U trojcu Kapuralin-Svećarovski-Hadžić vrlo izgledno je da će upravo ovaj treći, kao puno puta dosad u posljednjih nekoliko mjeseci, biti spreman preuzeti lidersku poziciju, te time defakto bar na kratko vrijeme postati najmoćniji čovjek Uljanika. Definitivno nezavidna situacija u kojoj se ni Hadžić, a vjerojatno ni ostala dvojica članova privremenog Nadzornog odbora, nisu našla zato što su to željela, već zbog toga što ih je, kako je to lijepo u priči o svojim razlozima kazao Hadžić, na to natjerala muka. Odgovornost je to koju niti država niti netko od većih dioničara nije želio preuzeti, a netko je, ako Uljanik želi imati bar nadu u sutra, to morao

"Da me je netko prije samo godinu dana uvjeravao da ću uz posao skladištara koji radim u Uljaniku najveći dio vremena provoditi baveći se pojmovima kao što su restrukturiranje, diversifikacija, multiplikativni faktor ili dubinska analiza, samo bih mu se nasmijao i rekao da baš i nije jako normalan. Međutim, muka čovjeka na puno toga natjera i ako sad sve to gledate iz perspektive da su mi jedine opcije u ovoj situaciji bile ostati pasivan i gledati kako sve oko mene polako propada i odlazi kvragu, ili se aktivirati i bar pokušati nešto učiniti da se to zaustavi i spriječi, onda vam je jasno da ja baš previše drugih razumnih izbora od ovog koji sam učinio i nisam imao".

Tim riječima nam je, prije nekog vremena, svoje razloge za uključivanje u događanja oko Uljanika i ulogu u traženju izlaska iz krize koja prijeti gašenju pulske brodogradnje, objašnjavao Samir Hadžić iz Stožera za obranu brodogradnje Uljanik. U to neformalno tijelo radničkog otpora udružio se s trojicom svojih kolega radnika: Denijem Širolom, Markom Alvižem i Frankom Belasom, nakon prvih radničkih prosvjeda koji su se dogodili početkom ove godine. Njih četvorica iskoristili su društvene mreže kako bi stvorili novi komunikacijski kanal za iskazivanje radničkog nezadovoljstva. Na taj način dobili su široku platformu koja se koristila ili za iznošenje stavova ili samo kao ventil za ispuštanje nakupljene ljutnje i bijesa.

Žestoka opozicija

Zbog takvog pristupa problemima u Uljaniku, Stožer je od prvog dana bio u žestokoj opoziciji Upravi kompanije i odlukama koje je ona donosila. No Stožer je bio i kritičar načina na koji su se postojeći sindikati i njihovi lideri nosili sa situacijom koja je svakim danom sve više eskalirala. Premda je ta svojevrsna Facebook revolucija, inicirana od strane Stožera, u nekim stavovima sudionika znala postati krajnje radikalna, pa čak i iskoračiti izvan okvira koje podrazumijeva civilizirana komunikacija, sam Samir Hadžić takvoj vrsti rasprave nikad nije davao svoj doprinos. Uvijek je oštar i krajnje beskompromisan, ali pritom itekako svjestan granice koja opravdanu, pa i žestoku kritiku, dijeli od osobnog vrijeđanja. On tu granicu, čak ni kad su ga na to pokušavali isprovocirati nije prelazio. Svoje bitke vodio je stavovima i argumentima koje je komunicirao kroz poruke formulirane jednostavnim i svima razumljivim jezikom.

Zbog upornosti, dosljednosti, elokventnosti i nastupa s gardom običnog gradskog dečka rođenog u Amsterdamu, a odraslog u Šijani, koji je svojedobno čak radio i kao izbacivač u rovinjskom Monviju, privukao je pozornost medija. Pritom je zadobio povjerenje kolega uljanikovaca, ali i poštovanje Uprave koja je, unatoč tome što je do danas ostao jedan od njezinih najžešćih kritičara, njega i Stožer kao neformalne predstavnike radnika, ravnopravno sa sindikatima, primila za svoj pregovarački stol. Ta činjenica niti je promijenila perspektivu, niti je otupila oštricu Hadžićevih javnih istupa, pa su novinari uvijek mogli računati na to da će njegovi odgovori na njihova pitanja biti bez uvijanja i bez dlake na jeziku. (Milan PAVLOVIĆ)

Povezane vijesti

• SRPANJSKA PLAĆA JOŠ NIJE STIGLA U ULJANIK;  Samir Hadžić: Mene nitko ne pita kako ću kupiti knjige djetetu 
• Ako plaće ne stignu do sutra, ULJANIKOVCI U SRIJEDU KREĆU U ŠTRAJK
• Hrvatski pisci SOLIDARNI SA ŠTRAJKAŠIMA U ULJANIKU I 3. MAJU