Stvarno bi se trebali dobro zamisliti da se sjetimo kad je posljednji put bila ovakva atmosfera u i oko Pattinaggija. Svaki sljedeći event je sve veći i sve jači, s kvalitetnijim borcima i tako ćemo nastaviti i u budućnosti, budite uvjereni u to, rekao je Tomislav Markulin, organizator priredbe

Ako je netko možda sumnjao da Tomislav Markulin i Zelg Galešić ne rade dobar posao s organizacijom borilačkih priredbi u Istri, taj je mogao u subotu, negdje oko 20 sati, doći pred ulaz u Pattinaggio bez prethodno kupljene karte i probati ući u dvoranu. Taj bi se pokušaj pretvorio u nemoguću misiju, jer svi oni koji su željeli uživo pogledati "Gladijator Fight Night 4" davno su već ispunili sva sjedeća mjesta na tribini i u parteru, a popunjene su bile i pozicije uz zid dvorane s kojih se, onako s nogu, moglo pratiti zbivanja u ringu.

- Stvarno bi se trebali dobro zamisliti da se sjetimo kad je posljednji put bila ovakva atmosfera u i oko Pattinaggija, sa smiješkom je konstatirao Tomislav Markulin, predsjednik Legije, udruge za promicanje borilačkih sportova koja je organizirala "Gladijator Fight Night 4". - Kako da ne budem zadovoljan kad sam vidio toliko ljudi u dvorani, a kad sam još saznao koliko ih je ostalo ispred nje jer nije bilo mjesta da uđu, moram priznati da sam ostao u čudu. Potvrda je to da radimo dobar posao koji ljudi prepoznaju, a prepoznaju nas i sponzori, koji nas prate te nam pomažu da budemo još bolji. Svaki sljedeći event je sve veći i sve jači, s kvalitetnijim borcima i tako ćemo nastaviti i u budućnosti, budite uvjereni u to.

Uz organizacijski uspjeh, trener pulskog Trojana Zelg Galešić mogao je uživati i u činjenici da su njegovi puleni prvi put na nekom eventu ostvarili stopostotni uspjeh. I to ne stoga jer im je on, kao "matchmaker", osigurao lakše protivnike.

- Nitko od njih sedmorice nije imao lagan posao. Svakom sam pronašao protivnika koji mu po svom stilu ne odgovara, a činjenica da su svi uspjeli stići do pobjede, potvrda je kvalitetnog rada u našem klubu, nije dvojio Zelg Galešić. - Premda je prihvatio borbu u zadnji čas, vidjelo se da je Bilićev protivnik u treningu i odmah je krenuo na rušenje. Ivan se od toga uspio obraniti, pokušao je potom s nekoliko atraktivnih udaraca iz stojećeg položaja, koji nisu prošli, i na kraju je do pobjede stigao u parteru, gdje je nominalno najslabiji. Mašović se borio protiv parteraša poput njega, jer sam htio vidjeti gdje će to završiti. Stigao je do pobjede, no namučio se za nju. I neka se namučio. Mikelić je, pak, dobio čvrstog i jakog protivnika s više borbi od njega, premda se Teo borio protiv opasnijih boraca i od samog početka je bio druga dimenzija od Talijana. Trebala mu je jedna ovakva pobjeda, da pokaže da je opet spreman za velike stvari.

Temperatura u i oko ringa rasla je kako su borbe odmicale, da bi svoj vrhunac dostigla kad su na red došle dvije završne.

- Vrtačić je barem u pet navrata tijekom meča bio u problemima, ali svaki se put uspio izvući iz njih. Izvukao se kad mu je protivnik bio na leđima i krenuo na gušenje, a isto je napravio kad je Krajačić došao u "full mount" i pripremao se da krene s udarcima. Vrhunac je stigao kad mu je protivnik uhvatio polugu na nozi, a Andi se uspio okrenuti, doći u dominantnu poziciju i krenuti s udarcima laktovima, koji su mu donijeli pobjedu u parteru, nabrojao je Galešić. - U završnoj borbi Vitasovića je Kubanac bacao kao da je lutka za napuhavanje, no sve to što je uspio preživjeti, samo je potvrda Ivanove kvalitete, ali i činjenice da je bio odlično kondicijski pripremljen. Ostao je smiren i nakon svog tog stresa uspio se dignuti i nastaviti po svom, držeći se zacrtanih ciljeva. Ono što me posebno oduševilo, bila je publika koja mu je u trenucima kad je bio u najvećim problemima, dala dodatnu snagu. Nije bilo osobe u dvorani koja je kraj borbe dočekala sjedeći, svi su bili na nogama i navijali, slika koju nikad prije u životu nisam vidio.

