EMANCIPATORSKE IDEJE KRVAVOG SUKOBA VAŽNE SU I DANAS
U Španjolskom građanskom ratu borilo se 55 Puljana. Sramota je što Jurica Kalc, počasni građanin Republike Španjolske, u rodnom Štinjanu nema nikakvog obilježja!
Jurica Kalc - u ratu voljen u narodu, sada prešućen
Pula je tada imala oko 35.000 stanovnika, pa je broj od 55 pulskih dragovoljaca u Španjolskom građanskom ratu ogroman, tvrdi pulski povjesničar Igor Jovanović * Borilo se i 214 ljudi iz Istre, Primorja i Gorskog kotara * Nakon poraza republikanskih snaga 1939., u francuske je logore internirano više od 500.000 boraca, među njima 500-tinjak dragovoljaca s područja Jugoslavije
U nama vrijeme se mijenja / I svi su opet spremni da se bore za san / U nama vrijeme se mijenja / Sa barikada reći ćemo: No pasaran (Haustor, "Sejmeni")
Ulaskom nacionalističkih postrojbi generala Francisca Franca 28. ožujka 1939. u glavni španjolski grad Madrid završio je Španjolski građanski rat. Nakon 33 mjeseca neprekidnih borbi od srpnja 1936. do travnja 1939., zemlja je bila opustošena; poginulo je više od milijun ljudi, a raseljenih i gladnih bilo je još više.
Taj krvavi sukob snažno je ideološki polarizirao svijet, lansiravši emancipatorske ideje - slobodu, međunarodnu solidarnost, borbu za socijalnu pravdu, demokraciju i antifašizam -koje su važne i danas, osam desetljeća nakon njegova izbijanja.
Ono što je u početku bila samo španjolska kriza vlasti (rašireno siromaštvo među seljacima, radikalizirani radnici, brojne privilegije Katoličke crkve te vojska s tradicijom rušenja civilne vlasti u vremenima krize), nakon što je vojska pokušala puč, uskoro je postao građanski rat i međunarodni sukob, uz intervenciju Sovjetskog Saveza na jednoj, te Italije i Njemačke na drugoj strani.
Iako je od krvavog sukoba prošlo osam desetljeća, rane još uvijek nisu zacijelile, što pokazuju i aktualne rasprave i protivljenja nedavnom činu premještanja Francovih ostataka iz mauzoleja gdje su se nalazili 44 godine, na jedno manje poznato groblje u predgrađu Madrida. Franco je vladao 36 godina te umro prirodnom smrću 1975. godine, a premještanje njegovih ostataka inicirao je te prije dva tjedna proveo aktualni španjolski socijalistički premijer Pedro Sánchez.
U Španjolskoj se došlo boriti ljudi iz čak 53 zemalja, a među njima je bilo između 1.600 i 1.900 jugoslavenskih dragovoljaca. Njih 214 bilo je iz Istre, Primorja i Gorskog kotara, a od toga 55 iz Pule i okolice: 47 iz Pule, trojica iz Vodnjana, dvojica iz Fažane te po jedan iz Medulina, Šišana i Galižane.
- S obzirom da je sam grad Pula tada ima oko 35 tisuća stanovnika, broj od 55 pulskih dragovoljaca u Španjolskom građanskom ratu je ogroman, istaknuo je pulski povjesničar Igor Jovanović na ovotjednom zanimljivom predavanju u punom štinjanskom Domu kulture.
- To je relativno nova tema u našoj historiografiji, iako se o Španjolskom građanskom ratu puno piše i objavljuje izvan Hrvatske, kazao je Jovanović, koji s kolegom Igorom Šaponjom već 15-ak godina prikuplja svjedočanstva Istrana koji su preživjeli strahote koncentracijskih logora u Drugom svjetskom ratu, o čemu je ovaj povjesničarski tandem prije tri godine objavio vrijednu knjigu s pratećim DVD-om odnosno video svjedočanstvima, pod naslovom "Bili smo samo brojevi".
Dnevno umiralo od 500 do 700 ljudi
Poslije poraza republikanskih snaga u španjolskom građanskom ratu, u francuske je koncentracijske logore i zatvore počevši od proljeća 1939. godine Francuska republika internirala više od 500.000 izbjeglica, prognanika, boraca poražene španjolske republikanske vojske i dragovoljaca internacionalnih brigada. Među njima se nalazilo se i 500-tinjak dragovoljaca s područja Jugoslavije.
Logori su osnivani prvo u južnoj Francuskoj, a kasnije i diljem zemlje. Većina je jugoslavenskih dobrovoljaca boravila u logorima St. Cyprien, Argeller sur Meer, Gurs i Vernet. Osim u francuskim zatvorima i logorima, Jugoslavena je bilo i u španjolskim koncentracijskim logorima koji su osnovani poslije pada španjolske republike.
Stanje u 50-ak francuskih logora bilo je vrlo teško. U logorima na početku nije bilo niti baraka, niti je bilo kakvog skloništa i zaklona, već su internirci sami kopali zemunice u pijesku kako bi se sklonili od vjetra i pijeska koje je vjetar nosio. Najčešća epidemija bila je ona trbušnog tifusa.
