Moram priznati da me na početku malo "prala" trema. Premda se utakmica trebala igrati bez gledatelja, domaći navijači bili su posvuda. Stajali su na okolnim zidovima, gledali iz kuća i reagirali na svaku sitnicu. Derali su se na svaki faul, tražili od suca žute kartone, a cijelu tu sliku zaokružila je željeznička pruga kojom je prošao vlak. Trebalo mi je malo vremena da se opustim, a onda sam se oslobodio, rekao je Lisica
Jani Atanasov i Mateo Lisica (Foto: Duje Klaric / CROPIX)
Istra 1961 će treći put u svojoj klupskoj povijesti igrati polufinale Kupa Hrvatske. Nakon 2003. godine kao Uljanik i 2014. godine pod današnjim imenom, "zeleno-žuti" su se i 2021. godine probili među četiri momčadi koje će među sobom odlučiti o novom vlasniku "Rabuzinovog sunca". Polufinalnu vizu pulski je klub izvukao u Oriovcu, gdje se u srazu s domaćim trećeligašem Oriolikom mučio u prvom poluvremenu, da bi potom u nastavku s tri pogotka stigao do pobjede.
Gledatelji posvuda
- Ulog je bio velik, polufinale Kupa, a na nama kao prvoligašima je bio imperativ pobjede, dok domaći igrači nisu imali što za izgubiti i krenuli su na sve ili ništa, stisnuli nas te nam u prvih deset minuta stvorili dvije odlične prilike. Stvarno ne znam kako smo onu njihovu prvu akciju uspjeli obraniti, ali nekako jesmo i onda smo, kako je vrijeme odmicalo, polako dizali nivo svoje igre, da bismo u drugom poluvremenu bili puno bolja momčad. Oni nam u nastavku niti jednom nisu zaprijetili, imali su jedan udarac s ruba kaznenog prostora, koji je išao ravno u golmana, i to je bilo sve. S druge strane, mi smo zabili tri gola, ali ukupno gledano, nije ovo bila lagana utakmica, priznao je 17-godišnji Mateo Lisica, najmlađi pulski prvotimac kojem je ovo bio debi u Hrvatskom kupu.
Lisica je posljednji nastup među "velikim dečkima" upisao 14. veljače na Rujevici, kad je u samoj završnici susreta zamijenio Gržana. Mjesec dana stanke, u kombinaciji sa specifičnom atmosferom koja ga je dočekala u Oriovcu, malo ga je sputalo na početku, no brzo se Lisica oslobodio i krenuli su njegovi proboji po desnoj strani. U 22. minuti kreirao je ponajbolju priliku Puljana u prvom poluvremenu, koju nije iskoristio Špoljarić, da bi deset minuta kasnije još jednom odlično prošao i prisilio domaćeg igrača da ga rukama zaustavi te dobije žuti karton, kojih je bilo tek dva na iznimno korektnoj utakmici.
- Iskreno, moram priznati da me na početku malo "prala" trema od cijele te atmosfere i nije mi bilo lako igrati. Premda se utakmica trebala igrati bez gledatelja, domaći navijači bili su posvuda. Stajali su na okolnim zidovima, gledali iz kuća i reagirali na svaku sitnicu kao da je prekršaj za penal. Derali su se na svaki faul, tražili od suca žute kartone, a cijelu tu sliku zaokružila je željeznička pruga, koja je bila odmah iza gola i u prvom poluvremenu je njom prošao vlak. Trebalo mi je malo vremena da se opustim, a onda sam se oslobodio i počeo sam igrati kao što sam to radio u mlađim uzrastima, istaknuo je Lisica. - Objasnili su mi treneri da je to moja najjača snaga, igra "jedan na jedan" i prolazak pored igrača te da te vrline moram više koristiti. Kad sam došao u seniorski nogomet, malo sam to zapostavio, jer ipak je to bio težak prelazak, ali radim na tome da se vratim takvom načinu igranja. Treba mi samo malo više povjerenja u samog sebe, a ovom prilikom mi je pomogla i činjenica što sam u zadnje vrijeme odigrao dvije utakmice za juniore, protiv Dinama i Dugopolja. One su mi dobro došle da malo vratim u formu, jer ne bi bilo dobro za mene da samo treniram i sjedim na klupi.
Teren kao na Velom Vrhu
Nakon 0:0 u prvom poluvremenu, trener Danijel Jumić je reagirao te u pauzi napravio trostruku izmjenu, no osim ulaska "svježe krvi" primjetna je bila i promjena u načinu igre pulske momčadi.
- Naš najveći problem u prvom poluvremenu je ležao u tome što smo tijekom igre premalo okretali strane, na što nam je i trener ukazao u svlačionici. Zahtijevao je od nas da budemo jače fokusirani te da više i brže okrećemo stranu, jer što to češće budemo radili, veća će biti šansa da domaći igrači pogriješe. To se i potvrdilo, a nakon što smo poveli, sve je bilo puno lakše. Oni su pali sa snagom i mirno smo kontrolirali zbivanja na terenu, naglasio je Lisica. - Sam teren je na izgled bio dobar, s finom travom, ali nije baš bio ravan. Malo je valovit i naliči onom na Velom Vrhu, ali sve u svemu solidan i moglo se na njemu normalno igrati te se s te strane nemamo što žaliti. Vjetar koji je puhao meni osobno nije smetao, a usto je u drugom poluvremenu zagrijalo sunce i baš je bilo ugodno za igrati. Što se tiče zbivanja na terenu, tu je sve bilo maksimalno korektno, praktički bez ijednog oštrijeg prekršaja te nitko od domaćih igrača nije išao "u meso".