UOČI POVIJESNOG MEČA ZA TEŠKAŠKOG PRVAKA U MMA / ZELG GALEŠIĆ: "Miočić mora odmah krenuti na Cormiera! Mora mu stvoriti stres, tek tada ima šansu za pobjedu. No Miočić ima i nešto najvažnije - MUDA!

Zelg Galešić (Milivoj MIJOŠEK)

„Miočić mora odmah krenuti na Cormiera! Od prve ga sekunde u stojci mora udarati! Mora mu stvoriti stres. Tek tada ima šansu za pobjedu! Ako je Cormier bolji u tehničko-taktičkom korak smislu, Miočić je dva koraka ispred zbog kondicijske pripreme i nečeg još važnijeg – ima muda!“

Kazao nam je to Zelg Galešić, proslavljeni pulski MMA borac, jedan od rijetkih Hrvata koji su imali prilike nastupati u Prideu. Vrhunski stručni komentator na NOVA TV, ekskluzivno za naš list najavio je meč godine, možda i desetljeća. Teškaška poslastica, zadnji meč u trilogiji Stipe Miočića i Danijela Cormiera, sa sadašnjim izjednačenim rezultatom, svaki s porazom i pobjedom. Borba je to za titulu s jedne strane američkog Hrvata, vatrogasca, samozatajnog i po mnogima najkompletnijeg borca teške kategorije, a s druge strane karizmatičnog, ekstrovertiranog i napaljenog hrvača. Nakon trećeg meča koji će se održati u Las Vegasu pojas će pripasti odlučnijem, hrabrijem, bržem, kondicijski spremnijem, tehničko-taktički pripremljenijem i s većim mudima, kako je to slikovito opisao Zelg Galešić, čiju procjenu ishoda donosimo integralno i prepričanu u jednom dahu.

Opasan borac

„Prednosti Miočića su, prije svega, stojka i borba u distanci. No Cormier ga je u oba meča baš u takvoj borbi nadjačao. Treba se zato malo dublje zagledati u tu priču i zašto se to dogodilo. Dakle, kad god je borac pod stresom jer očekuje i boji se da će ga protivnik baciti na parter i dokle god zbog toga stalno razmišlja i opterećen je protivnikovim ulaskom u noge, a sve to je strašno opterećivalo Miočića protiv Cormiera, stojka mu je otkrivena. To je, sada pričam konkretno, bio slučaj u prvoj rundi drugog meča Cormiera i Miočića. Cormier je stalno igrao tu vrhunsku tehničko-taktičku igru kojom je plašio Mioćića rušenjem, zbog čega je ovaj stalno imao previše spuštene ruke, a istodobno mu je u stojci kontinuirano zadavao opasne udarce u glavu nanoseći mu veliku štetu. Na taj način Cormier je apsolutno dominirao cijelu prvu rundu. Pritom ga je ulaskom u nogu rušio, bacao ga u zrak pa tukao u parteru. Čak je bilo upitno zadnjih desetak sekundi prve runde hoće li sudac, nakon što je Cormier pošteno izudarao Miočića, prekinuti borbu. Drugu rundu Cormier je opet počeo u stojci, dok je Miočić i dalje bio pod velikim stresom da mu ovaj ponovno ne uđe u noge. Logično, Miočić se koncentrirao na Cormierovo bacanje u noge i rušenje, očekivao je opet takav slijed, no ovaj ga je, koristeći taj njegov strah i previše spušten gard, kontinuirano nastavio pogađati u glavu. U trećoj rundi, sada već dominantan i u stojci, Cormier je u potpunosti odustao od rušenja. Nije to više ni pokušavao. Odjednom je, i tu se malo zaigrao preko svojih mogućnosti, pomislio da je u stojci definitivno bolji od Miočića. U četvrtoj rundi Miočić je shvatio da Cormier više ne ide u njegove noge i da ga ne planira rušiti. Možemo reći da je naš borac tada upalio mlazne motore! Kvaliteta Stipine stojke promijenila se u milisekundi u njegovu korist! Počeo je bacati jake udarce s distance. Vrlo brzo uslijedio je jedan od važnijih - lijevi aperkat u jetru. Cormier je instinktivno, braneći svoje bolno i slabo mjesto, počeo spuštati ruke. Miočić ga je počeo udarački otvarati. Postigao je cilj. U tom trenutku Cormier više nije mogao mijenjati taktiku, nije se uspio prebaciti u drugi mod, hrvački, koji mu je prioritet. Umjesto da Miočića pokuša uhvatiti za nogu i tako srušiti, pokušao se spašavati udarački i tu je pogriješio. Miočić ga je izubijao u stojci jer je u tome superiorniji i uvijek će to biti. Razbio mu je jetru i prisilio ga na predaju. No stres koji mu je Cormier priredio sve do trenutka pogrešne promjene taktike i odustajanja od rušenja, dotad ga stalno držeći pod visokim pritiskom, strahom i očekivanjem da će završiti na leđima, a u međuvremenu ga je udarao i probijao na distanci, govori koliko je on, unatoč tome što je gotovo sam sebe pobijedio, ipak opasan borac.

