ODBOJKA
MATEA IKIĆ: Otkad igram za Hrvatsku, atmosfera nikad nije bila bolja
Prvi je cilj biti među četiri reprezentacije koje prolaze u osminu finala, odakle kreće nokaut faza, a onda bi bilo lijepo napraviti još jedan korak, što će biti puno lakše ostvariti ako osvojimo željeno drugo mjesto u skupini, rekla je Matea
Pulska odbojkašica Matea Ikić upisala je još jednu crticu u svojoj iznimno bogatoj igračkoj karijeri. Nakon što je 1996. godine, sa 17 godina na plećima, napustila redove matične Pule i otisnula se u "bijeli svijet", Matea je igrala u šest različitih zemalja i pritom branila boje 13 klubova. Najduže se zadržala u Italiji, gdje je promijenila sedam adresa, u Poljskoj je igrala za dva kluba, po jednog je promijenila u Rusiji, Rumunjskoj i Francuskoj, a sad je toj impresivnoj niski dodala i Kazahstan, gdje je odradila sezonu u redovima Altaya iz Ust-Kamenogorska te s njim stigla do naslova državnog prvaka.
- Bilo je to jedno jako zanimljivo iskustvo. Tamošnji stanovnici grad zovu Oskemen i smješten je u najistočnijem dijelu Kazahstana, blizu granice s Kinom i Mongolijom. Riječ je o industrijskom gradu s preko 300 tisuća stanovnika, jako zagađenom, a usto je i tamo jako hladno jer se temperatura zimi spuštala do minus 40 te nisam previše izlazila. Uglavnom sam vrijeme provodila na relaciji između dvorane i hotela u kojem sam živjela, a usto je i način natjecanja takav da ste često odsutni pa se i ne stigne previše toga pogledati, nadovezala se Matea Ikić. - U tamošnjoj prvoj ligi nastupa osam ekipa i turnirski je način natjecanja. Svaki mjesec odeš u jedan grad, tamo ostaneš 15 dana i odigraš sedam susreta. Bilo je pet takvih turnira pa potom play-off, a kad tome pridodate kup i super kup, odradile smo stvarno puno utakmica i s te je strane sigurno bolje da smo igrale turnirski, nego da smo stalno putovale. U Kazahstanu su ceste jako loše, nešto je malo bolje oko glavnog grada Astane gdje je napravljena auto-cesta i to je sigurno jedan od razloga zašto su se odlučili za ovakav način natjecanja.
Matea je u prosincu s Altayem nastupila na svjetskom klupskom prvenstvu održanom u Kini i osvojila peto mjesto, dok je proljetos, također u Kini, bila četvrta na azijskom klupskom prvenstvu, nakon čega je uslijedio povratak kući.
- Letjela sam iz Pekinga za Frankfurt, potom ulovila direktan let za Pulu i doma stigla za 12 sati, što je odlično. Da sam putovala iz Kazahstana trebalo bi mi, uz dosta sreće, barem 15 sati, a zimi kad ima manje linija i puno više, jer su povezani samo s Moskvom pa bi bilo dosta presjedanja, istaknula je Ikić. - Što se tiče same odbojke, u Kazahstanu se dosta ulaže u sport i liga je u usponu, a mi smo imale jaku ekipu. Od strankinja bila je tu poznata Natalija Mamadova, rođena Ukrajinka koja je nastupala za reprezentaciju Azerbajdžana te srpska reprezentativka Bojana Radulović. Na klupskom svjetskom prvenstvu bila je s nama i Silvija Popović, libero srpske reprezentacije, no ona je potom u domaćem prvenstvu igrala za Altay 2, našu drugu ekipu.
Po okončanju klupskih obveza, Matea se okrenula reprezentativnim. Nakon što je nastupila na prvenstvu Europe 2017. godine na kojem je Hrvatska osvojila 11. mjesto, u narednom ciklusu kvalifikacija za europsku smotru nije nosila dres s državnim grbom, ali novo okupljanje najboljih odbojkašica Starog kontinenta neće proći bez nje.
- Bila je dosta neozbiljna situacija uoči prošlog europskog prvenstva, jer je dva dana pred odlazak Miroslav Aksentijević smijenjen s mjesta izbornika i na njegovo mjesto doveden Igor Lovrinov, koji je potom sam dao ostavku na Mediteranskim igrama i stigao je Daniele Santarelli. Riječ je o mladom stručnjaku koji me nikad nije trenirao, ali znam ga još kao igrača iz Italije, a usto je oženio i moju bivšu suigračicu, Monicu De Gennaro. Poznat mi je njegov način rada, sviđa mi se ta talijanska škola u kojoj treneri stalno rade na sebi i unapređuju se, a i cure iz reprezentacije koje se sada s time prvi put susreću su oduševljene, otkrila nam je Ikić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
}
