Osjećaj kako poslije poraza razmišljam da je to moglo bolje izgledati, da nisam dao sve od sebe ili da sam nešto trebao napraviti drugačije te da požalim kako sam se borio, to je nešto najgore što mi se može dogoditi, rekao je 15-godišnji Puljanin
UČENIK I UČITELJ - Ivano Čelić i Edi Višković
Ivano Čelić, član pulskog Planet Sporta, lani je u Crnoj Gori upisao svoj debi na velikim natjecanjima i na Europskom prvenstvu u kickboxingu za starije kadete osvojio dvije medalje u kategoriji +69 kg, zlatnu u light contactu i srebrnu u point fightingu. Da rezultati ostvareni u Budvi nisu bili slučajnost potvrdio je ove godine u talijanskom Jesolu, gdje je na Svjetskom prvenstvu u istom uzrastu stigao do nove dvije medalje. U point fightingu okitio se broncom, dok je u light contactu nastavio s dominacijom te europskom zlatu pridružio i svjetsko, svladavši na putu do najviše stepenice pobjedničkog postolja Brazilca Galvaa Modesta Picheka Vilarda Murila, Grka Alexandrosa Daiosa, Irca Orana Bradyja i Poljaka Karola Kruka.
- Naravno da svjetski prvak ljepše zvuči od europskog, ali to ne znači da mi je ovo zlato draže od onog osvojenog prošle godine. Oba su mi podjednako draga, jer sam u Budvi po prvi put nastupio na velikom natjecanju i kad sam dogurao do finala u kojem me čekao Rus Andrej Makarov, svi su mislili da ću izgubiti tu borbu i jedino o čemu se razmišljalo je da me protivnik ne ozlijedi. No, kad je borba krenula, vidjelo se da ga mogu pobijediti, što mi je na kraju i pošlo za rukom te mi je bilo drago da sam uspio sve iznenaditi, prisjetio se Ivano Čelić. - U Italiji sam se sada borio pametno. Nisam napadao kada nije trebalo niti bih u završnici borbe krenuo naprijed punim gasom, ako sam u tom trenutku imao prednost. To nije imalo smisla, jer nisam želio da se dogodi nešto što će odvesti borbu u neželjenom smjeru te da u završnih pet sekundi izgubim ono što sam praktički već imao dobiveno.
Čelić priznaje kako mu je prva borba uvijek najteža, a potom postaje sve bolji kako natjecanje odmiče.
- Lani u Budvi sam jako loše odradio prvu borbu. Ispalo je kao da sam izgorio od prevelike želje, jer sam puno očekivao od natjecanja što je dovelo do velike nervoze i u prvoj sam borbi bio nikakav, premda sam je na kraju pobijedio, a potom mi je naraslo samopouzdanje i to je puno bolje izgledalo. Kad borba završi, kod mene nema puno emocija niti se počinje javljati nervoza pred sljedeću. Bio ja više ili manje zadovoljan onime što sam pokazao, po glavi mi se u prvom trenutku ne mota ništa vezano uz ono što me kasnije očekuje. Odem skinuti opremu, malo legnem i odmorim se, a onda se polako počinjem okretati onome što me čeka sutradan, otkrio nam je 15-godišnji Ivano. - Nisam poput nekih boraca koji mjesec dana prije natjecanja razmišljaju isključivo o njemu te im iz dana u dan raste uzbuđenje, a s njim i trema. Ja sam potpuno opušten sve do dana kad imam prvu borbu, a onda mi ljudi koji su sa mnom kažu da sam blijed i da izgledam kao da jedva mogu hodati. U tim trenucima stvarno osjećam veliku nervozu, ali ona nije posljedica toga da se ja bojim dobiti batine, kako se to kaže, već se bojim poraza, odnosno razočaranja koje on donosi. Osjećaj kako poslije poraza razmišljam da je to moglo bolje izgledati, da nisam dao sve od sebe ili da sam nešto trebao napraviti drugačije te da požalim kako sam se borio, to je nešto najgore što mi se može dogoditi.
Čelić ne dvoji da mu light contact paše bolje od point fightinga i da će njega odabrati ako se jednog dana odluči fokusirati samo na jednu disciplinu, ali zasad nastavlja dalje voziti dvostrukim kolosijekom.
- Light contact mi ide bolje jer je to kontinuirana borba i ne moram se toliko suzdržavati, a usto su u plus kategoriji protivnici uglavnom sporiji od mene, pa se mogu više osloniti na tehniku i brzinu. Moje su visine, fizički jaki te protiv njih mogu izlaziti iz konflikta i kontrolirati borbu na svoj način. U point fightingu se borim protiv boraca koji su niži i brži od mene, pa moja dužina ne dolazi toliko do izražaja. Uglavnom su to specijalisti za tu disciplinu, koji su fokusirani na brzinu i ulazak, istaknuo je Ivano. - Svjestan sam da sam na ovom nivou među rjeđim borcima koji rade obje discipline. U većini država, naročito tamo gdje je kickboxing jako razvijen i trenira se dvaput dnevno, teško je biti uspješan u dvije discipline i stoga se borci fokusiraju na jednu. Ja volim nastupati u dvije i zasad neću ništa mijenjati, a jedan od razloga leži i u mogućem sudačkom previdu, koji se može dogoditi tijekom borbe. Sitnica ili slučajnost može dovesti do poraza u kojem neće biti moje krivice, pa je s te strane dobro imati priliku za popravni.
Lani u Budvi, u finalnoj borbi u point fightingu Čelića je zaustavio Nijemac Fynn Mager. Ove godine se u polufinalu previsokom preprekom pokazao drugi Nijemac, Quentin Marx, koji je potom otišao do zlata.
- Mager je u međuvremenu prešao u juniore, no zamijenio ga je klupski kolega Marx. Sličan je tip borca, slično radi i poslije borbe je bilo komentara da sam ga mogao pobijediti, samo da sam se malo bolje kretao i više napadao. Uvijek ima nešto što se može popraviti, svjestan sam toga, ali nekad treba biti realan i priznati da je protivnik bio bolji i brži od mene te si ne mogu ništa zamjeriti zbog tog poraza, svjestan je Ivano.
Čelić će se ove godine oprostiti od uzrasta starijih kadeta i 2023. godine će nastupati u konkurenciji juniora.
- Najveća promjena će biti u tome da se više neću boriti s puno težim protivnicima. U starijim kadetima nastupao sam u kategoriji +69 kg i onda bih ja sa svojih 85 kg stao nasuprot borca koji imaju 110-120 kg. Vidjet ćemo kako ću se fizički razvijati i da li ću dobiti mišićnu masu, no za očekivati je da ću iduće godine nastupati u kategoriji do 84 kg ili, što je vjerojatnije, do 89 kg. Zasad ne idem toliko u širinu koliko u visinu i trenutno imam 196,5 cm, ali još rastem te se nadam da ću dogurati do dva metra, da zaokružim brojku, zaželio je Ivano, koji na velikim natjecanjima nije bio najviši borac u svojoj kategoriji. - Nisam baš naviknut gledati protivnika u oči, ali lani u Budvi su Ukrajinac i Rus bili viši od mene, dok je ove godine to bio Poljak. U jednu ruku mi je zanimljivo kad vidim da ima još visokih boraca, ali neki put zna biti i malo zastrašujuće.