U povjerljivom razgovoru sa čovjekom unutar sustava FIFA-e doznao sam prije desetak dana da će se dogoditi ogromna promjena u pravilima nogometne igre. U četvrtak se to i službeno potvrdilo. Do kraja 2020. godine sva nogometna natjecanja mogu se odigravati s 5 izmjena igrača, uz opciju šeste izmjene ako se igraju produžeci! Prije nego se referiram na kompletnu tematiku, zadržao bih se na tren na uzročno-posljedičnu vezu te odluke.

Ona nam na najbolji način pokazuje kakav se epohalni "lom" dogodio sa nogometom od pojave korona virusa. IFAB (International Football Association Bord), jedina institucija s ovlastima mijenjati pravila, postoji od 1886. godine. U 134 godine zadržala je iskonski konzervativni pristup promjenama. Svaki prijedlog razmatra se godinama, gdje god desetljećima, prije nego se donese odluka. Sada je, eto, nakon praktično 2-3 mjeseca suživota s teškim posljedicama pandemije korona virusa, IFAB brzopotezno prihvatio prijedlog FIFA-e o pravu izmjena, praktično, pola momčadi. To nam više nego jasno govori da se nalazimo u super izvanrednom stanju.

Pravilo maratona

Nogomet je kao igra sazrijevao unutar nekoliko stoljeća, da bi prvi iskoraci uslijedili u 19. stoljeću u Velikoj Britaniji. Tamo se smatraju izumiteljima igre i domovinom nogometa kakvog danas poznajemo. Na koledžima se igralo svatko po svojim pravilima. No, od 1848. godine, kada su sa sveučilišta Cambridge pozvali predstavnike još 11 koledža te dogovorili prva pravila za međusobne utakmice, stvari su se počele mijenjati. Prvi službeno definiran nogometni klub, izvan sveučilišnih društava, bio je Sheffield FC, koji je 1857. godine napisao pravila s kojima bi igrao s drugim klubovima. Već 1863. godine nastao je FA, Nogometni savez Engleske, koji je počeo razvijati sustav prilagodbe pravila te vrednovao prijedloge novih klubova. Ubrzo se pokazalo da se u različitim zonama Velike Britanije nogomet igra po drugačijim pravilima, pa je FA pozvao savez iz Škotske, Walesa i Sjeverne Irske da se dogovore oko istih pravila. Točno 2. lipnja 1886. godine osnovan je IFAB, organ koji je do danas zadržao ekskluzivno pravo na promjene pravila. Jedino što se promijenio je sastav od 8 članova. U prvoj verziji su četiri britanska saveza imali po 2 predstavnika, a odluke su prolazile ako bi dobile tri četvrtine glasova (6 od 8).

U Parizu je 21. svibnja 1904. godine osnovana FIFA. Kako je nogomet preplavio svijet tako je utjecaj FIFA-e postao najjači. Slijedom toga, iako nevoljko, članovi Boarda morali su prihvatiti autoritet FIFA-e. Od 1913. godine je tako ona imala pravo na 4 predstavnika u IFAB-u. Iz toga je vidljivo da se odluke ne mogu nametnuti niti od strane FIFA-e, a niti od strane Britanaca. Ključan je konsenzus barem 2 britanska člana za promjene. I to objašnjava zašto su se pravila u nogometu tako sporo i teško mijenjala. Britanci su vrlo tašti na svoje "izume" a na nogomet pogotovo. Kako su i vrlo konzervativni, svaki prijedlog koji je dolazio iz ostatka Europe, odnosno svijeta, dočekivali su hladno. I tako odlučivali.

Porođajne muke

Vrijeme i razvoj se, međutim, ne može kočiti. Nogomet je postao najpopularniji sport na svijetu, najmasovniji, a Britanci su se morali suočiti sa stvarnošću u kojoj brojne nacije igraju bolje, uspješnije i atraktivnije. Slijedom toga, a i svojih vizija, kultura i temperamenata, tražili su podešavanje pravila igre modernijim vremenima. Kako je to bilo uvijek kao porođajne muke može vam dočarati slijedećih nekoliko primjera. U početku, kada su se tek pisala pravila, bilo je nešto dinamičnije, logično. Golman je uveden kao posebno mjesto (jedini igra i rukama) 1886. godine, ofsajd (s tri igrača iza napadača) 1887. godine, jedanaesterac 1890. godine, a današnje obvezne mjere igrališta 1896. godine. Godinu kasnije je definirana utakmica na 90 minuta i s momčadima od 11 protiv 11. Kroz par godina stvoren je tako temeljni pravilnik igre, koji se dotiče 17 točaka. To su igralište, lopta, igrači, oprema, sudac, službena lica, trajanje igre, početak i nastavak igre, lopta u igri ili izvan nje, rezultat, zaleđe, prekršaji i nesportsko ponašanje, slobodan udarac, kazneni udarac, izvođenje auta, udarac iz kuta, udarac iz gol auta.

