(Snimio Sanjin Strukić/Pixsell)
Prospavana noć nije značajno promijenila dojmove u taboru hrvatske reprezentacije nakon iznimno dramatične pobjede nad Mađarskom i plasmana u polufinale Svjetskog prvenstva. Jednostavno, bila je to jedna od onih utakmica koje se pamte zbog gomilu detalja i, prije svega, nevjerojatne završnice na rubu znanstvene fantastike. U svemu tome bitan čimbenik predstavlja konačna nagrada, u obliku večerašnjeg (21 sat) polufinala protiv Francuske.
– Osjećaj je sjajan. Sretan sam zbog igrača i svih koji su uz nas – istaknuo je Dagur Sigurdsson u ranim poslijepodnevnim satima srijede.
Realno, osjećaj je teško mogao biti drugačiji. Naime, na točno pet minuta i 25 sekundi prije kraja Mate Lekai je realizirao sedmerac za vodstvo Mađara 30:26. A onda je krenula rijetko viđena serija. Golove su zabijali Mario Šoštarić, Zvonimir Srna, Ivan Martinović, Filip Glavaš i, u zadnjoj sekundi, Marin Šipić. Sijevnula je nevjerojatna serija 5:0, koju je inicirao Ivan Pešić, obranivši tri zahtjevna udarca.
– Puno se toga spojilo u tim trenucima. Navijači su nas nosili cijelo vrijeme i nismo odustajali. Ponekad su i bogovi s vama i daju ovakvo čudo – dodao je Sigurdsson.
Dalo bi se o toj utakmici razglabati u nedogled, ali to ne dozvoljava ritam Svjetskog prvenstva. Večeras je na rasporedu polufinale s Francuzima, odnosno rukometni klasik koji bi Hrvatsku mogao gurnuti prema medalji.
– To je tradicionalna utakmica kojoj se radujem. Odradili smo trening i analize i spremni čekamo polufinale. Sjećam se utakmice Hrvatske i Francuske sa Svjetskog prvenstva 2009. godine. Vjerujem da će i ovo biti tako jaka utakmica – rekao je Sigurdsson kojem najveći problem predstavlja zdravstveno stanje igrača.
Lista ozlijeđenih svakim danom postaje sve veća, a vremena za rehabilitaciju nema previše. David Mandić već je zaključio svoj nastup na Svjetskom prvenstvu, Luka Cindrić ne igra i ide na terapije od 17. siječnja i utakmice protiv Argentine, a Igor Karačić je iz preventivnih razloga preskočio četvrtfinale s Mađarskom i trebao bi biti spreman za Francuze.
Naravno, to nije sve. List Domagoja Duvnjaka je u polufunkcionanom stanju, ali kapetan već dvije utakmice stišće zube i pomaže u situacijama kada Hrvatska ima igrača više na terenu. Zatim, Ivan Martinović je šepajući završio utakmicu protiv Mađarske, a Zvonimir Srna već nekoliko dana vuče ozljedu zadnje lože. Prema dostupnim informacijama, njih trojica i Karačić trebali bi nastupiti u polufinalu.
Zapravo, Francuzima se neće suprotstaviti samo oni koji stvarno neće moći stajati na nogama. Svjetsko prvenstvo na domaćem terenu nosi adrenalin koji suzbija svaku bol, a ovo polufinale je ujedno zadnja utakmica hrvatskog dijela natjecanja. Bez obzira na konačni ishod, Sigurdssona i njegove izabranike već u petak očekuje let za Oslo, gdje se u nedjelju igraju utakmice za treće mjesto i finale.
Dodatni motiv definitivno predstavljaju i rezultati hrvatske reprezentacija kroz zadnjih nekoliko godina. Zadnja medalja osvojena je 2020. na Europskom prvenstvu, s time je taj poraz od Španjolske u finalu tretiran kao blagi podbačaj. Nakon toga plasmani na velikim natjecanjima kretali su se u rasponu od osmog do petnaestog mjesta, s time da je nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. ostao nedosanjani san.
Stoga je više nego savršeno jasno kakva strast sada nosi hrvatske reprezentativce. I ne samo njih. Sigurdsson je na svakoj utakmici tijekom svog desetomjesečnog mandata djelovao potpuno smireno, odnosno baš onako kako se u ovoj zemlji doživljava ljude s krajneg sjevera Europe. Na press konferenciji nakon pobjede nad Mađarima konačno je pokazao emocije, a u jednom trenutku čak je podigao ruke u zrak, pokazujući kažiprstima prema gore.
– Ja sebe smatram jako strastvenim čovjekom. Međutim, nekada sam u svojoj glavi i razmišljam o utakmici, taktici… Možda zato izgledam smireno. Uvijek vjerujem u svoje igrače, ali moj posao je takav da razmišljam o idućem potezu. Uvijek moram biti korak ispred – objasnio je Sigurdsson.
Nikad se neće znati koliko je točno utjecaj imala zbornikova smirenost uoči završnih pet minuta sučeljavanja s Mađarskom, kada se polufinale jedva naziralo na maglovitom horizontu. No, zato je Pešićev učinak puno egzaktniji. Tri velike obrane gurnule su Hrvatsku prema dramatičnoj pobjedi u koju su rijetki vjerovali u tim trenucima.
– U noći s utorka na srijedu sam spavao možda četiri sata. Nisam mogao vjerovati kada je Šipić zabio gol za pobjedu. Bila je to erupcija sreće, emocija… Svega.
Baš mi je drago što smo to napravili. Nismo odustali, i to nam se vratilo. Puno puta pogledao sam taj pobjedonosni gol… Možda i previše, ha, ha, ha… – kazao je Pešić u ranim poslijepodnevnim satima srijede.
Na ovom Svjetskom prvenstvu vratari su se pokazali kao velika snaga hrvatske reprezentacije, a jasno je da će njihov učinak biti itekako potreban.
– Dominik Kuzmanović i ja odlično se nadopunjujemo. Nije bitno tko je od nas dvojice na golu. Jedino je važno da uspijemo. Svaki igrač je bitna karika, pogotovo u obrani koja nam je jako bitna. Francuzi su dosta moćni i imaju odlične pucače.
Obrana će biti ključ uspjeha jer samo na taj način možemo u kontru i polukontru. Nadamo se da ih tako možemo iznenaditi. Već smo nešto razgovarali o tome i dogovarali se s obrambenim igračima, ali nećemo unaprijed sve otkrivati – zaključio je Pešić.