Zavičajna galerija Crnobori u Banjolama ponudila je zainteresiranoj publici zanimljivu izložbu starih fotografije Banjola, odnosno, preciznije, riječ je o portretnim fotografijama nastalim između dva svjetska rada.

Fotografija i tradicija

- Zavičajna galerija Crnobori ponovo je otvorila svoja vrata ljubiteljima umjetnosti, fotografije i tradicije, ali i onim znatiželjnicima koji bi voljeli saznati kako su izgledali njihovi preci koji su svoje postojanje ovjekovječili osobnom, portretnom fotografijom koju su snimili profesionalni fotografi ili malobrojni fotoamateri toga doba. Petnaestak izloženih fotografija tiskanih u velikom formatu i kompjuterskom projekcijom na zidu, suočava nas s portretima starih Banjolki i Banjolaca te stanovnika medulinskoga kraja, fotografiranih uglavnom između dva svjetska rata, koji su u skladu s vječnom, ljudskom željom da ostanu zapamćeni u povijesti ili pak kako bi nekoga razveselili, pozirali tada profesionalnim fotografima. Fotografije su originali ili kopije iz zbirke velikog ljubitelja tradicije, Banjolca Vitomira Papa koji već godinama od svojih sumještana dobiva na uvid stare fotografije te ih uredno skenira i arhivira. Nije bilo lako izdvojiti petnaestak fotografija iz te velike zbirke koja broji više od 900 kopija ili originala, kazala je Kristina Tamara Franić, povjesničarka umjetnosti i etnologinja na otvorenju izložbe u petak navečer.

Iako često na fotografijama nije bilo podataka o vremenu nastajanja (tada su najpoznatiji pulski fotografi bili B. Cirowich, Adolf Fischer i Rudolf Marinovich te Fotostudio "Rita"), promatrajući stil odjeće, obuće i frizura portretiranih osoba, može se procijeniti starost fotografija.

Pogled unazad

- Usmeno svjedočanstvo vlasnika fotografija također je pomoglo prilikom datiranja i prepoznavanja portretiranih osoba. Te fotografije imaju neprocjenjivu etnološku i umjetničku vrijednost jer su dokument jednog minulog doba koje je utkano u naš današnji identitet. Gledajući te fotografije postajemo svjesniji svoje povijesti, porijekla, a time i ponosniji na ono što imamo danas. Ujedno te nas fotografije poput vremenskog stroja vraćaju u prošlost, bude u nama emocije i svjesnost o prolaznosti života, ali i njegovim vrijednostima. Gledamo jedan zamrznuti trenutak vremena ovjekovječen mišlju, djelom i znanjem iskusnog fotografa koji zna kako osnovnim konstruktivnim elementima fotografije, a to su svjetlost, kompozicija i psihološka snaga motiva, osvojiti našu pažnju i emocije, kazala je Franić.

Ona je navela i važnost fotografije nekada i sada, nekada je to bilo puno teže, ljudi se nisu fotografirali svaki čas i ovjekovječili svaki prizor, naglašavajući da fotografija kao medij iziskuje potrebu za komunikacijom, a svima nam je dobro znana i čovjekova potreba za promatranjem i gledanjem.

Ljudske sudbine

Vitomir Pap, strastveni kolekcionar fotografija rekao je da bi svaka od izloženih fotografija mogla svojom pričom ispisati cijelu jednu knjigu, da je tu toliko priča o ljudskim sudbinama, osebujnim, posebnim, a svaka od njih je drukčija.

Jedna od takvih fotografija je fotografija Banjolca, pripadnika talijanske mornarice gospodina Tone Iveše (rođenoga 1912. godine), ujka Alda Skoka, koji se fotografirao prije odlaska na ratište i pogibije na potopljenom brodu u Biskajskom moru.

I Mario Crnobori kazao je da su na fotografijama zastupljene njegove pratete i prastric, dio njegove obitelji, te da to donosi mnoštvo priča, ne samo osobnih, već i jednoga kraja, što je i Vitomir Pap ilustrirao s par primjera.

Zanimljiva je i priča oko fotografije mornara, Banjolca Vinka Miškovića (po kazivanju gospodina Vitomira Papa) koji je u dva navrata izbjegao smrt. Kada je Italija kapitulirala, on se kao pripadnik talijanske mornarice pješice vratio u Banjole iz Bordeauxa u Francuskoj. Navodno je prilikom bijega morao preplivati Limski kanal u Istri, što mu je najteže palo. Čim se vratio kući, drugo jutro, došla je po njega njemačka vojska i privela ga kao ratnog dezertera. Posjeli su ga u kamion koji je vozio zarobljenike u pazinski zatvor iz kojeg se navodno nitko nije vraćao. Na putu za Pazin Vinko je iskočio iz kamiona i uspio pobjeći u šumu. Sakrio se u krošnju stabla na kojem je prenoćio, zavarao potjeru i tek drugi dan nastavio bježati u Gorski kotar. (Vanesa BEGIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)

Povezane vijesti

• U pulskoj galeriji Makina: "PROLAZNIK" ALEKSA ĐAKOVSKOG
• Izložba "Portretna fotografija medulinskog kraja između dva svjetska rata"
• Portretna fotografija medulinskoga kraja između dva svjetska rata