Znaju ljudi što volim pa mi i donesu. Inače odem na sajam u Rojc, tamo ima svega. Tamo sam našao i telefon i brener za lampu i puno toga. Kako restauriram neki stari namještaj ili predmet, tako ga odnesem u kuću od starine u Cerovlju i stavim ga ad acta, kaže Prco dok pokazuje kolotur, fotoaparat i mlinac pretvoren u lampu

"Ako u nekom starom predmetu prepoznam nešto što bi od njega mogao napraviti - odlično! A ako na prvu u njemu ne vidim ništa, ni oblik ni buduću namjenu, onda je to samo najobičnija krama", objašnjava kreativni Puležan Velimir Percan kako odabire stare uporabne predmete kojima udahnjuje novi život i funkciju. Iz starudije stvara čuda. Njegovi su radovi i oku ugodni i funkcionalni, poput lampi koje je u svojoj garaži na Stoji napravio od starih telefona, fotoaparata, brenera za varenje, kante za špricanje otrove, kolotura, mlinaca, šalica za kavu…

Kreativna garaža

- Kaže mi jedan: Prco, ti u svemu vidiš lampu, prepričava ovaj kreativac i rukotvorac. Ali nisu mu u fokusu samo lampe. Godinama restaurira namještaj i druge stare predmete, u budućnosti planira obnoviti motocikl MZ iz 1961., u garaži ga čeka i stari drveni kovčeg koji će pretvoriti u šank, a prije nekog vremena u život je vratio i derutnu Singericu.

Nijedan mu materijal nije stran, ni drvo, ni metal, ali keramika je ipak prvotna ljubav. Po struci grafički dizajner, dugo se godina bavio raznim vrstama keramike, izrađivao unikatne suvenire za turiste, replike za muzeje, a sada si daje oduška da radi samo za sebe i prijatelje. Nema više volje, kaže, natezati se sa strancima koji ne cijene unikatan predmet.

Pokazuje i satove od keramike zavodljivih oblika, bijelu podlogu sam oslikava rukom. Satovi se peku devet sati, a hlade čak 12!

- Ovaj tip na satu to sam ja. Autoportret. Izradio sam i portret cure i dečka, oženili su se i još su zajedno. Najčudnije mi je bilo kad je jedna cura tražila da napravim sat za njenog dečka sa slikom njegovog Golfa. I nacrtao sam mu ga! Da, uz sve što radim, ja i slikam, radim ulja na platnu, u kući imam samo svoje slike, kaže Percan kojem se ideje samo roje.

Riječima je teško opisati sve njegove radove, to je zbirka za oči napasati. A teško je i u njegovoj uskoj garaži bez širokog objektiva snimiti fotku na kojoj bi obuhvatio silnu kreativu zatočenu u keramici, drvu i metalu.

Kufer Zvonimira Rogoza

Voli se Prco poigravati pa je staru Singericu pretvorio u držač za knjige, od stotina klikera napravio je dio prozora, u keramici je "zarobio" prolivenu tekućinu koja se izlijeva iz stare kante. Ima i lampu koju pridržava keramička ruka, a s druge strane vire opasne gole električne žice. Naravno, to je samo finta, žice nisu po naponom.

Mnogi su umješni s rukama, mnogi imaju ideje, ali rijetki su koji uspijevaju spojiti te vrline i stvoriti nešto izuzetno. Dok priča oduševljava se prošlošću, a smješka se budućnosti u kojoj će nešto novo iskreirati. Gdje nabavlja stare stvari?

- Znaju ljudi što volim pa mi i donesu. Inače odem na sajam u Rojc, tamo ima svega. Tamo sam našao i telefon i brener za lampu i puno toga. Kako restauriram neki stari namještaj ili predmet, tako ga odnesem u kuću od starine u Cerovlju, kao da ga arhiviram i stavim ad acta, kaže Prco.

Između ostalih, tamo se nalazi i stari restaurirani kufer našeg legendarnog glumca Zvonimira Rogoza koji je dobio susjedsko-prijateljskim vezama. Zdrav šaljivdžijski duh možda i najviše utječe na Prcinu kreativnost. U jednoj je fazi za vinare izrađivao keramičke ukrase za vinske boce. Tada je i kreirao pločicu "muf-vin" u obliku ženskog i "vino de cazzo" u obliku muškog spolnog organa.

Energetske vode

- Imao sam ih na Hand Made festivalu, svi su ih gledali, sve sam vizitke podijelio, ali nitko ih nije kupio. Kad je festival završio, krenuli su i pozivi, sad bi ih svi kupili. Onda mi je postalo jasno da su se ljudi sramili kupiti ih pred drugima, smije se Percan.

Nemiran duh odveo ga je i u energetske vode pa se u Njemačkoj upoznao s bio-etanolom kao gorivom bez dima i mirisa i krenuo izrađivati stolne lampe za otvorene i zatvorene prostore. S vremenom je od dva tanjura satelitske antene izradio i kamin za dnevni boravak na bio-etanol koji stvara prekrasan ugođaj. Kreativnosti na Stoji kao da nema kraja.

Benčuk - zaboravljena istarska tradicija

Prije 12 godina Velimir Percan se zainteresirao za benčuk, zaboravljenu metalnu alku koju su oko pasa nosile udate istarske žene i na koju bi zakačile ključ od škrinje, nož za kruh i sve ono što su gospodarice kuće morale imati. Za benčukom je tragao pet godina, jer ti su predmeti izuzetne etnografske vrijednosti jednostavno nestali, a nisu sačuvani čak ni u memoriji Istrana.

- O njemu su pak sve znali u muzejima, ali ga nisu imali, priča Percan i otkriva da mu je trag gdje ga naći otkrila pokojna etnologinja dr.sc. Jelka Radauš Ribarić koja je benčuk ili bijančuk opisala u svojoj knjizi u kojoj se nalazi i fotografija originala. Percan je na koncu izradio "svoj" benčuk, zaštitio oblik te krenuo u njegovu proizvodnju, ali većeg interesa za ovu izuzetnu istarsku priču, kaže, i nije bilo.

Povezane vijesti

• FOTO / BORIS RUŽIĆ - ČOVJEK KOJI POMIČE GRANICE Tradicija je dio identiteta, a identitet je temelj osobnosti svakoga od nas!
• PULSKI UMJETNIK ĐANI BULIĆ osmislio savršeno skrovište za omiljene kućne ljubimce NJEGOVE KUĆICE PRAVO SU MAČJE KRALJEVSTVO I REPREZENTATIVAN DIZAJNERSKI URADAK
• Zaljubljenik u nogomet i dobar dizajn, SANDRO UŽILA: Od kako je krenula korona stiže sve više posla