Martin Dolenc (Foto: Facebook)
"Pala je norma za olimpijske igre! Još uvijek mi nije došlo do glave. Zadnjih par godina treniram i radim sve u svrhu olimpijskih igara. Ovo Svjetsko prvenstvo je definitivno bilo najzahtjevnije natjecanje ikada, no ponosan sam na sebe kako sam uspio odjedriti regatu bez prevelikih grešaka i uspio mirno sve odraditi. Večer prije zadnjeg dana gold fleeta rekao sam tati kako sam ovaj tjedan osjetio sve moguce razine uzbuđenosti (u natjecateljskom smislu naravno) jučer ujutro mi se cijelo jutro plakalo, onda sam za vrijeme plovova bio fokusiran i nakon Trka sam čak i zaplakao. Zadnjih par natjecanja sam završio sa suzama u očima od frustracije, tako da je fer završiti ovu sa suzama radosnicama. Zahvalio bih se svima koji su mi pomogli ovo postići, posebno mojoj obitelji i treneru".
Izjava je to koju je Martin Dolenc podijelio na svom facebook profilu, a koja zrcali koliko je truda trebalo uložiti za konačno veselje. Jer, valja to još jednom ponoviti, jedriličar pomerskog Karkadura osmim je mjestom na Svjetskom prvenstvu u Den Haagu postao prvi hrvatski kajtaš u povijesti koji je izborio nastup na Olimpijskim igrama u Parizu, a ujedno i prvi istarski jedriličar koji će nastupiti na OI. Prva istarska jedriličarka koja je nastupila na OI bila je Puljanka Mateja Petronijević i to u Pekingu 2008. godine.
- Jednostavno, u tako stresnim situacijama, emocije me preplave. Kontroliram ih tijekom natjecanja, ali kasnije izađu. To je bilo dan uoči borbe za medalju. Sve je super, ali meni se plače. Streslo me. Bilo je jako teško, ali uspio sam - javio se 23-godišnji Dolenc iz Nizozemske nakon okončanja Svjetskog prvenstva olimpijskih klasa, što je ujedno bilo i izborno natjecanje za Pariz iduće godine.
Već ta činjenica da su se u Den Haagu vadile olimpijske vize ovo je natjecanje podignulo na još višu razinu. Posebno se to odnosi na kiteboarding, odnosno jedrenje na dasci sa »zmajem« jer će ova klasa debitirati na OI u Parizu.
- Bilo je jako teško. Imali smo tri dana kvalifikacija tijekom kojih smo bili raspoređeni u tri grupe i već drugog i trećeg dana sam upao u tešku gupu. Sve sam dane imao jako dobre utrke, ali i par lošijih. Ukupno smo imali 16 jedrenja nakon kojih sam bio osmi s 59 negativnih bodova, a imao sam po dva prva i dva druga mjesta u plovovima. U početku, dok smo jedrili po kvalifikacijskim skupinama, imao sam drugog dana dva prva mjesta. Potom su nakon tri dana napravljene grupe po jakosti i ja sam jedrio u najjačoj, zlatnoj skupini. U toj sam konkurenciji osvojio jedno drugo mjesto u plovu, što je puno jači rezultat od pobjede u plovu kvalifikacijskih skupina.
Nakon 16 plovova uslijedla su polufinala i finala. No, prije nastupa u polufinalu Dolenc je već imao olimpijsku vizu u džepu.
- To se tako potrefilo. U prvih deset su bila dva Francuza, a pošto je Francuska domaćin Olimpijskih igara, oni se ne računaju za normu. Tako sam ja ušao u polufinale kao osmi, ali i da sam bio deseti, svejedno bih izborio OI. Tako da sam u polufinale ušao skroz opušten.
Jedrilo se u Den Haagu, preciznije u Scheveningenu, gdje je baš plaža za jedrenje na dasci i kiteboard. Odnosno, to je surferski raj u susjedstvu haškog zatvora.
