U okviru programa Europskih snaga solidarnosti, nedavno je u Društveni centar Rojc pristiglo nekoliko novih mladih volonterki. Njihov volonterski angažman nekima je i prvi susret s volonterstvom uopće, a neki ovdje i nisu prvi put. No, i jedni i drugi osjećaju se dobro u Puli. S nekoliko njih razgovarali smo u Dnevnom boravku Rojca.

Anđela Đukić, koja je ovdje po prvi put i Tamara Tasić, koja je dosad ukupno triput boravila u Puli, a najduže prošlo ljeto, stigle su pretprošli tjedan iz Beograda. Njihov volonterski angažman trajat će ukupno četiri mjeseca. U Puli su smještene u paru, ali njihovi dnevni zadaci kreću se od onih grupnih pa do individualnih, ovisno o konkretnim potrebama. Objema je ipak prvi put da su se, kako kažu, volontiranjem uključile u neku zajednicu u kojoj žive.

"Često sam se uključivala u razne oblike volontiranja tijekom fakulteta, a ona su se odnosila i na neku vrstu uključivanja u civilno društvo, zajednicu. Pisala sam za jedan beogradski časopis koji se bavi problemima mladih, u kojemu još uvijek objavljujem tekstove, pa mi je blizak taj način funkcioniranja, a ovo je jedan zanimljiv i drugačiji koncept.

Dolazimo u novu zajednicu i vidimo kako se kalupi ponavljaju, odnosno kako su problemi isti, samo na drugoj lokaciji", govori Anđela, koja je inače na doktorskom studiju književnosti. Dodaje da joj je volontiranje dragocjeno i značajno u ovom životnom periodu. "Volontiranje nije samo knjiško, formalno učenje, jer mislim da je vrlo važno neformalno učenje, kroz zajednicu, a i to mi je bio jedan od motiva. Ono što je uvijek važno je prikupljanje i stjecanje životnih i radnih iskustava koji će kasnije biti korisni", kaže Anđela.

Za volontiranje u Rojcu obje djevojke su saznale preko svoje koordinatorice Marije Stojadinović koja je već volontirala u Puli, a koja ih je pozvala i preporučila im to iskustvo. "Ona nam je ispričala sve o programu, kako joj je bilo lijepo, kako je ona tu provela godinu dana i 'prodala' nam priču", uz smijeh govori Tamara i dodaje da iskustva nikad dosta, bez obzira na godine. "Ja sam diplomirala na fakultetu kao umjetnik digitalnih medija i dok sam bila student volontirala sam na filmskim festivalima i kulturnim centrima u skvotovima u Beogradu. Nikad to nije bilo za neko civilno društvo, već za druge studente. Ovo mi je potpuno novo iskustvo. Drugačije je to što ova vrsta volontiranja traje duže, a i nije isto nekome tko već ima neku vrstu volonterstva iza sebe i onome kome je to prvi put", kaže Tamara.

"Volonteri dolaze iz Slovenije, Njemačke i Srbije i zanimljivo je kako se uklapamo. Pretpostavljam da je nama najjednostavnije jer nemamo jezičnu barijeru, a ni kulturološki ne odstupamo puno. Koncept je jako zanimljiv, jer se uklapamo u sistem Rojca, a onda i u sistem grada", pojašnjava Anđela.

Smještene na Vidikovcu, djevojke tvrde da se osjećaju kao kod kuće, jer je i kvart u Beogradu, gdje žive, vrlo sličan. Konkretni poslovi u Rojcu su, govore, započeli. U početku, vrijeme im je išlo na upoznavanje, ali kad krenu aktivnosti, bude življe.

"Ovdje ima 106 udruga, upoznavale smo se s ljudima. Ja se trenutno bavim knjižnicom, uređujem je. Radit ćemo i na radionicama. Vjerojatno ću ja držati kreativno pisanje. Bit ćemo uključene i na radiju; ja kroz književnu emisiju, a Tamara kroz nešto drugo. Uglavnom smo u svojim oblastima. Imamo i zajedničke projekte", navodi Anđela.

