otrovan”. A novičok je toliko smrtonosan da se umire nekoliko sati nakon što ga se dotakne ili unese hranom ili pićem. Međutim, nitko ne zna kakve su posljedice ove verzije novičoka. ”Moj je slučaj neobičan jer, zahvaljujući nizu sretnih nesreća, pilota koji je odlučio hitno sletjeti, osoblja hitne pomoći koje je postupilo pod pretpostavkom da sam se predozirao i pokušalo me reanimirati i činjenice da su tragovi novičoka ostali i nakon 48 sati, ostao sam na životu i sada mogu potvrditi da se radi o trovanju. Imamo dokaze za to”.

U zatvoru se Navaljni bojao bilo što jesti jer je mislio da ga žele otrovati. ”Svi su mi se tada smijali, jer su mislili da sam paranoičan. Ali, kada je riječ o novičoku dovoljno je dodirnuti kvaku na automobilu”. A kada ga je novinarka upitala vraća li se u Rusiju, Navaljni je odgovorio: ”Naravno da se vraćam. Ako to ne učinim za njih će to biti idealni ishod. Voljeli bi me imati kao još jednog političkog emigranta”.