Online treninzi su jedno, ali motivacija naših članova i autoritet nas trenera potpuno su drugačiji nego kada su treninzi uživo. To je zapravo bio najveći izazov, održavati ih zainteresiranima, rekla je trenerica Tea Mirković
PLIVANJE JE RAD I ZABAVA - Članovi Arene (Snimio Dejan Štifanić)
Kao i u svim branšama pa tako i u sportu, koronavirus ostavio je velikog traga, a ponegdje i štete. Prisjetimo se da se u lockdownu nije bilo dozvoljeno baviti ikakvim sportskim aktivnostima te je to poneke od njih, a ponajviše klubove oštetilo i unazadilo. No neki su sportovi imali sreće, zbog uvjeta i popuštanje nekih od mjera.
Jedan od njih je Plivački klub Arena. Osnovan 2001. godine, sa željom da se za svu djecu Grada Pule stvori mogućnost za učenje plivanja, plivačkog usavršavanja, treniranja, natjecanja i što je najvažnije, druženja u zdravoj sportskoj sredini. Klub je u početku brojio svega 9 plivača, a danas broji oko 320 članova. Dio članova orijentirano je natjecateljskoj kategoriji, a ostatak članova kategoriji škole plivanja. Zbog epidemioloških mjera kategoriji škola plivanja za sada nije dozvoljeno treniranje.
Treneri su Zvjezdana Grganja, Samuel Smailbašić, Tea Mirković, Tina Čude, Stefan Koroman i Ana Lučić, a asistenti Josip Štangl, Slaven Vitorović i Sanjin Hodžić. Oni imaju najvažniji zadatak, a to je održavati motivaciju članova, pripremati ih za razna natjecanja te naučiti disciplini. Natjecateljsku grupu čine djeca od 7 do 14 godina, a grupu s kategoriziranim sportašima srednjoškolski naraštaji. U samom klubu je 5 kategoriziranih sportaša koji postižu velike uspjehe na raznim natjecanjima. Treninzi se održavaju na gradskom bazenu, a ljeti na kupalištu Stoja.
Trenerica Tea Mirković objasnila nam je koje se epidemiološke mjere moraju poštivati na bazenu i da li se promijenio koncept treninga s obzirom na trenutnu situaciju.
- Dozvoljeno je korištenje velikog bazena, a u isto vrijeme nije dozvoljeno korištenje garderoba i tuševa. Sva djeca prolaze kroz garderobu i presvlače se na tribinama. Iz tog razloga nije dozvoljena škola plivanja zbog povećanog broja djece na jednom mjestu. U iščekivanju smo popuštanja mjera kako bi mogli krenuti i s grupom škole plivanja. Što se tiče koncepta samih treninga, on se nije promijenio. Pratimo naš plan i program rada i nije nam toliko izazovno. Što se broja djece tiče u stazi, uvijek je isti broj. U vrijeme pandemije, kada nismo imali pristup bazenu, bio je veći izazov jer smo morali održavati motivaciju djece, poticati ih na rad. Online treninzi su jedno, ali njihova motivacija i autoritet nas trenera potpuno su drugačiji nego kada su treninzi uživo. To je zapravo bio najveći izazov, održavati ih zainteresiranima, kazala je Tea Mirković.
Imali smo čast razgovarati i s malim, možda i budućim plivačkim zvijezdama, a oni su Nikolas Grizila, Ema Čupić i Mia Jadreško. Nikolas je kao i Mia godinu i pol član Arene. Kažu kako im je lijepo trenirati i imaju jako puno prijatelja. Tehnike plivanja koje najviše vole koristiti su kraul, prsno i delfin. Nikolas i Ema istaknuli su kako im je za sada plivanje samo hobi, no moguće je u budućnosti da se time bave profesionalno.
- Ovo mi je druga godina u klubu. Najviše mi se sviđa što i po zimi mogu bez prestanka trenirati i biti u bazenu. Imam jako puno prijatelja u klubu i treneri su nam super, rekla je Ema Čupić.
Ana Lučić najmlađa je trenerica u klubu. Svojim radom vezano uz plivanje započela je na kineziološkom fakultetu u Zagrebu gdje je studirala i radila razne poslove na bazenu.
