Nezaboravnu i uspješnu inozemnu epizodu u svojim bogatim karijerama ostvarile su u prošloj sezoni trofejne igračice umaškog kluba Tea Bunić i Kristina Plahinek. Branile su boje izraelskog Maccabi Rishon LeZiona iz istoimenog grada (Rishon LeZion) koji je 10-tak kilometara udaljen od Tel Aviva i po svršetku sezone vratile su se doma s podosta uspomena.

Nisu ni slutile da će im se takvo što dogoditi nakon trijumfalne sezone s umaškom ekipom, a onda je stigla ponuda koja se ne odbija. Kako stečeno pravo o igranju u europskom natjecanju Umažanke nisu uspjele ostvariti, Bunić i Plahinek su prihvatile primamljivu ponudu. Odlučile su se za novi izazov i put u nepoznato, da bi postigle uspjeh iz snova svake sportašice. Mnogi nisu ni znali da su se one prošlog ljeta "otisnule" ne zbog krstarenja preko Sredozemnog mora do Izraela, nego poradi igranja. Svojim vrednotama i iskustvom osnažile su Maccabi Rishon LeZion i u znatnoj mjeri pridonijele da ostvare povijesni klupski uspjeh i na kraju su ostvarile, odnosno osvojile dvostruku nacionalnu "krunu"- prvenstvo i Kup Izraela.

Iskoristili smo slučajni umaški susret kako bi doznali ponešto o tome što su naša sugrađanka Tea i Omišljanka Kristina doživjele tijekom sezone koja je iza njih, a koju će sigurno pamtiti.

– Mislim da neću pretjerati ako kažem da je to bilo neponovljivo igračko iskustvo i bez iole razmišljanja nezaboravno sve što nam se dogodilo za boravka i igranja u Rishon LeZionu. U biti najsretnija sam što je naša priča imala neslućeni završetak. Iako nam je to u neku ruku bio izlet u nepoznato i svojevrsna avantura, ni jednog trenutka nismo požalile, dapače ovo je "stranica" igračke karijere koju bi poželjela svaka igračica. Naše zadovoljstvo je utoliko veće, zna li se kakvih sve ima priča oko transfera, od mnoštva obećanja do ne izvršavanja preuzetih obveza.

EKIPA MACCABIJA – Prve slijeva u gornjem redu Tea Bunić (13) i iznad nje Kristina Plahinek

No mi, na sreću, nismo imale takvih neugodnosti, štoviše. Jedino o čemu smo trebale razmišljati je bilo igranje, ističe Tea Bunić. - Imale smo doslovno samo tu zadaću i sudeći po onome što se dogodilo u finišu sezone, ostvareno je više nego je itko u klubu i pomislio na to. Naime, nismo bile prave tijekom prvenstva i otuda četiri poraza da bi na kraju regularnog dijela zauzele treće mjesto. S druge strane uvjerljivo je svoj pohod prema naslovu prvakinja okončao gradski rival Hapoel Rishon LeZion sa 100-postotnim učinkom i time opravdao ulogu najvećeg favorita. Ipak, mi i tome unatoč nismo gubili nadu da možemo bolje i više od onoga što smo prije doigravanja ostvarile. Nije nas zadovoljio plasman prije play-offa, jer smo imale kvalitetnu ekipu, no to je trebalo pokazati na parketu.

Štošta je prošla u svoj 22-godišnjoj karijeri Tea Bunić, istinski ekipni vođa, znana kao borac do krajnjih granica. Za takav pristup obično stiže nagrada, kako nam je često znala spominjati. Neprikosnovena je u obrambenoj zadaći, a na crti u napadu nezaustavljiva. Većinu je karijere igrala u matičnom klubu, prvih deset godina do odlaska na studij u Rijeku gdje je sedam sezona branila boje Zameta. Potom je dvije sezone nastupala za ekipu Kopra, nakon čega je uslijedio povratak u matičnu sredinu, u ljeto 2018. godine.