Taktika, spremnost i muda

Postoje tri načina da borac pobijedi: prvi je tehničko-taktička superiornost, u čemu je Cormier uvijek dosad bio bolji od Miočića, drugi je kondicijska spremnost, što je Miočić pokazao da je njegova prednost, i treći je, kratko, precizno i suštinski rečeno, da imaš muda! To je ono kad primaš batine, kao što ih je Miočić primao od Cormiera, i još uvijek misliš da možeš pobijediti. Miočić je imao kondicijsku izdržljivost i muda te je napravio neočekivani preokret.

Miočić vs. Cormier

E sad, hoće li Cormier ponoviti grešku iz zadnjeg meča kad je zanemario svoju prednost u borbi u parteru? Ma nema šanse! On će sada samo hrvati. Odmah će rušiti i tražiti dominaciju na parteru. Dokle god Miočić bude imao snage i svježine, a to je prva runda, tome će se moći oduprijeti. No u tim trenucima on će morati tražiti i pronaći svoj udarac kojim će zaustaviti Cormiera ili ga makar usporiti. Ako ga brzo ne pronađe, možda već u prvoj rundi, noć u Las Vegasu za njega će biti luda. U situaciji kad ga Cormier bude rušio, Miočić će teško doći do stand upa. U prvoj rundi, dok je svjež, to će mu nekako i uspijevati. Može upotrijebiti ogradu i uz nju se dizati. Na taj poziciji Stipe se jako dobro snalazi. Samo će, ponavljam, morati imati snage. No dole, na parteru, kad ga sruši i kad bude na leđima, Cormier će ga izdominirati. Iako Stipe zna dobro blokirati udarce, imat će strahovitu potrošnju snage i energije. Kako god zna, on takve napade i inferiornu poziciju mora zaustaviti. Mora to odmah spriječiti. Iz iskustva mogu reći da borac, kad je na leđima, troši preko 50 posto više energije od borca koji je na njemu i udara ga. To je osjećaj kao da je na tebi stalno golemi uteg koji te stišće, ne da ti disati ni okrenuti se, a ti ga neuspješno pokušavaš odmaknuti od sebe. I onda te taj uteg od preko 100 kilograma još i brutalno udara! Nije neki osjećaj, vjerujete! Upravo zato, od prve sekunde, Miočić u samom startu na Cormiera mora krenuti tvrdo, muški. Mora zauzeti poludistancu, pronaći idealnu udaljenost od Cormiera koji će mu je, naravno, pokušati skratiti. Miočić ga mora rukama, šakački, što prije oštetiti. Ako mu se Cormier previše i prebrzo približi, udarat će ga i samo tražiti trenutak da Miočić podigne gard i da ga onda ruši. Njegove fore su čak i predvidive, ali su obrane od njih teško i rijetko efikasne. On, dakle, protivnika uhvati lijevom rukom za glavu, desnom ga lupa aperkatom i kad Miočić krene izvlačiti glavu, Cormier će mu ući u noge. Za Mioćića je to jako komplicirana situacija. Opet, kad se pogleda drugi meč, izvukao se iz poraza i pobijedio. Strašno mu je pomogla kondicijska priprema. Stipe je bio nikad lakši. Bio je u stanju primiti i najteže udarce i vratiti se u meč. Cormier je bio ogroman, na nekih 113 kilograma, što znači da trenira sa 120. Njemu je teška kategorija prirodna. Imao je, do poraza od Miočića, 13 pobjeda za redom. Legitimni je teškaš koji je u polutešku otišao samo zbog svog prijatelja Caina Velasqueza koji je bio prvak u teškoj. Naravno, nije Miočić bez šansi u tom meču, a Cormierovu tehničko-taktičku superiornost morat će kompenzirati fizičkom pripremom i mudima. Stipe je čvrst, tvrd momak, može se oduprijeti. Za njega će noć biti teška, i fizički i psihički, jer unaprijed zna da će mu Cormier ući u noge i rušiti ga. I zato mora borbu, od prve sekunde, držati u stojci. Brzi, jaki, snažni, precizni udarci – to je njegov jedini recept. Cormieru mora stvoriti stres i trošiti ga zadavanjem što više udaraca. To nije lako, jer je i Cormier kondicijski jako spreman. No on je ipak tip borca koji se više troši u stojci nego u hrvačkoj borbi koja mu više odgovara, cijeli je život u njoj, stabilan je i time se ne opterećuje. Imaš dojam da može hrvati rundama bez prestanka, dok se u stojci ipak više troši, za razliku od Miočića kod kojeg je sve obrnuto.

