BK Pula prvi put u povijesti, potpuno zasluženo i uvjerljivo na Final Fouru u Rijeci OSVOJILA NASLOV PRVAKA HRVATSKE

Ako sam i osjetio mali pritisak kod mojih igrača u subotu pred polufinalni susret sa Zrinjevcem, u nedjelju toga nije bilo. Kada ih vidim, točno osjetim na svojim igračima kako će igrati. U nedjelju su gorjeli od želje za igrom, za pobjedom, vidjelo se to u njihovim očima i u tom trenutku sam bio sigurna da je pobjeda u finalu naša, kaže Zemunović

Čekali smo drugi dan. Ne zato što je jutro pametnije od noći. Uostalom, novi boćarski prvaci Hrvatske su i preskočili jutro, već zbog činjenice da su vjerojatno postali svjesni svega tek poslijepodne, kada su se probudili. Posve razumljivo, valja proslaviti premijerni naslov onako kako dolikuje. Ponosni na sebe i činjenicu da su na terenima protivnika, najtežeg protivnika u najvažnijoj utakmici sezone, pokazali kvalitetu. Pobjeđuje onaj koji je najbolji na jogima, onaj tko pokaže najviše na terenu, sve drugo su sekundarne stvari. I nije ih zasmetalo sve što je prethodilo samoj završnici. Zapravo, možda je to i bila dobitna formula.

Nisu iznevjerili

Kada bi se vratili godinu dana u nazad na završnicu u Puli, onda bi vidjeli silnu želju i motivaciju igrača s Verude, pritiska da budu najbolji pred svojom publikom. I nisu uspjeli. U nedjelju, kada su na Podvežicu otišli tek odraditi "Final Four" i nisu imali pritiska ispred sebe, pokazali su nadmoć, pokazali su kvalitetu više.

- Definitivno je i to u velikoj mjeri utjecalo na naš rezultat ovog vikenda. Ako sam i osjetio mali pritisak kod mojih igrača u subotu pred susret sa Zrinjevcem, u nedjelju toga nije bilo. Kada ih vidim, točno osjetim na njima kako će igrati. U nedjelju su gorjeli od želje za igrom, za pobjedom, vidjelo se to u njihovim očima i u tom trenutku sam bio sigurna da je pobjeda naša. Ja njima vjerujem, znam koliko oni mogu, i ponovo me nisu iznevjerili niti u jednom trenutku. Dapače, oduševili su me, s ponosom je istaknuo voditelj BK Pula Suad Zemunović.

- Ne smijem biti nezadovoljan jer smo prvaci, nema boljih, ali generalno gledano, ne samo nas već i ostale ekipe, bilo je vidljivo da u nekim disciplinama ne možemo ostvariti rezultat kojeg smo prije ostvarivali. I to je jedan od razloga zašto sam tražio da prije same završnice ipak igramo tri preostala kola prvog dijela prvenstva. Tu bi malo dobili na formi, na mirnoj ruci, vratili osjećaj... Sigurno bi tada bili bolji rezultati u finalnom turniru.

Voditelj BK Pule spomenuti će sjajnog Nikolu Hrelju.

- Oduševio me Hrelja i svaka mu čast. Osim što nam je baš on donio pripetavanje u polufinalnom susretu, pokazao je mirnoću i jako dobru formu u finalu kada je sam na stazi. Zbilja mi je drago da je dio nas, iako nisam iznenađen njegovom prezentacijom jer sam znao što od njega mogu očekivati kada je pristupio našem klubu. Postoje i neki igrači koji su dugi niz utakmica na zavidnoj razini pa te njihov rezultat ne iznenađuje, smatraš to kao nešto normalno. Primjerice Petar Barlian, ili Mario Percan, koji je deklasirao Beakovića. Istina je kako je u nekim godinama, ali ipak je on institucija, ipak je on Dinko Beaković.

Taktički savršeno

Državni prvak je postao i igrač koji je šest godina igrao županijsku ligu, i nije bio tek promatrač već je ostvario dvije pobjede u paru.

