Među ljubiteljima ove plemenite vještine, prije svega zbog načina boksanja, hrvatski teškaš Alen Babić kontinuirano izaziva reakcije. Ujedno je vrhunski samopromotor, majstor direktnog, neposrednog i energičnog komuniciranja kojem ne trebaju specijalizirane agencije kao posrednici između njega i javnosti. Za vrstu komuniciranja koju Babić prakticira, čovjek mora imati visoku razinu inteligencije, brzog snalaženja u svakom trenutku. On je definitivno posjeduje. Ubojitim šakama tako se priključuje, kao neizostavni dio, i ubojiti jezik.

Babić je trenutno u nevjerojatnom nizu od devet pobjeda nokautom u devet profesionalnih mečeva. Udarač je koji s jedva stotinjak kilograma bez većih problema ruši i dvadesetak kilograma teže suparnike. Udara nevjerojatnom žestinom i tempom, izbacuje najveći broj udaraca po rundi među svim teškašima. Savage – divljak: to mu je službeni nadimak po kojem je prepoznatljiv.

Meč s Hrgovićem

Protekle subote našli smo se kasno popodne na trgu u polupraznom Rovinju. S gustom bradom izgleda poput vikinga, kao da bi svaki trenutak mogao uskočiti u istoimenu seriju. S njim su došla dva prijatelja iz mladosti. Vidi se da drži do tih odnosa. Vezan je za ljude, posebno za majku. Bez njenog odricanja i pomoći ne bi bio tu gdje je sada. Jednom, kad se lomilo, kaže a je, ni sam ne zna kako, hitno uletjela s 35 tisuća kuna za jednu u nizu od četiri operacije nosa.

- Karijera profesionalnog boksača vam je u uzlaznoj putanji. Pritom ste i medijski vrlo aktivni i atraktivni.

- Sve radim spontano. Ne razmišljam unaprijed o tome što ću reći na ovakvom intervjuu. Događa se ono što sam i htio da se dogodi. Prije sam sanjao ovakav razvoj karijere, a sada to proživljavam. Ne glumim, ljudi mi vjeruju, vide da sam iskren i zato me podržavaju.

- Postoji li u vašoj karijeri neki konačni cilj kojem stremite? Možda zarada od pet, deset milijuna dolara, ulazak u top 10, skidanje barem jednog velikog skalpa…

- Ništa od navedenog! Moj je konačni cilj, ili jedan od njih, u Hrvatskoj napraviti ogroman meč s kolegom Hrvatom, glupanom Hrgovićem! Želim da to bude povijesni događaj. Hrvatska nikada nije imala takav meč dvojice Hrvata koji su u top 30 boksača teške kategorije.

- Meč dvojice Hrvata, Vas i Hrgovića, koji se stvarno ne vole.

- Ne volimo se. No konačni cilj mi nije on, nego raditi velike stvari. Ali, da se razumijemo, ne zanimaju me ludi milijuni i pojasevi. Nisam s time opterećen. To dolazi samo po sebi i to će doći. Imam tim ljudi oko mene koji se bavi s mojom karijerom

- Koliki je taj tim?

- Ima desetak ljudi. Jedan među njima je s Harvarda.

- Zadovoljni ste dosadašnjom karijerom?

- Karijera mi se odlično vodi. Cilj je pobjeđivati. Imao sam desetak godina teškog amaterskog boksačkog iskustva. Sada želim skupiti desetak godina profesionalnih borbi. Uživam u tome već dvije, tri godine. Ostalo je još sedam, osam…

Strašan pritisak

- Imate nevjerojatan niz brzih nokauta i brzih završetka mečeva. Osjećate li pritisak? Pribojavate li se meča u kojem ćete izgubiti dosadašnju dominaciju, a možda i sam meč?  

- Za svaki meč imam, odnosno imao sam strašan pritisak. Od mene se puno očekuje. Uostalom, i ja puno pričam! S druge strane, jedva čekam da dođe i taj meč u kojem će me netko pobijediti i riješiti određenog pritiska. Taj prvi poraz bit će predivan, oslobađajući!

- Malo je neuobičajeno s boksačem pričati o potencijalnom porazu. Jeste li mentalno spremni za poraz?

- I više od toga! Moj dosadašnji život sastojao se od 90 posto poraza. Sve je bilo krivo, ništa nije išlo kako treba. Na to sam se naviknuo. Valjda još uvijek živim u tom filmu i po načelima koja sam onda usvajao. Ne živim kao neki prvak, veliki pobjednik. Više se doživljavam gubitnikom.

- Imali ste težak život, mladost i odrastanje?

- Iskreno, jesam. Živio sam, izuzimajući iznimke, kao i gotovo svaki čovjek u Hrvatskoj, bez pozitivnog starta koji su mi osigurali roditelji. Sve sam morao sam. I to je znalo biti jako teško. Zbog svega toga puno se ljudi prepoznaje u meni i zato me prate. To mi je i cilj. Identificiram se s radničkom klasom, jer je i moje porijeklo takvo. U Engleskoj me doživljavaju da sam celebrity. Uvjeravam ih da nije tako, nego upravo suprotno. Ma neka misle što hoće…

- Porijeklo očito utječe na vaš odnos prema boksu, način boksa, pristup životu…

- Potječem direktno iz radničke klase. Otac i majka odavno su razvedeni. S očeve strane nisam imao podršku. No imam majku cijeli život. Drago mi je da joj sada mogu priuštiti što želi i treba. Kupit ću joj i kuću. Zaslužila je to. Sestru je podignula do magistre ekonomije, mene je pomagala… Puno joj dugujem.

- A otac?

- Imamo kontakt, ali nikad nismo imali neku povezanost. Otišao je od sestre i mene, ali OK smo, čujemo se. No nikad nisam upoznao tu neku stranu očeve ljubavi prema sinu.

Prilika života

- Za vrijeme amaterske boksačke karijere uzdržavali ste se radeći i kao redar o noćnim krugovima. Neminovno ste dolazili u kontakt s kriminalom. Jeste li bili na granici ili u iskušenju da skrenete na drugu stranu zakona?

- Bilo je puno ponuda. Mogu reći, da - bio sam na granici zakona. Šuljao sam se, ali sam brzo vidio da to nije ono što ja želim od života. Nisam htio život ulice, mraka i opasnih tipova. To me nije privlačilo. Trening me spasio i izvukao s tisuću crnih mjesta.

Povezane vijesti

• Babić: Mogu postati "besmrtan" u boksačkim krugovima
• Ponajbolji hrvatski boksač, Rovinjež Alen Babić "Savage" poražen prekidom u prvoj rundi
• Emotivna poruka Alena Babića Savagea nakon poraza u borbi za svjetsku titulu: "Srce mi je slomljeno, ne znam što se dogodilo. Jedno je sigurno: vratit ću se!"