Mogu reći da sam zadovoljan sa svime u Gruziji osim činjenicom da smo ispali pa mi je to jedino gorko iskustvo iz te istočne države. Iako sam igrao samo pola sezone bio sam najbolji strijelac lige, a kako sam imao ugovor samo na tih nekoliko mjeseci, nakon ispadanja nismo nastavili suradnju, rekao je Prelčec
Nikola Prelčec (snimio Milivoj Mijošek)
Istarskih igrača razasutih po stranim nogometnim ligama nema mnogo, tek nekolicina njih igra u najvišem rangu, dok su ostali u nižim ligama. Neki, koji su posljednjih godina bili izvan granica "Lijepe naše" još uvijek nemaju klub, samostalno treniraju i čekaju angažman. Među istarskim igračima koji su prošle godine bili u inozemstvu, a trenutno nemaju klub, su između ostalog i Luka Marić te Nikola Prelčec. I dok Marić uglavnom samostalno trenira u Kanfanaru, Prelčec to čini na Verudi s Uljanikom.
- Zahvaljujući Saši Koliću i ljudima iz Uprave kluba treniram s Uljanikom od kad su krenuli s pripremama, a prije toga sam radio po programu Saše Peršića kako bi bio spreman za budući angažman, reći će Nikola Prelčec koji se nada da će ovih dana ponovo put Azije.
Kako to još uvijek nije potvrđeno, nije htio govoriti o detaljima no zato je bio pričljiv kada je u pitanju njegov posljednji klub u Gruziji.
- Nakon što sam raskinuo ugovor s Rabotničkim iz Skopja, posredstvom mog bivšeg trenera stupio sam u kontakt sa Samtrediom u Gruziji i dogovorili smo suradnju do kraja sezone. Kako oni igraju po sistemu proljeće –jesen, ja sam tamo došao na polovici prvenstva i tek tjedan dana pred početak nastavka. Bili su "debelo" posljednji no nada u ostanak je postojala jer se klub pojačao. Između ostalog došlo je nekoliko igrača koji su igrali za Shaktkar, a našim pratiocima nogometa će biti poznat Giorgi Illurdize, bivši igrač Hajduka, no nismo uspjeli. Ja osobno ne mogu shvatiti taj njihov mentalitet, uopće ih ne pogađa poraz ni činjenica da su ispali, oni to gledaju kao posao i to je sve. Osim mene jedini stranac bio je jedan igrač iz Srbije i samo smo se nas dvojica brinuli, bili živčani zbog poraza, a svi ostali nisu pokazivali baš nikakve emocije. Nama je to bilo čudno i nepojmljivo, a njima sasvim normalno. Iako sam igrao samo pola sezone bio sam najbolji strijelac lige, a kako su oni ispali, a ja sam imao ugovor samo na tih nekoliko mjeseci, nismo nastavili suradnju.
Iako, da se pojavio neki drugi zainteresirani klub iz Gruzije ne bi imao ništa protiv ostanka.
- Iznenadio sam se kvalitetom lige, činjenicom da se nogomet dosta prati i ulaže u infrastrukturu. Stadioni su dobri, tereni izvrsni, ne igra se loše, tehnički ne zaostaju puno za nama, iako su taktički malo u zaostatku. Zahtjevi trenera su pomalo čudni i posve nelogični, barem za poimanje nogometa nas koji dolazimo sa zapada, ali na to se moraš priviknuti pa je sve u redu. Dinamo Batumi je jak klub, sigurno bi bio u gornjem djelu HNL-a, a općenito liga nije tako loša kako bi se moglo možda pretpostaviti. Liga se prati, ne mogu procijeniti kako je s gledateljima jer su bile restrikcije, malo su ih puštali, malo nisu, pa razna ograničenja, ali ljudi uz hrvanje, judo i ragbi vole i nogomet.