"Planiramo napraviti mjesečnu filmsku projekciju filmskih radova iz regije, pa skupljam radove iz Beograda, a preko prijateljice i iz Zagreba. Cilj je predstaviti to zajednici, naravno, uz ove covid uvjete, ali da dođu svi koji žele. Prva tema nam je odrastanje i želim da mladi vide kako njihovi vršnjaci iz regije razmišljaju. Ti studentski filmovi su većini uglavnom prvi film i onda nekako daju cijelog sebe u njega, a ne vidi ga mnogo ljudi. Kratki film i inače nema toliku publiku kao dugometražni. Pogotovo sa koronom, sve se svelo na linkove. Ovako, kad se pogleda uživo, može se kasnije započeti i neka diskusija", pojašnjava Tamara koja se inače bavi i kolažom i animacijama, pa je zanima i rad s djecom. "Nauče oni nešto od mene, ali naučim i ja nešto od njih. Djeca puno otvorenije razmišljaju nego odrasli i tu planiramo uključiti i manje zajednice koje djeluju ovdje poput djece sa smetnjama u razvoju. Isto tako, u Rojcu djeluje likovna radionica Artić, pa ćemo i nju posjetiti", najavljuje Tamara. Sve udruge iz Saveza udruga Rojca, kažu volonterke, funkcioniraju spontano, pa se na taj način i koncipiraju aktivnosti. Zaključuju da je Rojc mjesto gdje se inkluzivnost vidi na svakom koraku.

   A u Pulu je iz Berlina stigla i dvadesetogodišnja Virginia Richrath. Prvi put dolazi ovdje kao volonterka, ali u Puli je bila prošle godine na ljetovanju. "Moja najbolja prijateljica živi ovdje i ona mi je ispričala sve o volontiranju, koliko joj je bilo lijepo i poučno, pa sam odlučila pokušati. Mogu reći da mi je zasad sjajno, ljudi su tako ljubazni i planiram ostati 4 ili 5 mjeseci", govori Virginia.

Kaže kroz smijeh da ljudi ponekad usred razgovora zaborave da ona ne govori hrvatski, pa ih mora podsjetiti, ali svi se trude to zapamtiti. Prvi dani volontiranja posvećuju se nekih tehničkim i organizacijskim stvarima, kaže, ali već je dobila i konkretan zadatak. "Moram pripremiti listu njemačke glazbe koja će se puštati na Radio Rojcu jer mi je rečeno da bi to trebalo približiti ljudima. Već smo razgovarali i o brojnim drugim stvarima koje bih mogla napraviti", kazuje Virginia koja je tek prošle godine završila školu. "Kratko sam vrijeme radila, ali prije nego započnem studij sam željela i volontirati, pa mislim da će mi ovo iskustvo pomoći u otkrivanju onoga što stvarno želim raditi. Vjerujem da će mi volontiranje pomoći i u odabiru studija", zaključuje Virginia.

Od veljače 2020. do veljače 2021. volonterstvu u Rojcu posvetila se Novosađanka Marija Stojadinović, danas koordinatorica pristiglih volontera. "U ovim projektima volontiranja ne postoji vremenski okvir koji se ponavlja. Trenutno pišemo novi projekt, a ovaj trenutni preko kojeg volontiraju Virginia, Anđela i Tamara počeo je u prosincu i za to vrijeme ugostit ćemo pet volontera koji će završiti angažman do 1. srpnja. Još treba stići dvoje volontera iz Slovenije. U pitanju su individualne dugoročne razmjene, pa u razgovoru s volonterima saznamo koji period njima odgovara, s tim da postoji mogućnost i da produže svoj boravak. Ne postoji 'kalup' u kojem se volonteri moraju pronaći, nego je sve usmjereno na njihov razvoj i sve se odvija u okviru Saveza udruga Rojca. Iako nisu sve udruge u Rojcu i članice Saveza, ukoliko netko od volontera rezonira s nekom od tih udruga, ohrabrujemo ih da im pomognu u njihovim aktivnostima", govori Marija.

Tamara Tasić

Ovaj projekt je jako dobro promišljen i mi ga provodimo od 2014. godine i više od 20 volontera iz europskih zemalja bilo je u Savezu udruga Rojca. Unutar Europskih snaga solidarnosti postoje i kratkoročne i dugoročne razmjene kojima je fokus da se volonterima jednoga dana poveća zapošljivost jednom kada prestanu biti volonteri", navodi Marija i dodaje da je dobna ograničenost za volontere 30 godina. Priča da je i njezino iskustvo volonterke, budući da je novinarka, bilo usmjereno na cilj doprinosa u oblasti radija. "Pošto je Rojc svijet za sebe, mnogo toga vas povuče i u mnogo toga želite sudjelovati, tako da je to promjenjivo", kazuje koordinatorica Marija i dodaje da Savez može i ugostiti volontere, ali i poslati ih izvan Hrvatske. "Trudimo se oglašavati to putem kanala koje imamo, putem web stranice ili plakata, ali to i dalje nije dovoljno vidljivo. Trudimo se širiti priču i usmenim putem, ali službeni kanal je Europski portal za mlade gdje se mogu vidjeti sve prilike za volontiranje koje trenutno postoje u Europi", poručuje Marija.

Povezane vijesti

• Za ogradni zid od 135 metara više od pola milijuna kuna
• Završna prezentacija uspješne radionice SoundPaintinga
• O bubnjarskim metlicama i saksofonu