Miočiću manja zarada

Stipe Miočić je samozatajan tip, bez velikih izjava, za razliku od Cormiera koji je televizijska zvijezda čiji se svaki korak i rečenica prate. Iskreno, Miočić mora biti zahvalan Cormieru koji mu je podigao vrijednost i cijenu. Svjetska publika Stipu je počela pravilnije uvažavati i valorizirati nakon što mu je Cormier pružio revanš, a Stipe iskoristio priliku i pobijedio. Od onda publika i ljubitelji MMA posebno respektiraju Miočića i priznaju mu da je jedan od najboljih boraca MMA u najtežoj kategoriji. I to svih vremena. Cormier se pak odlično snalazi i van kaveza: ima svoje TV programe, ugovore sa ESPN-om… Podjela novca također je zanimljiva: samo prvak ima postotak od pay per view. Što je borac popularniji, više mu se dolara slijeva u džep. Navodno Conor Mc Gregor po svakom pay per wiev dobiva 17 dolara. Zato su i njegove zarade abnormalne. Izazivač od toga nema ništa. No meč će sigurno biti rekordno gledan, posebno zato što će i ostale borbe biti atraktivne. Miočiću će ovo biti najveća zarada u karijeri, ali nažalost je to i dalje puno ispod pravih iznosa kojima barataju borci atraktivni zbog svog imidža. On je samozatajan, to mu omogućava fokus i to ga čini prvakom, ali upravo zato nema toliko potrebnu karizmu za privlačenje novca. Recimo ovako: od ovog meča Stipe će zaraditi puno manje od 10 milijuna dolara.

Miočićeva je prednost to što je većina stresa sada ipak puno više na Cormieru. Pobijedi ili izgubi, Cormier ide u mirovinu. Naravno da nije isto odeš li s pobjedom ili porazom. Stipe pak ako izgubi, ostaje u igri i nije mu smak svijeta. Ako pobijedi, postaje najveći u povijesti jer je pojas u najprestižnijoj kategoriji branio najviše puta. U teškoj kategoriji slobodne borbe u svakoj obrani titule ideš na novog izazivača, borci su to koji jednim udarcem ruše i najsnažnije. Zato su ulozi najveći, a borbe najneizvjesnije. Nakon eventualne pobjede u ovom meču Stipu vjerojatno opet čeka N'ganu koji je strašno napredovao te je za njega možda i opasniji od Cormiera. Ako odemo korak dalje pa krenemo predviđati i taj Stipin meč, rekao bih da može pobijediti golemog Nigerijca ukoliko ga stisne uz ogradu i tako ga iscrpljuje. N'ganua treba spriječiti da se razmaše u startu. Zanimljivo, kad ga se gleda kako radi na fokuserima, tehnički to izgleda savršeno ispravno. U samom meču Nganu se pak razmaše k'o vjetrenjača. Primi dva, tri udarca, vjerojatno i nepotrebna jer do njih dolazi zbog tehnički nedovoljno pravilne izvedbe, kao protiv Rozenstruikea kad je primio desni direkt i lijevi kroše. No on zna da samo jedan njegov udarac, sa svom silinom koja iz njega izlazi, sve rješava. I da igri dolazi kraj. Tako je bilo i s Rozenstruikeom. N'ganu ima strašnu eksplozivnost, preciznost i velik je. U parteru je slab, ali ga spašava što ima brze kukove s kojima se može dignuti iz podređene pozicije. Po tom pitanju ima refleks, snagu i istreniranost. Stipe taj aspekt nema tako izražen. Miočić je, recimo, zanimljiv kroz analizu njegovih vještina: ni u čemu nije najbolji, u visokom je prosjeku i to ga čini možda i najboljim. Kompletan je borac. Najveća mu je veličina solidnost u svim oblicima borbe i to mu omogućava da iz boksačkog sukoba odmah pređe u sasvim korektno hrvanje ili se iz klinča vrati udaračkom dijelu borbe. Ima i dobre low kickove, Marka Hunta je pobijedio bacanjima, Juniora Dos Santosa vrhunskim boksom, Cormieru je uništio jetru. Njegova je prednost sposobnost promjene stilova borbe u svakom trenutku.

