Predugo je već Cvitanović u nogometu kao igrač i trener da ne bi osjetio igre i igrice koje se lome na leđima nogometaša Istre 1961. U njegovoj situaciji to je sigurno još više izraženo od nas koji smo navikli na taj folklor i već smo oguglali na činjenicu da su "svi jednaki, samo su neki jednakiji"
Kad se po njenom okončanju bude napravila rekapitulacija tekuće prvoligaške sezone, 13. Istre 1961 u najjačem razredu hrvatskog nogometa, ono što će biti posebno istaknuto su utakmice koje su, po principu "što bi bilo, kad bi bilo", mogle zeleno-žute poklonike sačuvati nepotrebnog gubljenja živaca u njenoj završnici, a pulski brod uvesti u mirne vode. Ona iz prvog dijela sezone koja posebno "bode oči", odigrala se u 16. kolu kad je na "Drosinu" stigao Inter. Istra 1961 dočekala je tu utakmicu na krilima tri boda osvojena u Velikoj Gorici i umjesto da ih "oplodi" trijumfom nad "divom iz predgrađa", uslijedio je razočaravajući poraz koji je doveo do toga da je na zimsku stanku otišla kao pretposljednja momčad na prvenstvenoj ljestvici.
Kazna za promašaje
Proljeće je donijelo nastavak posrtanja u ključnim ogledima, od poraza nakon blijede predstave na gostovanju kod Rudeša, do katastrofe u susjedskom derbiju s Rijekom. Taj su susret "zeleno-žuti" dočekali u dobrom raspoloženju zahvaljujući domaćoj pobjedi nad Osijekom i bodu osvojenom na gostovanju kod Lokomotive, no onda su ih Riječani bolno prizemljili pospremivši im u mrežu sedam lakih komada. Nije sramota izgubiti od bolje momčadi i nitko pulskim nogometašima ne bi zamjerio zbog tog poraza da je on stigao nakon muške borbe kojom nisu uspjeli nadomjestiti razliku u kvaliteti, koja je pretegnula na gostujuću stranu, ali pristup koji su na terenu prikazali izazvao je opravdani revolt njihovih najvjernijih pristaša.
Nakon riječke "sedmice", čak i oni najveći optimisti već su se počeli miriti s činjenicom da će se i ove godine prvoligaški status morati sačuvati kroz dodatne kvalifikacije, ali "keramičari" se i dalje nude na pladnju s jabukom u ustima te su u trenutku kad su praktički mogli razriješiti sve nedoumice, na domaćem terenu poraženi od već otpisanog Rudeša. Bila je to prilika za "zeleno-žute" da pobjedom u Velikoj Gorici zaostatak za Interom smanje na tri boda, te u utorak na "Drosini" dotuku direktnog konkurenta i s njim se poravnaju na ljestvici, uz povoljniji raspored u dva posljednja kola.
No, nisu je uspjeli iskoristiti premda su odradili više nego dobrih sat vremena tijekom kojih su, igrajući većim dijelom s čovjekom manje na terenu nakon isključenja Pavića, poveli i propustili još nekoliko izglednih prilika da izgrade nedostižnu prednost. I kako to u nogometu obično biva, kazna za propušteno je stigla u vidu četiri pogotka domaćina stisnutih unutar 23 minute. Bila je ta kazna puno teža nego što su to Puljani zaslužili po prikazanom na terenu, ali trener Igor Cvitanović svojim pulenima nije zamjerio činjenicu što su u završnici još jednom potonuli, svjestan da su takvom raspletu poprilično kumovali "ljudi u crnom".