– Vratila sam se u poznato mi društvo poslije osam dugih godina izbivanja. Prisjećam se prvih dolazaka u dvoranu, tata me doveo i "predao" tadašnjem treneru najmlađih Senadu Imamoviću. Taj čovjek me je prvo naučio kako biti dijelom kolektiva, ekipa, a onda rukometnim pravilima i što u koje vrijeme raditi s loptom. I tako s godinama sve to uđe u krvotok i teško je izaći iz svega toga. Od toliko prelijepih trenutaka kroz sve godine dogodi mi se da s Umagom izborim uspjeh koji je meni i većini suigračica bio san. Osvojile smo treće mjesto koje smo "začinile" pobjedom protiv Lokomotive, a onda smo ostale uskraćene za užitak igranja u Europi. Dobrim dijelom to smo nas obje nadomjestile ovim uspjesima u Izraelu, otkrila nam je Tea Bunić.

Da je kojim slučajem Tea bila bliže "vatri", odnosno igrala u Lokomotivi ili nekom drugom klubu iz Zagreba i okruženja najvjerojatnije bi bila u prilici zaigrati za najbolju reprezentaciju Hrvatske, nakon igranja u kadetskoj i juniorskoj. Bila je i ostala pre/skromna u svim životnim izazovima, ali i najbolja kad je to najpotrebnije. Nakon dvaju nadasve plodnih razdoblja njene karijere, Tea je brončani uspjeh s Umagom slavila kako to priliči kapetanici i s obitelji, dok je drugi trijumf s Maccabijem prošao bez veselja. Naime, sredinom ožujka Tea, mlađa joj sestra Tihana i otac im Damir ostali su u nevjerici. Iznenada i prerano ih je napustila majka, odnosno supruga Dijana (57). Oduvijek ponosna na svoje djevojke i primjerene sportašice, bodrit će ih zasigurno i dalje u svim njihovim kušnjama, iz nekog ljepšeg svijeta.

Profesionalno su Tea kao i njena velika prijateljica i izvrsna rukometašica Kristina Plahinek odradile jednogodišnju obvezu, nadasve uspješno za izraelski klub i vratile se doma. Ovu će priču dovršiti Kristina, višegodišnja Teina suigračica u Zametu gdje su zajedno sedam sezona igrale, da bi zatim Kristina prešla u Lokomotivu 2017., dok je Tea završila u Kopru. Iznova su se našle u istom, umaškom jatu 2019., postigle s "lavicama" brončani uspjeh, a onda su to ukrasile dvostrukom krunom u Izraelu.

– Zbilja je sve što smo ostvarile bilo za rubriku vjerovali ili ne, jer kako drugačije pojasniti izuzetno dramatičnu završnicu, odnosno doigravanje za prvaka i finale Kupa u kojima smo se domogli trofeja. Malo tko je vjerovao da je to uopće moguće nakon slabijeg učinka u tijeku prvenstva. Ipak, među rijetkima smo bile i nas dvije koje su vjerovale u čudo, jer to obično tako biva kada ste "otpisani". Pobrinule smo se za atmosferu u ekipu i "zapalile" suigračice koje su u grču igrale veći dio sezone. Zatim su u play-offu gotovo sve redom "eksplodirale" i pobjednički niz nam je donio dvostruku krunu.

U polufinalu smo dvaput bile uspješnije od Maccabi Arazim Ramat Gana koji je bio sudionik europskog Kupa. I u odlučujućem susretu smo baš pokazale svu zasluženost našeg uspjeha. Prvu utakmicu s Hapoelom smo igrale bez pobjednika 22:22, zatim doma pobijedile s 30:24, a onda i na njihovu smo ih parketu dotukli s rezultatom 35:29. U dramatičnom finalu Kupa smo također bile bolje od Hapoela nakon dvaju produžetaka za konačnih 32:30 i što više reći nego - nezaboravno i teško ponovljivo. To je za Maccabi Rishon LeZion bila premijerna dvostruka kruna u nacionalnom prvenstvu, otkriva nam Kristina Plahinek.

Na kraju su ove priče Tea i Kristina gotovo u glas kazale - nismo niti jedne sekunde požalile. Iako su nam nudili novi povoljni ugovor bez razmišljanja smo to odbile, jer nam je predaleko. Zna se da će Kristina u novoj sezoni biti za ekipu Zameta najveće pojačanje za prvoligašku konkurenciju, dok nam je nepoznato hoće li se na nešto slično odlučiti i Tea, povratkom u matični klub.

Povezane vijesti

• Umag – Podravka Vegeta 19:32
• Briljantna večer Dina Slavića
• Pogreškama i poroznom obranom u poraz