Biciklistički klub Pula s radom započeo je nakon Drugog svjetskog rata pod vodstvom Eduarda Rajkovića. Nekoliko godina kasnije prvo kao natjecatelj biciklist, a kasnije pomoćnik u organizaciji i organizator utrka te trener bio je Claudio Bearzi.

U dvadeset godina profesionalnog rada, od 1988. do 2008. godine, Claudio Bearzi kao trener i tajnik kluba licencirao je i radio s preko 300 mladih biciklista u kategorijama juniora, kadeta i početnika. Bearzi je i jedan od dobitnika 2013. godine javnog priznanja gradonačelnika Grada Pule za promicanje sporta Pule i Istre.

Završio je Gimnaziju u Puli te nakon srednjoškolskog obrazovanja radio u pulskom brodogradilištu Uljanik. Zanimljivo, svoju karijeru je započeo kao gitarist u bendu koji je svojevremeno bio poznat u Circolu.

- Pjevao sam u crkvi Sv. Antona gdje sam naučio pjevati i svirati neke osnove na klaviru. Nakon toga upisao sam se na tečaj tamburice i gitare. U Uljaniku sam počeo raditi 1965. godine gdje sam upoznao jednog glazbenika koji me pozvao u glazbeni sastav da sviram s njima u Circolu. Baš 1965. godine u Puli je započela gitarijada, jer prije toga rijetko da je netko znao i poznavao električne gitare. Sa sedamnaest godina prvi put sam prisustvovao biciklističkim utrkama za početnike.

Zanimalo me, išao sam vidjeti kako je to, i to s tadašnjom markom ne trkače bicikle Legnano. I tada sam došao drugi, a potom sam u kratkom roku pobijedio članove kluba i dobio trkaču biciklu. Nakon godinu dana sam ostavio biciklizam i okrenuo se glazbi, sviranju u bendu, ispričao je Bearzi.

Nedugo nakon, Bearzi se ipak vratio biciklizmu i namjeri da ojača klub organizacijom raznih utrka i manifestacija.

- Nije bilo lako! Trebalo je pronaći bicikle i dodatnu opremu, prilagođavati se vremenskim uvjetima, ali kad radiš nešto što voliš i s ljubavlju, nije teško. Bilo mi je najbitnije biti s biciklistima, trenirati ih, organizirati utrke i onda imati rezultate. Jer kad imaš rezultate, onda možeš i tražiti neke potpore.

Pedeseto izdanje Međunarodne juniorske biciklističke utrke "Kroz Istru" je ujedno i zadnja trka koju je organizirao, nakon čega je otišao u mirovinu. "Trofej Brijuni" prvi put je organiziran '88. godine i jedna je od poznatijih utrka na poluotoku.

- Meni je uvijek bilo bitno imati bicikliste. Svaki klub koji se htio pokazati u Hrvatskoj i Jugoslaviji morao je organizirati utrke barem jednom godišnje. Na Brijunima je bio Kup Hrvatske i održavao se dvadeset godina za redom. Tu su bila bitna mnoga poznanstva jer morao si nekako doći do otoka. Bila je velika organizacija u pitanju, vojni brodovi su prevozili bicikle. Dan prije smo odlazili na otok kako bi sve bilo spremno za sljedeći dan. Svake godine su nas čekali ljudi i pitali nas kad će slavna utrka na Brijunima. I tako svih dvadeset godina, kazao je.

- Niti za vrijeme rata nismo prekinuli tradiciju utrka. Bilo je zabranjeno održavati sportske manifestacije, ali u travnju '91 smo je uspjeli organizirati. Umjesto petnaest stranih država, te godine na utrku su došle samo dvije ekipe i to iz Slovenije i Srbije. A naziv utrke je bio "Za mir u Hrvatskoj".

Kako tada mobilnih uređaja nije bilo, koristili su se radio - stanicama u automobilima te na taj način pratili utrke. Specijalna vozila za rezervne kotače također su nabavljali iz Italije.

- Prvi smo koji su radili rezultate na utrkama s računalom. Imali smo posebni program koji nam je olakšavao računanje rezultata i ubrzavalo proces objava lista natjecatelja. Lakše smo pratili rezultate, nismo trebali ništa ručno raditi, nego je računalo radilo umjesto nas. Čak su ostali biciklistički klubovi bili ljubomorni na nas jer smo mi prvi imali taj sistem.

Bearzi se s ponosom prisjeća i jedne velike utrke koja je gostovala u Istri i Puli. Naime, u Puli je 23. svibnja 2004. godine održana 14. etapa 87. izdanja Gira d'Italia, Trst - Pula, u čijoj je organizaciji sudjelovao Biciklistički klub Pula zajedno s Bearziem. Bila je to prva od dviju istarskih etapa, druga je idućeg dana startala iz Poreča. Te dvije etape su bile iznimno medijski praćene, posebno od talijanske državne televizije RAI. To je ujedno bila i velika promocija za Istru i njezin krajolik.

Sklad između posla i obitelji bio mu je izazovan, s obzirom na to da je tada bilo je mnogo utrka na kojima je morao prisustvovati kao trener sa svojim biciklistima.

- Ponekad je bilo teško uskladiti dva svijeta: putovanja i natjecanja s biciklistima, obaveze vezane za klub i obitelj. Rano sam ostao bez supruge pa sam imao i veliku brigu oko svoje djece. Nisam mogao odlaziti na duga putovanja jer sam se morao brinuti o njima, bili su još premali, kazao je.

O svojim članovima kluba ima samo riječi hvale i ponosa, a osvrnuo se na svoj način prenošenja znanja i discipline na njih.

- Tko je bio u našem klubu, naučio se disciplini. Nisu smjeli zaboravljati stvari koje su im bile potrebne, kao na primjer kaciga, specijalne cipele za biciklu, regulirana prehrana i ostalo. Roditelji su bili zadovoljni jer smo djecu učili kako da budu odgovorni i učili ih dobrim navikama življenja. Drago mi je da sam pozitivno utjecao na dečke, kazao je Claudio Bearzi. Prisjetio se nezaboravnih anegdota i veterana s kojima je proživio lijepi period u biciklizmu. Kaže - to su bila lijepa vremena! Nikada nije bilo nikakvih svađa i sukoba, pjevalo se i uživalo uz harmoniku. Biciklistički klub nažalost više ne djeluje aktivno kao nekada zbog nedovoljnog interesa.

Povezane vijesti

• Pulski klub organizira Dane otvorenih vrata: SVE POPULARNIJI SPORT plivanje, biciklizam i trčanje prilagođeni svima
• OTVORENA ČITAONICA KLUBA UMIROVLJENIKA U PULI. Todorović: Dođem ujutro, pročitam novine, vidim tko je još živ…
• U sjajnoj atmosferi 90-ak plivača Škole plivanja PK Pula naučeno znanje pokazali svojim navijačima