ISTRA 1961
MATEJ VUK Krilni napadač donio Puljanima pobjedu nad "farmaceutima" vrijednu devetog mjesta
Ovaj je definitivno postao najdraži, jer ima puno veću težinu i donio mi je najdražu pobjedu s Istrom 1961. Pobjeda tvoje momčadi je sama po sebi nešto što te u potpunosti ispuni, a kad tome sam pridoneseš pogotkom ili asistencijom, osjećaj je fantastičan, rekao je Matej Vuk
(Snimio Dejan Štifanić)
Dva dvomjesečna posta prekinuta su ove subote na "Drosini". Istra 1961 svladala je Slaven Belupo i tako upisala pobjedu na koju je čekala od 13. ožujka, a pogodak s kojim je neugodan niz prekinut postigao je Matej Vuk, koji je protivničku mrežu posljednji put zatresao 10. ožujka. Krilnom napadaču bio je to šesti pogodak u sezoni kojim se odvojio od Šime Gržana i osamio na vrhu klupske ljestvice strijelaca, a drugi je put zabio u utakmici okončanoj rezultatom 1:0. Prvi put pošlo mu je to za nogom u 10. kolu protiv Hajduka i to mu je, po vlastitim riječima, bio najdraži pogodak u karijeri. Do ove subote.
Stresna utakmica
- Ovaj je definitivno postao najdraži, jer ima puno veću težinu i donio mi je najdražu pobjedu s Istrom 1961. Pobjeda tvoje momčadi je sama po sebi nešto što te u potpunosti ispuni, a kad tome sam pridoneseš pogotkom ili asistencijom, osjećaj je fantastičan, rekao je Matej Vuk. - Bilo je i malo sreće u toj akciji, jer mi se nakon ubačaja Hujbera i pokušaja Hare lopta odbila u noge, ali kad si pošten i sto posto unutra, onda te i sreća nagradi. Jednostavno nam se vratilo i tko god je poslije utakmice ušao u našu svlačionicu, mogao je vidjeti koliko nam je ova pobjeda značila i koliko nam je veselja donijela. Pao nam je jedan ogroman teret s leđa. Svjesni smo da ništa još nije gotovo i da nam ostaje još to posljednje kolo, ali stvarno smo napravili puno posla s ovom pobjedom.
Od prvog sučevog zvižduka, prisutan je u igri domaće momčadi bio rezultatski imperativ s kojim se nije bilo lako nositi.
- Imam 20 godina i tek sam ušao u taj nogometni svijet, ali nikad nisam igrao ni približno tako stresnu utakmicu poput ove sa Slavenom, a posljednjih deset minuta bio je živi užas. Na sve one njihove duge lopte koje su ubacivali u naš kazneni prostor, samo sam se molio da ih naši stoperi što dalje izbiju. Ako je meni kao igraču bilo tako stresno, mogu misliti kako je tek navijačima i ljudima koji vole ovaj klub. Njima je bilo deset puta gore, u to sam sto posto siguran, uvjeren je Vuk. - Mi igrači smo ipak za vrijeme utakmice koncentrirani na neke druge stvari i nismo svjesni svega ostalog s čime se susreću oni koji to gledaju i koji su pod većim stresom od nas na terenu.
Što se same utakmice tiče, Vuk ne dvoji kako je na kraju bolja momčad stigla do trijumfa.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
