Edi Nežić je u ovom poslu duže od 40 godina, od 1972. Tada je počeo raditi kod svojih roditelja u Starom gradu na Stoji. Njegovog oca Karla pamte stariji Puljani kao ponajboljeg gradskog ugostitelja, jednog od prvih koji su imali privatnu gostionu, odnosno restoran

Među posljednjim su Mohikancima u ugostiteljstvu. Jer danas gotovo da su izumrli klasični restorani, ta mjesta na kojima ne uživaš samo u hrani, nego u cijeloj usluzi. Obitelj Nežić na pulskom Sisplacu drži poznati restoran Stari grad 02. Otvorili su ga u najnezgodnije vrijeme za ulazak u takav posao. Bila je 1991., počinjao je rat. Trebalo je doista hrabrosti za upustiti se u takvu priču. Ali vlasnik Edi Nežić doktor je u ugostiteljstvu, vjerovao je da restoran može preživjeti. Priznat će da su najkriznije godine bile '94., '95., ali sve su to prebrodili. Imali su ponudu prijatelja iz Italije da cijela obitelj dođe raditi u njihov restoran u blizini Trsta, ali Edi nije htio seliti.

Danas je Stari grad 02 stalno pun gostiju. I zimi i ljeti. Najviše veseli što tu dolaze mladi. S Edijem se prisjećam i svojih dolazaka s društvom u restoran. U njegovom bismo baru u sklopu restorana, najčešće vikendom, pili otavo, domaće vino u čašama od 1,2 decilitra. Svi naši vršnjaci su bili po kafićima, a mi kod Edija u restoranskom baru. On nas je tendio kao da smo mu djeca.

Edi je u ovom poslu duže od 40 godina, od 1972. Tada je počeo raditi kod svojih roditelja u Starom gradu na Stoji. Njegovog oca Karla pamte stariji Puljani kao ponajboljeg gradskog ugostitelja, jednog od prvih koji su imali privatnu gostionu, odnosno restoran. Karlo je 1966. otvorio gostionicu na Glavinićevom usponu, prvom usponu nakon Zlatnih vrata kad se krene Prvomajskom, odmah iznad starih Narodnih novina. Tu su gostionicu, u kojoj se mogla pojesti domaća hrana, prozvali Stari grad. Otuda kasnije i naziv restorana. Nakon šest godina obitelj seli na Stoju gdje otvara kultni restoran. Edi je tada još bio školarac.

"Majka mi je rekla da mogu ići u koju god školu želim, ali da im ljeti moram pomagati u restoranu", otkriva Edi. Tada je, kaže, gostima na pladnju nosio jastoga koji je bio skoro veći od njega. Naravno, upisao je ugostiteljsku školu. Naglašava da je zanat naučio od oca i majke, ali i od izvanrednih profesora u pulskoj školi. (Piše Bojan ŽIŽOVIĆ, Snimio Neven LAZAREVIĆ)