- Dok sam studirala u Zagrebu, radila sam studenske poslove na bazenu. Krenula sam kao asistent i pred kraj školovanja počela sam dobivati svoje grupe, tako da sam već neko vrijeme u plivačkom "điru". Po završetku studiranja, odnosno diplomiranju, došla sam ovdje gdje su prepoznali moju želju za rastom i napredovanjem. Zahvalna sam da je u ovo doba pandemije posao našao mene! Posao koji me zanima, koji mi je dio završene struke. Iako sam najmlađi trener, ne osjećam se tako jer imam podršku svih svojih starijih kolega trenera i drže me jednako iskusnom. Super mi je jer su djeca uporna, žele raditi i rado prihvaćaju svaki zadatak od strane trenera.
Također, Ana nam je objasnila što sve treba za postati dobar plivač, te u kojoj je starosnoj dobi najbolje započeti sa sportskim plivanjem.
- Da se postane dobar sportaš - plivač potrebne su svakako motoričke sposobnosti, koje se trebaju razvijati od malih nogu. Svaki sport je specifičan pa tako i plivanje. Svaka disciplina u plivanju je specifična. Nije jednako ako se pliva sprint ili duge pruge, te su opet drugačije sposobnosti koje se trebaju razvijati. Na konkretnom primjeru grupe djece od 10, 11 godina, tu postoje faze gdje treba razvijati određenu sposobnost. Ali od malih nogu je najbitnija koordinacija i trebamo stvoriti naviku discipline. Discipline poput redovnog dolaska na trening, da se treninzi ne propuštaju kako bi kontinuirano radili na sebi, da se sluša trenera i, ono najvažnije, da se daje sve od sebe. Jer tako se razvijaju vrhunski rezultati, rekla je trenerica Ana te dodaje kako plivanje može također biti dobro kao rekreacija.
- U principu nitko neće sada krenuti u nekoj dobi od 20 godina baviti se profesionalnim plivanjem i reći "ja sam spreman i idem na Olimpijske igre", to tako ne funkcionira. Plivanje kao rekreacijska aktivnost je savršena za svakoga, a pogotovo za pretile osobe iz razloga što voda nema opterećenja za zglobove. Plivanje kao rekreacija preporučena je apsolutno za svakoga, pogotovo ako netko želi poboljšati svoje zdravlje. Ali ako se netko misli baviti profesionalno plivanjem kao sportaš, preporučljivo je krenuti s 5 godina. Polako se privikavati na vodu kao medij i s vremenom će genetika ili neki drugi faktori utjecati na to hoće li netko biti sportaš ili ne, objasnila je trenerica Ana Lučić.
Stefan Koroman je dugogodišnji aktivni član plivačkog kluba. Započeo je treniranjem u samom klubu prije nekoliko godina te pomagao trenerima u vođenju. Kao pomoćni trener vodi seniorsku grupu, dok je juniorskoj i mlađim kadetima glavni trener. Kazao nam je nešto više o postignutim rezultatima pojedinih plivača te koji izazovi su ih snašli kao trenere u ovo neizvjesno doba pandemije, ali i koji su planovi za budućnost.
- Imamo razne uspjehe naših članova. Neki od njih pripadaju kategoriziranoj grupi, a to su: Mark Milota državni seniorski prvak na 200 leđno, te brat i sestra Antonio i Natali Žgomba koji na paraolimpijskim igrama i međunarodnim natjecanjima ostvaruju vrhunske rezultate. Oni su plivači prve paraolimpijske kategorije, zatim Lana Punek državna viceprvakinja na 100 leptir u mlađim juniorkama i brončana na 100 delfin i Edi Hadžić. Mnogo je zapaženih rezultata u kadetskim kategorijama tako da se očekuje da u budućnosti ostvaruju dosta dobre rezultate. Što se tiče nekog plana za budućnost, vjerujem da ćemo održavati neka natjecanja kako bi ih vratili u natjecateljski duh s obzirom da se sada nije ništa događalo. Imali smo tu prednost naspram ostalih gradova da je bazen bio otvoren za građanstvo, pa tko je htio mogao je trenirati u svoje slobodno vrijeme. Tijekom korone nastavili smo ih trenirati na temelju motivacije. Nastojali smo ih čim više motivirati, da vide da smo i mi kao treneri motivirani jer im to daje dodatnu snagu za nastavkom treniranja i poboljšanja. Jer ipak oni upijaju našu energiju. Ono što ti kao trener poneseš na trening tako će se i oni ponašati, rekao je trener Stefan Koroman.