Malo se poveznica može pronaći između dviju epizoda Slavka Blagojevića u redovima Istre 1961. U prvoj, "ratnik iz Otoka" je s pulskim klubom dvije sezone okončao na šestoj poziciji i potom na polovici treće preselio u Split. Nakon pet godina izbivanja, u zimskoj se stanci i vratio na "Drosinu" te odmah prvoligaški status morao spašavati kroz kvalifikacije. Kad su one završile u ropotarnici povijesti, sezona koja je slijedila bila je još turbulentnija, s finišem dostojnim Hitchcockovih filmova. 

Stres i sreća

- Završnica u Osijeku bila je strašna. Mi čekamo kraj, a četvrti sudac se zafrkava s nama i na semafor upiše šest minuta. Momentalno je skočila cijela klupa uz svakakve komentare, nakon čega je on prepravio na tri minute, okrenuo se i nasmijao nam se. A mi svi ludi, baš nam je bilo do smijeha, rekao je Slavko Blagojević, kapetan Istre 1961, kojeg je u 81. minuti osječke utakmice zamijenio Dino Halilović. - Netko je na klupi imao mobitel i rekao nam da je u Splitu gotovo i da je Lokomotiva izgubila te smo znali da samo trebamo izdržati do kraja, a onda smo u 93. minuti dobili gol. Kad sam vidio loptu u mreži, presjeklo me i samo sam se pitao da li je to moguće. Kad je naša utakmica završila, suigrači s terena su pogledali prema klupi, a mi svi nabili dresove na glavu. Ivančić mi je rekao da je odmah pomislio da smo ispali, čim je vidio reakciju, a onda smo se svi okupili oko klupe i čekali kraj u Koprivnici. Netko je gledao utakmicu, netko samo pratio rezultat, a kako mobitel uvijek malo kasni, najprije smo čuli komentatora s tribine kako govori da je završeno i da smo ostali prvoligaši, a tek se poslije u to i sami uvjerili.

Blagojević priznaje da je najteže podnio trenutak kad je sudac Bebek išao provjeravati snimku kako bi se uvjerio da li je bio penal za Varaždin ili ne, a kad je sve bilo okončano, emocije su bile pomiješane.

- Stres i sreća, ne znaš da li bi se veselio ili plakao. Takva je bila atmosfera od trenutka kad je završila utakmica u Koprivnici, pa sve do povratka u Pulu. Definitivno luda sezona, u koju smo krenuli praktički odmah iz kvalifikacija i ništa se u klubu nije znalo. Deset dana nakon Orijenta već smo gostovali na Poljudu, a okupilo se 13-14 igrača te nismo imali niti trenera, niti sportskog direktora. Ostavilo je to traga i kako smo ušli u sezonu, tako smo je i završili, istaknuo je Blagojević. - Teško je bilo, svi su nas otpisali i oko nas je bilo puno negative, no borili smo se sa svim i svačim te na kraju izvukli na zajedništvo. Ono nas je držalo, uz pozitivu u svlačionici. Bilo je loših utakmica koje nismo dobro odigrali, ni sreća često nije bila na našoj strani, ali kad se na kraju svega podvuče crta, mislim da smo zaslužili da ostanemo prvoligaši.

Bilo je oscilacija i u Blagojevićevim izvedbama, na što je utjecao i koronavirus koji ga je "napao" krajem ožujka.

- Nisam više u cvijetu mladosti i teže se oporavljam od napora, a nakupilo se dosta utakmica. Igralo se svaka tri dana, odradio sam skoro sve i sustigao me umor, a ostavila je traga i korona te nisam bio pravi u posljednjim kolima. Na gostovanju u Šibeniku te doma protiv Gorice i Lokomotive se vidjelo da nemam energije i u najbitnijim utakmicama nisam bio na svom nivou. Svjestan sam toga, ali mislim da sam ostatak sezone dobro odigrao, smatra Blagojević, koji još uvijek čeka na svoj prvijenac od povratka u zeleno-žute redove. - Istina, odigrao sam preko 40 utakmica i pogodio u nekoliko navrata okvir gola, ali mrežu još nisam zatresao. Imao sam prilika i mogao sam zabiti tri-četiri pogotka, ali nisam se time previše opterećivao. Imam 34 godine i ne ganjam osobne dosege, već sam se stavio u korist momčadi te mi je najbitnije bilo da pomognem ovim mladim momcima i da zajedno ispunimo svoj cilj. U tome smo uspjeli, a pogodak će već doći.

Povezane vijesti

• HNL: Zagreb - Dinamo 1:2, remi Intera i Splita
• HNL: Istra 1961 na Drosini poražena od Intera (1:2)
• HNL: Zeleno-žuti osvojili bod u Kranjčevićevoj