High kick u najboljoj maniri Cro Copa

Potez po kojem će se pamtiti "Gladijator Fight Night 4", definitivno je high kick kojim je Teo Mikelić "prizemljio" Talijana Raffaelea Minichina. Bio je to udarac koji je vratio povijest više od 13 godina unatrag i podsjetio nas kako je u japanskoj Saitami Mirko Filipović nokautirao Brazilca Wanderleija Silvu.

- Znao sam da imam pet-šest oružja s kojim ga mogu nokautirati, no cijeli dan sam zamišljao taj high kick i kako će on sjesti na pravo mjesto. Prošao mi je isprve i bio sam zbog toga sretan kao malo dijete. Protivniku su u tom trenutku ruke bile gore, spustio ih je možda tri centimetra s vrha glave, dovoljno da ga "očešem". Iskreno, još uvijek sam pod dojmom tog udarca, kao i činjenicom da je sav trud koji sam uložio došao na naplatu u najboljem mogućem trenutku te da sam na taj način završio borbu, praktički ne primivši niti jedan udarac, priznao je Teo Mikelić, koji ne krije činjenicu da je na dan održavanja borbe bio strašno nervozan. - Osjećao sam veliki pritisak jer sam se borio doma i puno je mojih prijatelja došlo u dvoranu da me podrži. Kad se borim van Hrvatske, u meč znam ući previše opušten, pa mi je s te strane pozitivna trema koja se stvorila pomogla da budem maksimalno koncentriran i motiviran. Imao sam svoju misiju i bio sam spreman da je ispunim, bez obzira na sve.

Na nervozu je sigurno utjecala i činjenica da je pulski event Mikelić dočekao s tri poraza u nizu.

- Više od dvije godine bio sam bez pobjede i u tom sam se periodu osim s protivnicima, mučio i sa samim sobom. Znate kako to obično ide, malo ti treba da poletiš u nebesa, ali isto tako ti je malo potrebno da se spustiš na zemlju. Počeo sam se pitati mogu li ja uopće više nekog pobijediti, da li sam izgubio sve što sam imao i da li uopće vrijedim. Shodno s time, pred ovu borbu nisam želio najavljivati da idem po svoju 20. profesionalnu borbu, jer svaki put kad sam to u prošlosti rekao, nije dobro završilo, istaknuo je Mikelić. - Na kraju je ispalo najbolje što je moglo. Pred domaćom sam publikom pokazao da ipak vrijedim i stigao do pobjede koja mi je baš trebala.

Vremena za proslavu Mikelić neće imati previše, tek nekoliko dana, a onda slijedi povratak treninzima jer ga već 28. ožujka čeka novi izazov.

- Nastupit ću na jakom turniru u Kišinjevu, glavnom gradu Moldavije, pod patronatom tamošnje organizacije FEA, koja je u svakoj kategoriji okupila četiri vrhunska borca. Uz mene, u kategoriji do 70 kg nastupit će Španjolac Garcia, Moldavac Matei i Ukrajinac Kazancev, bit će dvije polufinalne borbe i potom će se pobjednici iste večeri susresti u finalu, najavio je Mikelić.

Povezane vijesti

• EKSKLUZIVNI VIDEO Član pulskog Trojana se mjesec i pol dana pripremao na Tajlandu. TEO MIKELIĆ uoči borbe u Puli: "Nitko mi nije mogao parirati. Shvatio sam koliko vrijedim i koliko mogu dati u ringu"
• TEO MIKELIĆ, član pulskog Trojana neće nastupiti na borilačkoj priredbi u Moldaviji: "KAO DA NAM JE NETKO VEZAO RUKE I NOGE PA NAS NEGDJE OSTAVIO"
• PUNCH IT GYM U PULI OTVORIO PRVU EUROPSKU PODRUŽNICU Trener Denis Vojniković: Imamo ugovor na tri godine, ali MI ODLUČUJEMO O NAŠIM BORCIMA