(Snimio Mijat Gavran)
Šestnaesto izdanje memorijalnog turnira u spomen na tragično stradalog mladog igrača Moele igrao se u tradicionalnom obliku, s tri sudionika trokut turnirom. Uz momčad Petrovije, koja je uz domaćine Moele bila i najčešći sudionik dosadašnjih izdanja hvalevrijednog Memorijala nastupili su i prošlogodišnji pobjednici Novigrađani. Prije samih susreta na travnjaku Moele, brojni članovi obitelji, rodbine, vodstvo domećeg kluba i predstavnici inih sudionika posjetili su na umaškom Gradskom groblju posljednje počivalište Slobodana Bobe Medojevića, položili cvijeće, zapalili svijeće i prisjetili se smrtno nastradalog 19-godišnjaka u prometnoj nesreći. Potom su se svi zaputili do mjesnog igrališta na kojemu je nastupao i sam Medojević, u nogometnim krugovima zbog svoje darovitosti svima dobro znani Bobo.
Na otvaranju turnira su Novigrađani s 3:1 (Stojnić 2, Pasulji/ Prodan) pobijedili petrovijsku momčad, a zatim i protiv domaćina bili uvjerljiviji s 3:0 (Kapular, Brkić, Stojnić). U završnom trećem susretu turnira prisutni su vidjeli reviju pogodaka u susretu između Petrovije i Moele, koja je završila 5:2 za petrovijsku momčad (L. Melon i F. Prodan po 2, Čirjak/ Arčov 2).
Kapetanima momčadi i najboljim pojedincima te sucu pehare i prigodna priznanja uručio je u nazočnosti roditelja i rodbine poginulog igrala, njegov bratić, daroviti umaški rukometaš Marko Medojević.
Kapetan Novigrada je primio dva pehara, u trajno vlasništvo i prijelazni pehar, koji u obiteljskom domu čuvaju roditelji poginulog mladića. Kapetani Petrovije i Moele, Matej Vračić i Boris Sinčić, su primili pehare za drugo i treće mjesto. Žiri trenera je odabrao i najbolje pojedince pa je tako za najboljeg igrača turnira izabran Filip Prodan (Petrovija), dok je za najboljeg vratara turnira izabran Leon Čičak (Novigrad), a najuspješniji strijelac na turniru bio je Tommaso Stojnić (Novigrad) s tri postignuta pogotka. Svi oni, i mladi sudac Marin Brkić, su nagrađeni prigodnim statuama.
Nakon prigodne podjele priznanja u zahvalnoj riječi za sudjelovanje i sjećanje na mladog nogometaša, svima prisutnima se obratila njegova rođakinja Jovana Mašković.
- Iz srca smo vam zahvalni za čuvanje uspomene na našeg voljenog člana obitelji, koji i 18 godine poslije tradigičnog događaja živi među svima nama. Kao što većina od vas zna, Bobo je bio zaljubljen unogomet i imao je neizmjernu želju da dostigne uspjehe svojih nogometnih idola, ali nažalost njegove se želje nisu ostvarile. Kao 19-godišnjak se "preselio" u neki drugi svijet. Vjerujemo da tamo gdje god da je sad, ostvaruje svoje snove. Jednom kada se ponovno susretnemo na nekom drugom mjestu, bit ćemo svi zajedno sretni. Do toga dana dragi Bobo, trudit ćemo se da uvjek budeš među nama kao i danas kad si igrao na ovom terenu, na kojem si učio prve nogometne poteze. Svaki postignuti gol danas je bio za tebe, svaki pljesak tebi je bio upućen, svaka suza i osmjeh bili su za tebe. I sve ovo danas bilo je samo za tebe! Neka ti svi memorijalni turniri,kao što je i ovaj danas, budu znak naše ljubavi koju ti šaljemo odavde. Možeš biti sretan što i dalje živiš u srcima tvojih dragih prijatelja i nogometaša, a i sviju nas, za što smo neizmjerno zahvalni domaćinu i organizatoru te svim sudionicima kroz proteklih 16 godina.