Mlada nada istarskog penjanja
Fažanka Ana Mišan: "Cilj mi je otići na Olimpijske igre u Los Angeles"
Ana Mišan
Ime joj je Ana, prezime Mišan i bavi se sportskim penjanjem te je odnedavno dobitnica nagrade Grada Pule za najperspektivniju mladu sportašicu. To je uglavnom sve što smo znali o ovoj svestranoj i elokventnoj 15-godišnjakinji iz Fažane.
- Baš sam nedavno napunila petnaest godina - spremno je i s ponosom istaknula Ana Mišan na početku razgovora koji se dogodio upravo zbog njenih uspjeha u sportu koji nema puno pobornika iako se, i sama će priznati, svakim danom sve više zainteresiranih, kako u rekreacijskom tako i u natjecateljskom smislu.
- Sportsko penjanje nije sport koji privlači puno ljudi, niti se o tome piše i govori kroz medije, ali polako se širimo. Nikad nećemo biti kao najpopularniji sportovi, ali se radi na tome da približimo i taj sport široj masi, a sve u cilju popularizacije penjanja.
Krenula na selu
Ana o tome priča s velikim žarom, a sve je krenulo, kako to obično biva, na selu.
- Sve je počelo dječjim penjanjem po svemu i svačemu uglavnom kada sam bila u Šikićima i kod bake, a kada sam malo porasla, prijateljice su krenule na sportsko penjanje u Sportsko penjački klub Onsight pa sam isto učinila i ja. Jednostavno sam se pronašla u tome i zaljubila u taj vid sporta.
Pojasnila je što je to sportsko penjanje.
- Postoje umjetne stijene s plastičnim gifovima i one su jednostavnije i lakše za savladati, ne postoji toliki strah jer je sve predvidljivo, za razliku od prirodnih koje su vanjske, nepredvidljive su, nikad ne znaš što se može dogoditi jer je to ipak priroda. Na tim prirodnim tehnika je »old school« odnosno stara škola, treba ti jačina, bitno je koliko si jak, a za umjetne stijene bitni su refleksi, razgibljivost i koordinacija. Kada sam ulazila u taj sport bila je bitna snaga i ja imam sada takvu naviku, no današnja tehnika zahtjeva da više koristiš noge jer ti se ruke manje »pumpaju« i manje gubiš snagu pa je sada bitno da se dižeš s nogama.
Osobno više volim umjetne stijene i uglavnom treniram i natječem se na njima. Ona se dijeli na tri discipline, Boulder - 4 metara visoka stijena, a dole su strunjače; Lead - stijena ima 17 metara i imamo konopce za sigurnost, a cilj de doći do vrh zadanim putem i Speed - isto visoka 17 metara, ali je cilj doći bilo kako, bilo kojim putem što prije do vrha - pojašnjava nam Ana, koja preferira disciplinu Lead iz razloga što ne postoji samo jedan smjer penjanja te je vrlo bitna izdržljivost, a otkrila je o čemu misli dok se penje. - Bitan je fokus na puno stvari, na smjer, kako ću doći do vrha iako si sve to planiraš i prije nego kreneš na penjanje. Moram misliti i o disanju, koje je iznimno važno, prvo da te smiri, a drugo da ti daje određeni ritam. Jako je važna i mentalna snaga, ako nešto krivo napraviš da se vratiš i kreneš iz početka, a da to ne utječe negativno na tebe, treba stalno misliti pozitivno.
Treninzi su posebna priča s obzirom da u Puli nema adekvatne uvjete.
Treniranje u Kopru
- Treniram u Kopru već dvije godine jer Pula ima malu dvoranu i malu stijenu, a kako moja najdraža disciplina zahtjeva stijenu od 17 metara, najbliža je na Bonifiki u Kopru. Tjedno odlazim tamo četiri puta, a trening traje tri ili četiri sata. Naporno je, ali želja za penjanjem je jača od umora kojeg izaziva putovanje u Sloveniju. Početkom sezone radim na tehničkim stvarima, zgibovi, sklekovi, trčanje, koordinacija, a dok traje sezone onda samo penjanje gdje u ta tri ili četiri sata napravim do pet smjerova. Radim sa Sinišom Hrastekom, Victorom Hugom Morenom i i Markom Kalčićem u Puli, a s Lukom Kondom u Kopru, dok u reprezentaciji samnom radi izbornik Luka Kivela.
Ana je višestruka županijska, međužupanijska i državna prvakinja,a što se tiče međunarodnih uspjeha, tu se polako probija među vodeće.
- U Kini sam na posljednjem Svjetskom prvenstvu bila devetanesta. Na Europskom prvenstvu u Finskoj sam zauzela jedanaesto mjesto, a u francuskom Troyesu na posljednjoj euro smotri završila sam deseta. Cilj mi je bio proći u polufinale i biti među 25, a onda biti među prvih deset. Uspjela sam, polako napredujem i to me jako veseli. Ako govorimo o neki mojim ciljevima onda iskreno rečeno, nikad nisam razmišljala koji mi je neki krajnji cilj u ovom sportu.
Idem iz dana u dan, iz natjecanja u natjecanje i želim napredovati polako te kada budem u kategoriji seniorki da uđem u nekakav Top 10 ili Top 5. Ja sam još uvijek mlađa juniorka pa ima vremena dok ne uđem u elitu. Sada kada bi razmišljala na glas i navela da je sportsko penjanje od 2020. godine olimpijski sport onda bi poželjela da se 2028. pojavim u Los Angelesu, do tada ću već biti seniorka s iskustvom i to bi mi bio jedan od ciljeva kojem stremim, poželjela je svestrana Ana Mišan, koja voli ples, svira gitaru, igra šah…, no sve je to stavila u stranu jer Sportsko penjanje je ipak najveća ljubav.
Najperspektivnija sportašica Grada Pule
- Jako mi je drago da su u Gradu Puli prepoznali sportsko penjanje koji je jedan od najbrže rastućih sportova u svijetu. Ova je nagrada meni veliki podstrek za daljnji rad, a nadam se da će biti poticaj da taj isti grad napravi neku novu dvoranu za nas penjače.
Trenutno smo u jako skučenom prostoru, ljudi čekaju na red da se penju i kako nas u klubu ima četrdesetak, sve je postalo pretijesno. S novim prostorom dobili bi bolje uvjete za treniranje, a to donosi i bolje rezultate. To govorim za sve nas koji redovito idemo na natjecanja, ali i za sve veći broj rekreativaca koji samo treniraju, govori Ana.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