- Prvi smo dan imali vjetar s obale i bez valova, što je čudno. Drugog je dana bio njihov klasični južni vjetar s puno valova, trećeg dana vjetar sa sjevera i zadnjeg dana opet sjeverac. Imali smo vjetar iz skoro svih smjerova, a valova nije bilo samo prvog dana. No, s obzirom na to kako ovdje zna inače biti, to su bili mali valovi. Imali smo sreće što se toga tiče jer smo mogli lakše ulaziti u more i izlaziti da bi mijenjali kajteve. Zadnji smo dan imali vjetar s juga uz nešto malo valova. Trebali smo po programu imati četiri trke svakog dana, ali pošto smo trećeg dana imali samo tri, četvrtog smo dana imali pet trka, a maksimalno ih možemo imati šest. Za odraditi tih četiri, pet trka treba ukupno oko dva do dva i pol sata.
Kiteboarding je specifičan i po tome što se razvijaju velike brzine.
- Idemo i preko 40 čvorova. Mi smo najbrža olimpijska klasa u jedrenju. Kite kojeg ja vozim izgleda potpuno drugačije od onih rekreativnih i dosta je efikasan. Znači, ja vozim u vjetar i on me gura u vjetar, što jedra ne mogu nikako postići jer su zakačena za dasku. Pošto nije zakačen, nemoguće je da me vjetar otpuše. Posebno jer imamo i manje kajteve. U olimpijskom jedrenju na dasci imaju samo jedno jedro od osam kvadrata i to je to. Mi imamo više kajtova. Onaj od 23 metra kvadratna je najveći i koristim ga za brzine od 5 do 13 čvorova, kite od 15 metara kvadratnih je za brzine od 13 do 19 čvorova, imam i onog od 11 metara za brzine preko 19 čvorova, a išao sam i 35 čvorova. Postoji i najmanji kite od 9 kvadrata, ali ga nikad ne koristim jer mi je ovaj od 11 toliko efikasan da mi ne treba manji - pojasnio je Dolenc svoje »zmajeve«.
Po dolasku na prvenstvo za olimpijske klase svi su natjecatelji bili u dvojbi, fokusirati se na borbu za medalje, ili samo vizu za Pariz.
- Glavni mi je cilj je bio izboriti vizu, ali želio sam izboiriti i medalju. Znao sam da to mogu. Kad sam ušao u polufinale sam to i pokazao jer nisam bio daleko od medalje, ali pokušat ću je osvojiti drugi put. Sad idem na EP u rujnu u Portsmouthu u Engleskoj. Tamo ću nastupiti bez opterećenja i pokušati osvojiti medalju.
Medalja se u dosadašnjoj karijeri naosvajao, a dosad najbolji rezultat u karijeri upisao je 2017. godine.
- Te sam godine osvojio Europsko prvenstvo u seniorskoj konkurenciji u disciplini slalom. To je disciplina koja se vozila na OI za mlade. Osvojio sam i četiri juniorska svjetska prvenstva. Prošle godine sam osvojio utrku za kite tour u Austriji, a bio sam i drugi lani na Panameričkom prvenstvu. Formula kite je olimpijska disciplina. U početku sam vozio formulu kite, ali to je skroz drugačije od ovog sada. Sad vozim hidrofor, to je ono što leti iznad mora, dok smo prije imali dasku koja je ista kao daska za windsurf, samo što smo gore umjesto jedra imali kite. To sam vozio do 2015. godine, a onda se hidrofor toliko razvio da smo svi prešli na njega jer je puno efikasniji - pojasnio je jedriličar iz Pomera.
Nakon što je izborio vizu za OI u Parizu, ne skriva ambicije.
