nakon europskog prvenstva u poreču
Dugogodišnji izbornik hrvatske karate reprezentacije Dubravko Kolec Dubi: VEĆ NEKOLIKO GODINA "GANJAMO" OVO ZLATO
Hrvatska karate reprezentacija osvojila je u dvorani Žatika zlatnu medalju Europskog prvenstva u ekipnom natjecanju, te tako u potpunosti izbrisali žal koji je ostao nakon prošlog prvenstva u Guadalajari kada su Dubijevi dečki nesretno zaustavljeni korak prije finala
(snimio Duško Marušić Čiči)
Po sportskim uspjesima i odličjima s kojima su se s brojnih velikih natjecanja vraćali boksači, hrvači, judaši, karatisti, kao i natjecatelji u nekim drugim borilačkim disciplinama Pula bi se s pravom mogla dičiti i nazivom grada borilačkih vještina.
Uz najvećeg među njima, legendarnog Matu Parlova, kojem je njegov grad i ovoga proljeća odao počast postavljanjem spomenika na Giardinima, čitava je plejada onih koji su se većim ili manjim slovima svojim uspjesima upisali u tu zlatnu knjigu pulskog borilačkog sporta.
Zreli smo bili za europski tron
Odličja i sportski uspjesi nešto je s čim se, u svom životu posvećenom sportu, često susretao i dugogodišnji izbornik hrvatske karate reprezentacije Dubravko Kolec, no postoje odličja visokog sjaja koja posebno sjaje i u tako bogatoj sportskoj karijeri kakva je ona koja stoji iza popularnog Dubija.
S jednim takvim odličjem vratio se Kolec u Pulu prije nekoliko dana iz Poreča u kojem su njegovi puleni ostvarili jedan od najvećih uspjeha hrvatskog karate sporta. Hrvatska karate reprezentacija osvojila je u dvorani Žatika zlatnu medalju Europskog prvenstva u ekipnom natjecanju, te tako u potpunosti izbrisali žal koji je ostao nakon prošlog prvenstva u Guadalajari kada su Dubijevi dečki nesretno zaustavljeni korak prije finala.
- Već nekoliko godina "ganjamo" ovo zlato jer ekipa koja ju je osvojila na okupu je već nekoliko godina i ja već dugo vremena tvrdim da su zreli za europski tron. Ostvarilo se to napokon u našem Poreču, doma smo uzeli tu medalju i ostvarili ono što dosad, u hrvatskom karateu, nikad nismo, govori Kolec dok nam ponosno pozira sa zlatnim odličjem oko vrata.
Crnogorci u finalu nisu iznenađenje
Put do finala nije bio nimalo jednostavan, a tamo je Dubija i njegove dečke dočekala ekipa Crne Gore što je po mnogima bilo jedno od iznenađenja ovoga prvenstva. Hrvatski izbornik ne slaže se s tim jer karate je, kaže, sport u kojem nema puno prostora za iznenađenja.
- Danas svi treniraju, rade, pripremaju se, a oni koji ulažu u taj sport imaju i rezultate. Crnogorci u svojim redovima imaju nekoliko europskih i svjetskih prvaka u juniorskim i U21 selekcijama. Oni su na ovom prvenstvu pobijedili nekoliko karate velesila i to jednostavno ne može biti plod iznenađenja. Kvalitetni su i to su dokazali ulaskom u finale, ali tamo su naišli na bolje", sa zadovoljstvom konstatira Kolec.
Uz ograničenja koja je nametala pandemija Covida pripreme reprezentativaca započele su još prošle godine kada se nije ni znalo da će domaćin ovog natjecanja biti Poreč. Puno razumijevanja za te obaveze pokazao je Dubijev prijatelj i poslodavac Branimir Bojanić iz Pulaparkinga koji se kao veliki zaljubljenik u borilačke sportove i sam osobno angažirao i pomogao u logistici ovog prvenstva.
Hrvatska je domaćinstvo uspjela dobiti početkom ove godine, a Hrvatski karate savez, njihov službeni partner pulski Uniline i grad Poreč odradili su savršeno organizacijski posao i uspjeli bez i jedne greške organizirati jedno od najvećih sportskih okupljanja u zemlji u "covid eri". Na prvenstvu je, uz zlato, predsjednik HKS-a Davor Cipek izabran za glavnog tajnika EKF-a, a ostaje samo žal, kaže Kolec, što na tribinama Žatike nije smjelo biti publike jer uz njih i navijanje ova osvojena medalja bila bi bar još mrvicu slađa. Ali i ovako slatka je i na neki način kruna gotova dva desetljeća koliko se nalazi za kormilom hrvatske karate reprezentacije.
Malo ću "stati na kočnicu"
Bliži se, kaže, polako i vrijeme za "penziju" no do tad ima u planu ostvariti još poneku želju i san. Prvi je da njegov pulen Ivan Kvesić ili netko drugi osvoji olimpijsku medalju na predstojećoj Olimpijadi u Tokiju, a drugi da ovakve ekipa koja se ovjenčala zlatom u Poreču isti uspjeh ponovi i na svjetskom prvenstvu koje je zakazano za studeni.
- Vjerujem da to možemo, a onda mogu stvarno polako zaploviti prema mirnijim vodama i smanjiti intenzitet obaveza, kaže naš sugovornik. Dodaje kako ni to umirovljenje ne znači da se namjerava u potpunosti povući iz karate sporta, već samo malo "stati na kočnicu" i smanjiti brzinu jer godine, kojih je već 54, polako čine svoje i svatko vremenom počne osjećati njihov teret.
- Naravno da ću dok god mogu ostati koliko toliko aktivan i sudjelovati u radu s mladima u Centru borilačkih sportova u Puli jer, kako kaže, karate je njegov život i put, a dvorana utočište i mjesto na kojem se najbolje osjeća.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