- U najvećem logoru Gurs sve je bilo prenatrpano, jelo se jedanput na dan, nedostajalo je pitke vode; sve je bilo puno blata, uši i stjenica. Umiralo je dnevno od 500 do 700 ljudi. Poslije pada kapitulacije Francuske u lipnju 1940., mnogi su prebačeni u njemačke logore, kazao je Jovanović.
Francuski logori bili su opasani bodljikavom žicom pod budnom stražom naoružanih vojnika francuskih kolonijalnih trupa iz Maroka i Senegala, a pored njih, stražu su i zapovjedništvo u logoru obavljali Gardmobile, pripadnici posebnih postrojbi francuske policije.
Pored Jurice Kalca, u logorima su se nalazili i Puljani Nedeljko Brenković, Rodolfo Benci, Romano Krstović, Arturo Fonovich, Francesco Giorgetti, Matteo Glavicich, Antonio Jurcich, Jordan Melleg, Domenico Moser, Italico Negri, Krešimir Perko, Antonio Ilich, Giuseppe Moscheni… S druge strane, na popisu poginulih nalazi se i Giulio Vareško, iako se naknadno vodio kao 'Hrvat iz Sarajeva'. Laka im zemlja.
*********
Tko je bio u logoru
Pored Jurice Kalca, u logorima su se nalazili i Puljani Nedeljko Brenković, Rodolfo Benci, Romano Krstović, Arturo Fonovich, Francesco Giorgetti, Matteo Glavicich, Antonio Jurcich, Jordan Melleg, Domenico Moser, Italico Negri, Krešimir Perko, Antonio Ilich, Giuseppe Moscheni… S druge strane, na popisu poginulih nalazi se i Giulio Vareško, iako se naknadno vodio kao 'Hrvat iz Sarajeva'
******************
IAKO NARODNI HEROJ, POČASNI GRAĐANIN REPUBLIKE ŠPANJOLSKE, VIŠE PUTA RANJAVAN, SLAVNI MINER
Sramota je što Jurica Kalc u rodnom Štinjanu nema nikakvog obilježja!
Jurica Kalc, antifašist i narodni heroj rođen je u Štinjanu 22. travnja 1908. godine (tada je Štinjan brojao oko 800 žitelja), a poginuo je u borbi protiv ustaša na potezu između Novske i Jasenovca sredinom srpnja 1942. godine. Slovenskog je podrijetla jer mu je djed, klesar, rođen u Opicini kod Trsta.
Obiteljska kuća zapaljena mu u nemirima uoči talijanskih parlamentarnih izbora 1921. godine. Talijanski zapovjednik nudi ocu Juraju obnovu ako se pridruži fašistima, no ovaj ponudu odbija riječima da ne želi prodati dušu vragu. Otac mu je emigrirao 1922. u Zagreb, a nedugo zatim i cijela obitelj. Jurica je u Zagrebu izučio stolarski zanat, potom se učlanio u Nezavisne sindikate. Ranjen je u demonstracijama što su ih 22. lipnja 1928. organizirali komunisti u povodu atentata na Stjepana Radića i drugih u Beogradu. U više je navrata pokušavao otići u SSSR, prvi put 1932., ali bezuspješno.
Po izbijanju Španjolskoga građanskog rata kriomice se 1936. ukrcao na brod u Dubrovniku i preko Tunisa dospio u Španjolsku. Iako mu zbog tuberkuloze odlazak na bojišnicu nije bio dopušten, uspio je doći u Albacete i završiti kratki tečaj u Casa Ibańez; stupio je u četu "Matija Gubec" u bataljunu "Georgi Dimitrov" 129. internacionalne brigade, te je na bojišnici u Estremaduri 1938. ranjen kod Morela. Zatim je u sastavu bataljuna "Divisionario" sudjelovao u borbama na rijeci Ebro, gdje je ranjen u obje ruke. Na talijanskom popisu španjolskih boraca upisan je kao Giorgio Calza.
Po povlačenju španjolskih republikanskih snaga 1938. dospio je u francuski sabirni logor, a u ožujku 1941. prijavio se za rad u Njemačkoj kako bi izišao iz logora. Nakon što je stigao u Zagreb, upućen je u Sisak, gdje se pridružio Prvom sisačkom partizanskom odredu.
Voljen u narodu, cijenjen kao diverzant, podučavao je suborce kako se radi eksploziv. Dignuo je u zrak njemački vlak kod Siska, ali i druge vlakove, mostove vijadukte. Slavu hrabrog minera ovjekovječio je Branko Čopić u "Gluvom barutu" opisavši ga 'ludim Hrvatom koji ruši njemačke vozove". Golim rukama je prikupljao eksploziv iz neeksplodiranih bombi.
Jurica Kalc odlikovan je medaljom Internacionalnih brigada i proglašen počasnim građaninom Republike Španjolske.
No, to nije dovoljno pa danas nema niti jedang spomenika u rodnom Štinjanu, iako je proglašen narodnim herojem 1973. godine. Sramotni je to dio puno šireg nacionalnog oportunizma, ali i revizionizma ustanovljenog tijekom 90-ih, a cementira se 'za svaki slučaj' i dan danas. Tako je Radničko sveučilište u Puli nosilo ime po Jurici Kalcu, ali je maknuto, a da - i to treba reći - u Puli HDZ nikad nije bio na vlasti, već IDS koji se voli pozivati na antifašizam. A sve to zbog kukavičkog višedesetljetnog prešućivanja uloge partizana, s kojima se poistovjećuju španjolski borci.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