Smanjuju kavez

Cormieru neusporedivo ide u korist način pripreme za meč, obzirom da se sprema u vrhunskom kampu. S njime se sprema Cain Velasquez, Nurmagomedov i brojni Dagestanci. To je inspirativna, visokomotivirajuća sredina. U korist Cormieru ide i oktogon u kojem će se, kako stvari sada stoje, održati borba. Nekad je oktogon imao promjer 10 puta 10 metara pa je smanjen na 9 puta 9 metara. Sada se, samo za ovu borbu, želi smanjiti na 7,5 puta 7,5 metara. S borcem poput Cormiera, Miočić bi se zbog stilova borbe puno bolje snašao u većem oktogonu. Nadam se da će se Stipina ekipa za to i izboriti. Zna se koje su dimenzije kaveza u UFC-u i na njih se mora vratiti - 9 puta 9 metara. Time bi diskusija morala biti završena. Iako, Stipe je rekao da njemu odgovara i 7,5 puta 7,5 metara. Gotovo da mu je svejedno. Sviđa mi se ta njegova jednostavnost i samouvjerenost, ali opet mora imati nekoga u svojoj ekipi tko se brine za ovakva, pozadinska pitanja.

Nego, vratimo se opet samom meču. Da sam Miočić, ne bih mu gađao jetru, barem ne u početku dok protivnik ima snage, jer će mu Cormier kontrirati desnim krošeom. Tehnički i taktički Cormier je u teškoj kategoriji jedan od najboljih boraca. Jako dobro razumije i planira borbu. Stipe ima fantastične direkte, posebno lijevi, kad tijelo malo nagne prema naprijed. Čačka tim prednjim, pa baca desni, pa desni aperkat. Podlakticom mora držati distancu da mu Cormier ne zabije glavu u njega… Stipe mora krenuti odmah! To je, ponavljam, jedini recept uspjeha! Cormieru mora stvoriti stres, ovaj se mora osjećati nekomforno i nervozno, tada će napraviti greške. Sigurno je, međutim, da će mu Cormier hvatati prednju nogu, i dok se Stipe bude pokušavao izvući, on ga onako malen i čvrst doslovno može bacati kroz zrak. Psihološki je to strašno demotivirajuće za borca koji to proživljava. Obrane protiv takvih rušenja su teške, borac poput Cormiera ti ne daje priliku da se lako izvučeš. Ako se Stipe u tom rušenju domogne mreže, ograde, pa se dobro namjesti, ima šanse izvući se, ali na sredini oktogona, daleko od mreže, Miočićeve su šanse da izađe iz inferiorne pozicije svedene na minimum. Uz mrežu se Miočić, ali samo u početku meča, ima šanse dizati. Kasnije, s vremenom, kad počne gubiti snagu, to je puno teže. Frustrirajuće je kad se boriš protiv Cormiera da nakon svakog njegovog rušenja i eventualnog dizanja znaš da te opet ruši. To dizanje izgleda ovako: imaš na sebi uteg od 150 kilograma koji te pritom neprestano udara i moraš napraviti deset čučnjeva! To borca nevjerojatno puno potroši. I zato Stipe mora odmah krenuti s agresivnom stojkom i udarcima. Cormierova eventulna rušenja moraju se događati uslijed njegove nervoze, a ne dominacije. Kad se zbog Stipinog boksačkog napada Cormier krene nervozno i nemoćno bacati u noge, Miočićeve šanse počet će dramatično rasti. On ima svu potrebnu samouvjerenost, inat i bahatost za pobjedu. Bez toga nema prvaka. Neizmjerno je važno što se Cormier u njihovom drugom meču imao prilike uvjeriti koliko je Stipe čvrst, koliko batina može podnijeti i vratiti se. Kako se Stipe neočekivano dizao, tako se Cormier od favorita iz prvih rundi u zadnjoj fazi meča počeo nervirati jer ga nije mogao riješiti, a ovaj mu je sve više i sve neočekivanije počeo vraćati. Pokazao je Stipe da ne odustaje nego ide naprijed po još batina koje će primiti, ali i podijeliti! To je stav prvaka“.