- Ma Dean Ikić je već bio naš igrač i ja jako dobro znam njegove kvalitete. Priznat ću da smo se upravo zbog boća bili malo posvađali i razišli na nekoliko sezona, a kako smatram da sport ne smije biti razlog da se ljudi svađaju, sve razmirice smo riješili i hvala Bogu on je opet u dresu BK Pule i dao je veliki doprinos ovom naslovu prvaka.

Najavio je voditelj BK Pula uoči završnice da u Rijeku idu odraditi završnicu, ali da se neće predati, no svejedno je očekivao dobar rezultat.

- Svašta ti vrluda mislima, sanjaš da kreneš s 8:0, očekuješ da ćeš ih slomiti. Onda misliš što ako bude drugačije, što ako oni tebe deklasiraju. Pomisliš što ako bude samo 4:4 i na kraju si super zadovoljan s vodstvom 6:2. Ponovit ću, vidio sam na mojim igračima da su spremni pobijediti, a te prve igre su nam bile samo dodatni poticaj. Više nismo ispuštali vodstvo i u zadnje klasične igre krenuli smo s vodstvom 11:7. E tu je trebalo odigrati taktički. Naravno da smo žrtvovali pojedinaca jer je s Marinom Miličevićem teško igrati i odlučio sam tu postaviti sebe. Sve ostale, sve najbolje, rasporediti da ostvarimo sve tri pobjede što se u konačnici i dogodilo.

Samo pola sata prije isteka vremena na sve četiri staze bio je negativan rezultat po Pulu.

- Moj negativan rezultat se i očekivao. Više sam gledao što se događa na ostalim terenima nego što sam bio koncentriran na svoju igru. Upravo iz tog razloga za 40 minuta sam izgubio kako bi izašao i s klupe bodrio moje dečke. Poklopilo se da je mojim izlaskom počeo uspon na sve tri staze i da se rezultat, iz onog negativnog, pretvarao u pozitivu i na kraju smo pobijedili u sve tri staze, upravo onako kako smo očekivali na početku. Dakle, moja procjena o sastavu u zadnjim igrama je bila odlična, ma koliko god nekima bila čudna. Vjerujem da smo ovom pobjedom svima "zatvorili usta" te da sam bio u pravu kada sam tvrdio da se do naslova prvaka dolazi na terenu, a ne u kancelariji.

Iako je bilo "iskra" prije same završnice, medijskog prepucavanja i demantija, Vargon je čestitao Puli na pobjedi.

- Korektno su čestitali i priznali da smo trenutno bolja ekipa od njih i svaka im čast. Čak je i njihov predsjednik, gospodin Ćuška, rekao da će unatoč svemu Zemunoviću stisnuti ruku ako ga ponovo pobjedi u Rijeci. I učinio je to, održao je obećanje. Doduše, nije to bio onaj pravi muški stisak ruke, bilo je mlako, ali vjerujem da je to posljedica distanciranja i zabrane rukovanje zbog virusa.

San Verudeža je ostvaren.

- Prije deset godina sam rekao da će Pula imati prvaka u boćanju i to se ostvarilo. Možda nam je trebalo malo više godina, ali smo skupljali iskustvo, sazrijevali, i sada napokon pokazali gdje se najbolje boća u Hrvatskoj. Bio je to moj dugogodišnji san koji je ostvaren. No, da ne bi netko mislio da više nemamo snova. O ne, čovjek bez snova i nekog cilja nema niti razloga živjeti. Sada ganjam Europu i neću stati dok ju ne pokorim i bitno je imati san.

Prvi ostvareni san je proslavljen dostojno.

- Najprije u Rijeci, pa smo stali u Delfari pored Pazinu u konobi kod Benjamina Guština, a onda i u Puli, a sigurno je da ćemo se skupiti još jednom. Kada se nešto dogodi prvi put to se ne zaboravlja, ostaje vječno i treba to obilježiti.

Za sam kraj je Zemunović poželio da na ovaj njegov osvrt završnice boćarskog prvenstva ne bude ni jedan demant, kao što se to događalo do sada.

- Ako ovog puta nađu nešto za demantirati onda im svaka čast, nasmijao se voditelj BK Pula Suad Zemunović - Suki, čovjek koji je doveo naslov prvake države u Pulu.