Moglo mi je s te strane biti svejedno, jer sam znao da se bez obzira na ishod vraćam na Rujevicu, ali definitivno nije bilo tako. Istra 1961 mi je puno dala i iznimno mi je drago što sam joj pomogao na putu prema ostvarenju željenog cilja, rekao je Matej Vuk
Matej Vuk
U osam izdanja Lige deset, samo se jednom Istra 1961 mogla pohvaliti strijelcem s dvoznamenkastim brojem postignutih pogodaka. Bio je to Dejan Radonjić, koji je na "Drosinu" stigao u sezoni 2013/2014 i predstavio se s devet golova, da bi već u sljedećoj 16 puta zatresao protivničke mreže u tek 23 odigrane utakmice. Najbliže tom dosegu stigao je Ramon Mierez, koji se zaustavio na brojci devet, prvim topnikom pulskog kluba postajalo se i s pet pogodaka (Stefan Nikolić), a neslavni rekord drži sezona 2017/2018, kad su se na vrhu ljestvice našla petorica igrača s po tri postignuta gola.
"Zeleno-žute" strijelce ove je sezone predvodio Matej Vuk, 20-godišnji krilni napadač pristigao na posudbu iz Rijeke. Kao i većina suigrača, i on je stigao u Pulu u trenutku kad se prvenstvo već bilo zahuktalo, neposredno pred peto kolo u kojem je debitirao u Velikoj Gorici i odmah se predstavio pogotkom. Kasniji dolazak u kombinaciji s dogovorom po kojem ne smije igrati protiv matičnog kluba, utjecali su na broj odigranih prvenstvenih utakmica, ali uspio ih je Vuk na kraju prikupiti 26 i pritom se šest puta upisao među strijelce.
Kontinuitet igara
- Dobio sam u Puli točno ono što sam želio kad sam stigao na posudbu, a to je kontinuitet igara koji mi je trebao da se pokažem i potvrdim da mogu igrati na ovoj razini. Stoga će mi ova sezona ostati u lijepom sjećanju, ali glavni razlog mog zadovoljstva prvenstveno leži u činjenici da smo ostali u ligi. Moglo mi je s te strane biti svejedno, jer sam znao da se bez obzira na ishod vraćam u Rijeku, ali definitivno nije bilo tako. Istra 1961 mi je puno dala i iznimno mi je drago što sam joj pomogao na putu prema ostvarenju željenog cilja, nije dvojio Matej Vuk. - Usprkos teške sezone, bilo je dosta lijepih stvari kojih ću se sjećati. Pamtit ću neke pobjede, svoje golove Hajduku i Slaven Belupu, kao i onaj gušt koji sam osjetio igrajući finale Hrvatskog kupa. To su trenuci koji će mi sigurno ostati malo dublje zarezani u pamćenju, ali ono što će mi najviše ostati u sjećanju je da smo se u par navrata uspjeli izvući kad su nas svi već bili otpisali i izborili ostanak.