- Pariz će biti šlag na kraju sljedeće godine. Sve što ću raditi iduće godine bit će podređeno Parizu. Druga natjecanja neću previše gledati. Ići ću više da se mjerim s konkurencijom. U Parizu ću, naravno, ciljati medalju. No, jedrenje je specifičan sport. Nije veslanje, ili trčanje, gdje znaš točno kakva vremena postižeš. Ovdje ima bezbroj faktora, doslovce. Ništa nije garantirano, zbog čega i je jedrenje toliko uzbdljivo. Može mi se dogoditi da imam super regatu, da me prati sreća, a može mi se dogoditi da mi nikako neće krenuti. Tehnički sam sto posto siguran u sebe. Znam da sam sposoban tehnički, brzinski i tjelesno odgovoriti svim zahtjevima za medalju, ali u jedrenju ništa nije sigurno do kraja. Jednostavno, previše je tu varijabli koje utječu na sve.
Kite je trebao biti u olimpijskom proigramu još za Tokio. No, »izbačen« je.
- Stalno se pričalo da ćemo debitirati u Tokiju, ali se umiješala politika. Trebali smo, zapravo, biti još u Riju umjesto windsurfa i jedno smo vrijeme bili olimpijska disciplina. Međutim, nakon šest mjeseci su vratili windsurf umjesto kitea. Uoči Tokija je stalno bilo pitanje hoće li nas ubaciti u olimpijski program ili neće i na kraju 2020. godine je rečeno da ćemo sto posto biti na OI - zaključio je Martin Dolenc, olimpijac iz Pomera.
- Počeo sam jedriti s tri godine na windsurfu. Još 2003. godine jer je moj otac Ivica imao windsurf školu u Bolu na Braču. Tako sam već s tri godine pokušavao dignuti jedro. Naravno da se ja toga ne sjećam, ali kažu da sam već jedrio. Na windsurfu sam ostao do svoje devete godine, a nakon toga sam počeo kajtati. U početku samo za svoj gušt i s potpuno drugačijom opremom od ove s kojom sad vozim. S 11 godina sam počeo regatno jedriti u kiteu.
- Iz Pomera mi je tata i obitelj s njegove strane. Kad su se tata i mama oženili, kraće smo vrijeme živjeli u Bolu na Braču, a onda je moj stariji brat trebao krenuti u školu pa smo se preselili u Pomer. Ja sam tada imao tri godine. Klub smo nazvali Karkadur, što je ime poluotoka gdje je smješten Pomer.
Baš blizu Pomera, na Ščuzi, je surfeska baza. No, Martin ne jedri tamo.
- Tamo sam kajtao kad sam tek počinjao jer je tamo plitko more, idealno za početnike. Dugo nisam bio tamo. Najčešće idem na otok Bodulaš trenirati. Nekad idem u Ližnjan na buru, ili u Medulin i Premanturu kad je jugo. No, za treniranje na Bodulašu stalno ima vjetra. To je zanimljivo. Ljudi ne znaju, teško je doći do tamo, a postoji maestral koji kreće preko vrha Istre, Kamenjaka i pojačava točno gdje je Bodulaš, između otoka i kopna. Tamo možemo doslovce voziti po svim uvjetima jer imamo vjetar iz 360 stupnjeva. To je baš super mjesto za kite - pojašnjava Dolenc.
Singapurac Maximilian Maeder je osvojoi naslov svjetskog prvaka iako ima tek 16 godina. Iznenađenje?
- Ne, nije iznenađenje. On već uči hrvatski jer trenira već tri godine sa mnom. Došao je 2021. godine u Pomer i od tada treniramo skupa. Svake godine dođe u ožujku, travnju i svibnju u Pomer, a onda idemo u našu ljetnu bazu u Bol na Braču. On je već prije tri godine osvojio EP, a prošle je godine zamalo izgubio svjetsko zlato od Slovenca Vodišeka. Tako da nije iznenađenje što je ovog puta uspio uzeti naslov svjetskog prvaka. Moj tata Ivica ga trenira, a on mi je kao mlađi brat.
Rezultati SP-a u kiteu: 1. Maximilian Maeder (Singapur), 2. Toni Vodišek (Slovenija), 3. Axel Mazella (Francuska), 8. Martin Dolenc (Hrvatska).