MMA "TROJANAC" MEGDANOV PRVAK TEŠKE KATEGORIJE
IVAN VITASOVIĆ: Ovakav meč te ispuni u potpunosti pa i pobjedu na kraju puno emotivnije doživiš
Ponosan sam što sam osvojio pojas, a dodatni gušt daje način kako sam stigao do njega. Da mogu birati između pobjede u prvoj minuti i one ostvarene nakon ovakve borbe, uvijek ću izabrati ovo drugo. Osim što puno više naučiš iz ovakvog meča, on te ispuni u potpunosti, rekao je Vitasović
Ivan Vitasović (Snimio Danilo Memedović)
Kad je službeni najavljivač u ringu, postavljenom u centru Šapca, po završetku borbe između Ivana Vitasovića i Španjolca Daniela "Jacarea" Toleda objavio kako smo dobili novog prvaka Megdana u teškoj kategoriji, član pulskog Trojana je podizanje ruke u zrak dočekao s reakcijom koja je bila kombinacija olakšanja i emotivnog pražnjenja te završio u zagrljaju svog trenera Zelga Galešića.
Borba za pamćenje
- Istina, emotivno sam sve to proživio, jer puno je iza svega toga bilo i drugih stvari koje ljudi sa strane ne vide. Privatni problemi, usklađivanje poslovnih obveza sa svakodnevnim treninzima koji su stvarno naporni, puno je toga što se nakupilo u pozadini i onda kad priči dođe kraj, emocije poteknu iz tebe. Najbitnije je da je sve sjelo na mjesto, dobio sam borbu i stvarno je bio lijep osjećaj, nije krio Ivan Vitasović. - Ponosan sam što sam osvojio pojas, a dodatni gušt daje način kako sam stigao do njega. Da mogu birati između pobjede u prvoj minuti i one ostvarene nakon ovakve borbe, uvijek ću izabrati ovo drugo. Osim što puno više naučiš iz ovakvog meča, on te ispuni u potpunosti pa i pobjedu na kraju puno emotivnije doživiš, nego kad nekog brzinski svladaš. Kad sam kasnije na miru pogledao snimku, pokušao sam to napraviti iz navijačkog kuta i mogu reći da je borba bila za pamćenje te vjerujem da su gledatelji uživali.
Prva runda otišla je na Vitasovićevu stranu, no u drugoj je branitelj pojasa prvaka bio uspješniji i tako vratio stvari na početak.
- Toledo me pogodio prvim udarcem kojeg je uputio u borbi, no potom sam ja preuzeo kontrolu, a on je potvrdio ono što sam znao od ranije, da je dobar i tvrd borac te je preživio teške udarce, istaknuo je Vitasović. - Na početku druge runde ulovio mi je nogu prilikom pokušaja low kicka i srušio, a čim sam pao pogodio me jednim "čekićem" i otvorio arkadu. Krv mi se odmah počela slijevati u oko i 30-ak sekundi nisam ništa vidio te sam se pokrio rukama i istovremeno si micao krv. Sve mi je u tih pola minute bilo mutno i kad se promatra sa strane, izgledalo je u tim trenucima da je borba blizu kraju, ali nisu to bili toliko teški udarci, izuzev onog prvog. Nakon njega mi je sve zabljesnulo, ali potom me tek dva-tri puta čisto pogodio, nedovoljno da bih se osjećao ugroženim. Uspio sam se potom dignuti, pa me onda Toledo još jednom bacio, ali bila je to sasvim drugačija situacija, jer sam u međuvremenu došao k sebi. Uspio sam se malo odmoriti, oko mi je prošlo i normalno sam vidio te sam počeo ja njega pogađati s poda laktovima. Osjećao sam se ugodno i nisam više osjećao toliku prijetnju.
Jeziv borac
Treća runda donijela je vatromet u kojem je "trojanac" bio uspješniji i na kraju slavio jednoglasnom sudačkom odlukom.
- Nakon prve runde Zelg mi je rekao da tako nastavim dalje, ali i da prilikom udaranja moram više eskivirati, micati glavom da me protivnik ne pogodi, što je u par navrata uspio. Poslije druge je samo ustvrdio da će treća runda biti odlučujuća i pritom mi još ukazao pažnju na nekoliko sitnica, ali moram priznati da ih se više ne sjećam, jer sam u tom trenutku toliko bio unutar borbe, da sam jednostavno bio u nekom svom filmu te se u meni probudio životinjski instinkt i nagon za preživljavanje, naglasio je Vitasović. - Znali smo obojica da je borba izjednačena i da moramo krenuti na sve ili ništa, što se i dogodilo. Uslijedila je otvorena razmjena udaraca, a ja sam bio nešto konkretniji i više sam pogađao. Falio je taj završni udarac kao šlag na kraju, jer kad bi Toledo osjetio da je uzdrman, odmah bi krenuo u pokušaj rušenja kako bi se oporavio. Dominirao sam, uspio sam ga i srušiti te sam znao da sam dobio treću rundu i vjerovao da je to dovoljno za pobjedu. Po okončanju borbe, i Toledo je digao ruke, ali po njegovim reakcijama osjetio sam kako je svjestan da je poražen. Jednostavno mu se to vidjelo na licu.
Komentatori nisu skrivali oduševljenje borbom u čijoj su najavi, tražeći najbolju riječ, Vitasovićevog protivnika okarakterizirali kao jezivog borca.
- Sa svim tim tetovažama na tijelu i razbijenim ušima, kao "uspomenom" na prijašnje mečeve, Toledo stvarno izgleda jezivo, ali svaka mu čast na svemu što je prikazao. Pravi je borac s junačkim srcem i pružili smo borbu u kojoj se moglo uživati, čemu je zacijelo pripomogao i čudan ring u obliku osmerokuta. Mali je to prostor koji ne dozvoljava puno kretanja, pogotovo nama dvojici koji smo veliki dečki. Od boraca se u takvom oktogonu očekuje samo akcija, a na njima je da odluče hoće li hrvati ili udarati. Tako je i ovaj meč izgledao, zaključio je Vitasović.
Bole vilica, oko i lakat
Tko je vidio Vitasovića po povratku u Pulu, teško bi stekao dojam da je riječ o borcu koji je unatrag nekoliko dana bio akter 15-minutne razmjene razornih udaraca dvojice teškaša.
- Još me malo bole vilica i oko od udaraca koje sam primio, kao i lakat koji mi je natekao od udaraca što sam ih zadao svom protivniku. Ništa nije slomljeno, to je najbitnije, a ovo drugo će uz malo mora i plivanja brzo proći, uvjeren je Vitasović. - Pobjeđivao sam u dosadašnjoj karijeri borbe koje su trajale 30-ak sekundi i one koje su se, poput ove, rastegle na 15 minuta, a na kraju sam se isto osjećao, slomljeno. Jednostavno, kad se emotivno isprazniš i adrenalin popusti, jednako si umoran neovisno o trajanju borbe i boli te cijelo tijelo, ali to je nešto na što se borac navikne.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