Nakon toga IFAB kao da je "zatvorio priču". Evo, kad govorimo o epohalnoj odluci izmjena, dovoljno je reći da je tek 1958. godine IFAB dopustio zamjenu 1 igrača. I to golmana, i to ako je ozlijeđen! I to samo na prijateljskim utakmicama! Trebalo je proći deset godina da bi se utvrdilo pravilo o dvije izmjene, svejedno o kojem igraču je riječ. No, tek su 1970. godine dopuštene izmjene na službenom natjecanju, SP u Meksiku. Dijelom i zbog pritiska jakih nogometnih nacija, kao Brazil, koji je četiri godine prije na SP-u u jednoj utakmici ostao s 10 igrača jer se Pele ozlijedio. Na istom SP-u u Meksiku prvi puta su uvedeni noviteti, žuti i crveni kartoni, te izvođenje kaznenih udaraca kada nema pobjednika u igri. Treća izmjena igrača uvedena je na SP-u 1994. godine u SAD-u, da bi, eto, 26 godina kasnije dobili (doduše privremenu) odluku o 5 izmjena. Ovisi kako će se pokazati efikasnom, možda se i zadrži.

Naša pravila

Danas IFAB, čiji se tekst pravila slijeva kroz 210 stranica, sve teže odolijeva pritisku kojeg su nametnule ogromne promjene u ubrzanom svijetu. Digitalizacija i tehnološki napredak doprinose da se stavovi 4 predstavnika FIFA ipak lakše hvataju i kod britanskih predstavnika Boarda. To je i logično jer je Velika Britanija svoj nogomet praktično europeizirala (dovođenje trenera s kontinenta se donedavno tamo smatralo uvredom za učitelje nogometa Britance, danas je to trend), a unutar globalizacije preuzela je i one pristupe koji joj omogućuju financijski prosperitet njihovih liga. Tako se, eto, lakše članovi Boarda iz konzervativaca pretvaraju u suvremenike. Novac sve diktira.

Za Hrvatsku ligu, po meni, pravilo o pet izmjena je super stvar. Prije svega zato što su naši profesionalci u slabijim uvjetima nego su to europski po pitanju kampova, standarda života, igrališta i rada od malih nogu. Kako će se, ako se bude igralo, Prva HNL morati odvijati po ubrzanom ritmu, s pet izmjena će se moći dozirati kadar. I što je super važno, smanjiti će se rizik od ozljeda. Nakon dva mjeseca potpune pauze, pa mjesec turbulentne dinamike treninga (individualno, po grupama,…), igrači će biti sve samo ne fizički spremni za non-stop ritmove igre.

No, na stranu taj faktor, pravo promjene 5 igrača donosi i mogućnost držanja višeg ritma igre tijekom svih 90 minuta, osvježavanje momčadi i moguće obrate. Ipak, iz mog kuta gledanja, pet izmjena je jako dobra stvar za mlađe igrače. I to, opet pogotovo, za slučaj Istre 1961 i klubova kao što je pulski.

Do sada su se svi (i) proteklih godina Prve lige u Puli kleli u ideju guranja mlađih i domaćih igrača. Kao što su svi, uključujući gledatelje na tribinama Verude, Drosine, odustajali i negodovali o tom "guranju" kada bi izostajali rezultati. Pružati im šansu iziskuje i faktor strpljenja, i cijenu u rezultatu, ali to su kategorije koje uglavnom svima opstaju na verbalnoj razini. U praksi nema tolerancije, niti na tribinama, niti na klupi, i velikim dijelom zato u Puli nadareni mladi igrači ne uspijevaju iskoračiti. S pet izmjena je drugačije. One će se moći odraditi samo u tri tajminga, nećete moći mijenjati jednog po jednog, jer bi to uništilo igru i hranilo otezanje i polemike. Dakle, 2 puta 2 izmjene, plus 1.

Ako treneru i momčadi, recimo 3 izmjene, ne promjene slijed utakmice, teško je očekivati da će to i još dvije. No, kako god, dvije izmjene mogu biti bonus za ubacivanje mladih igrača, poglavito kad je rezultat možda već definiran. To je, dakle, jedan novi i vrlo dobar alat da se ipak više prostora pruži talentima, odnosno da ih se postupno uvodi u natjecateljski ritam prve lige. Mudar će biti onaj tko to iskoristi.

Povezane vijesti

• Vlakovi 21. stoljeća
• ROBERT MATTEONI: Kako je lijepo vidjeti vas opet
• METROPULA: Stari i novi vijek nogometa