Sedam kandidata za novog predsjednika MOO-a

(Foto X)

Sedmero kandidata predstavit će se u četvrtak u utrci za nasljednika Thomasa Bacha na čelu Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) u sjedištu olimpijskog pokreta u Lausannei.

Novi predsjednik bit će izabran na 144. generalnoj skupštini MOO-a koja će se održati u Grčkoj od 18. do 21. ožujka.

Izvanredna sjednica MOO-a u četvrtak održat će se iza zatvorenih vrata, pa se neće znati kakva su dojam ostavili kandidati koji će za izlaganje imati po 15 minuta. Pitanja sadašnjih 110 članova MOO-a neće biti dopuštena, a predizborna kampanja također ima mnoga ograničenja.
Nakon izbora u ožujku, Bach će još neko vrijeme voditi MOO, a mandat mu istječe 23. lipnja ove godine.

Sebastian Coe je predsjednik Svjetske atletike i, poput Bacha, olimpijski je pobjednik, no prema predviđanjima vjerojatno bi najjače raskinuo s politikom svog njemačkog prethodnika.

“Previše moći u rukama premalo ljudi”, istaknuo je britanski lord u jednoj od svojih izjava. Kao organizator Ljetnih olimpijskih igara u Londonu 2012. ima dobre veze u svijetu, ali i brojne protivnike u vrhu MOO-a. Sa svojih 68 godina prije isteka prvog mandata dosegao bi trenutnu dobnu granicu za članove MOO-a, te zato obećava da će se ponovno kandidirati nakon četiri umjesto osam godina.

Kirsty Coventry iz Zimbabvea jedina je žena u skupini prijavljenih, ujedno i najmlađa, a Bach je navodno vidi kao najprikladniju nasljednicu. Pobijedi li 41-godišnja Coventry, bila bi prva žena na čelu MOO-a u povijesti, što bi se moglo promatrati i kao svojevrsni iskorak u vođenju olimpijske obitelji i prilika za modernizaciju organizacije. Olimpijska prvakinja u plivanju za neke je kontroverzna kao ministrica sporta Zimbabvea zbog nekoliko političkih skandala u koje je bila upletena. Nadalje, nedostatak međunarodnog iskustva i često prilično blijedi javni nastupi mogli bi umanjiti njezine šanse.Pridružila se MOO-u2013., predsjedala Komisijom sportaša, od 2018. članica je Izvršnog odbora, bavila se pitanjima financija i olimpijske solidarnosti te je na čelu Koordinacijske komisije za Olimpijske igre 2032. u Brisbaneu.

Deset godina stariji, Francuz David Lappartient je na čelu Međunarodne biciklističke unije i bio je na čelu kandidature Francuske za Zimske olimpijske igre 2030. Također je organizirao dugoročni ugovor MOO-a sa Saudijskom Arabijom za domaćinstvo Olimpijskih eSport igara. Uspon domaćeg političara u sportskom svijetu bio je tako strelovit, a vrlo dobro organizirana Olimpijada prošle godine u Parizu možda je Francuzu donijela dodatne bodove. Pitanje je je li u manje od tri godine članstva u MOO-u uspio privući dovoljno sljedbenika na svoju stranu.

Juan Antonio Samaranch Jr. sin je jednog od bivših predsjednika MOO-a, koji je i transformirao olimpijski pokret u oblik kakav danas poznajemo. Juan Antonio Samaranch vodio je MOO od 1980. do 2001. godine, primio je Hrvatsku u olimpijsku obitelj i također je uveo komercijalizaciju olimpijskog pokreta. Španjolčeva era kritizirana je zbog korupcijskih skandala i njegovog autokratskog stila vođenja. Sin mu je tijekom 23 godine članstva u MOO-u dogurao do dopredsjednika i izgradio gustu mrežu poznanstava. Samaranch Jr. obećava nove izvore prihoda i najavljuje da će "Olimpijske igre učiniti otvorenijima".

Šezdesetpetogodišnji Japanac Morinari Watanabe nedavno je izazvao pomutnju hrabrom idejom je planira istovremeno ugostiti Olimpijske igre u pet gradova na pet kontinenata. To bi omogućilo prikazivanje natjecanja uživo 24 sata dnevno u različitim vremenskim zonama. Ostali prijedlozi u njegovom izbornom programu također su konkretniji od onih većine njegovih protukandidata. Čelnik Svjetske gimnastičke federacije sam nikada nije bio vrhunski sportaš i vjerojatno nema veliku podršku unutar MOO-a za svoje reformske ideje.

Šezdesetdvogodišnji Šveđanin Johan Eliasch tek je nekoliko mjeseci član MOO-a, a njegova kandidatura vjerojatno najviše iznenađuje. Eliasch je zaradio mnogo novca kao vlasnik dobavljača skijaške i teniske opreme Head i postao milijarder. Stekao je mnogo neprijatelja zbog svojih inicijativa kao predsjednik Međunarodne skijaške i snowboard federacije, a svoj je program temeljio na desetljećima iskustva u vođenju sporta i poslovanja.Predan ekološkim pitanjima unutar britanske Konzervativne stranke, ipak je kritiziran zbog svojih postupaka unutar FIS-a, budući da Svjetski kup u alpskom skijanju dva puta u sezoni prelazi Atlantik za američke etape.

Princ Feisal al-Hussein je mlađi brat jordanskog kralja Abdullaha II. Šezdesetjednogodišnjak obećava više slobode članovima MOO-a i, poput Coea, otvoren je za novčane nagrade na Olimpijskim igrama. Vladajućem krugu MOO-a pridružio se 2010. i, poput Coventry i Samarancha, sada je dio Izvršnog odbora. Bivši pilot helikoptera oslanja se na svoje vojno i diplomatsko iskustvo, no pritom se dosad nije pojavljivao u puno rukovodećih uloga. Bivši vojni časnik radi na pitanjima sprječavanja uznemiravanja i zlostavljanja u sportu – o čemu jedina predlaže detaljan akcijski plan – kao i rodnu ravnopravnost i inkluzivnost.